Novac raste za neke, odgovora nema: SNV dobiva milijune, javnost traži istinu

Dok hrvatski branitelji čekaju mjesto u ionako ograničenim kapacitetima veteranskih centara, iz državnog proračuna se iz godine u godinu povećavaju izdvajanja za projekte i programe Srpsko narodno vijeće. Najnoviji podaci za 2026. godinu otvaraju pitanje koje sve češće izlazi iz stručnih okvira i ulazi u javni prostor: jesu li prioriteti države uravnoteženi ili je riječ o sustavu koji se razvija bez jasnih kriterija i kontrole?

VIŠEMILIJUNSKA IZDVAJANJA KOJA RASTU IZ GODINE U GODINU

Prema informacijama dobivenim iz Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, za provedbu Operativnih programa nacionalnih manjina u 2026. godini, projekti i aktivnosti SNV-a financirat će se s ukupno 23.712.700 eura.

Od toga:

• 9.150.000 eura otpada na tekuće donacije

• 14.562.700 eura na kapitalne donacije

Kada se tome pribroje sredstva koja SNV dobiva putem Savjeta za nacionalne manjine, ali i drugih državnih tijela, ukupni iznos prelazi 24 milijuna eura godišnje.

Trend je jasan i dugoročan. Prije samo nekoliko godina iznos je bio znatno manji:

2023 – oko 17,9 milijuna eura

1. – oko 19,7 milijuna eura

2025 – više od 24,4 milijuna eura

1. – ponovno preko 24 milijuna eura

Riječ je, dakle, o kontinuiranom rastu financiranja koji se ne može zanemariti.

PLANOVI KOJI IZAZIVAJU PRIJEPOR: 40 KULTURNIH CENTARA

Paralelno s rastom financiranja, razvija se i mreža infrastrukturnih projekata. Među njima se ističe plan izgradnje oko 40 srpskih kulturnih centara diljem Hrvatske.

U teoriji, riječ je o projektima koji bi trebali služiti očuvanju kulturnog identiteta nacionalne manjine. U praksi, međutim, pojedine lokacije i načini realizacije izazivaju prijepore, osobito u sredinama koje su teško stradale u Domovinskom ratu.

Primjer Petrinje, gdje je zahtjev za građevinsku dozvolu za jedan takav centar pravomoćno odbijen zbog neusklađenosti s prostorno-planskom dokumentacijom, dodatno je otvorio raspravu o tome gdje prestaje razvoj infrastrukture, a počinje politička osjetljivost prostora.

MEDIJI POD POVEĆALOM: DRŽAVNI NOVAC I UREĐIVAČKA POLITIKA

Dio sredstava odlazi i na financiranje medija koje izdaje SNV, uključujući tjednik i portal Novosti te audio-vizualni projekt VIDA TV.

Prema dostupnim podacima za 2025. godinu:

• Novosti su financirane s više od 770.000 eura

• VIDA TV s gotovo 1,4 milijuna eura

Ukupno je riječ o više od dva milijuna eura za medijsku produkciju.

I dok zagovornici takvog modela ističu važnost pluralizma i manjinskih medija, kritičari upozoravaju na pitanje uređivačke odgovornosti i odnosa prema državi koja takve projekte financira.

IZMEĐU PRAVA I PERCEPCIJE NEPRAVDE

Sustav financiranja nacionalnih manjina temelji se na zakonskim i međunarodnim obvezama Republike Hrvatske. U tom smislu, potpora kulturnim, obrazovnim i medijskim projektima manjina nije sporna.

No, sve češće se otvara pitanje ravnoteže.

U dijelu javnosti postoji percepcija da se istovremeno nedovoljno ulaže u infrastrukturu i programe namijenjene hrvatskim braniteljima, osobito kada je riječ o smještajnim kapacitetima i rehabilitacijskim centrima.

Važno je pritom naglasiti kako srpska nacionalna manjina nije homogena i da su brojni njezini pripadnici sudjelovali u obrani Hrvatske. Upravo zato rasprava o financiranju ne bi smjela biti svedena na podjele, nego na transparentnost i jasno definirane kriterije.

KLJUČNO PITANJE: GDJE SU GRANICE I TKO IH POSTAVLJA?

U konačnici, pitanje financiranja SNV-a i povezanih projekata nije samo fiskalno.

To je pitanje:

• prioriteta državne politike

• transparentnosti trošenja javnog novca

• i dugoročne društvene ravnoteže

Institucije poput Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina imaju ključnu ulogu u tom procesu, no bez jasne javne rasprave i uvida u konkretne učinke financiranih projekata, prostor za sumnje i dalje ostaje otvoren.

KADA BROJKE POSTANU POLITIKA

Na papiru – sve izgleda uredno.
Postoje programi, postoje zakoni, postoje procedure.

Ali izvan papira ostaje stvarnost.

Stvarnost u kojoj se milijuni slijevaju bez velike buke, dok se istovremeno u tišini gomilaju pitanja na koja nitko ne daje jasan odgovor.
Stvarnost u kojoj se govori o pravima – ali se sve rjeđe govori o ravnoteži.
Stvarnost u kojoj brojke više nisu samo financijski podatak, nego poruka.

Jer svaka proračunska stavka govori što je državi važno.

A kada jedna organizacija godišnje prima više od 24 milijuna eura, dok drugi sustavi – poput skrbi za branitelje – i dalje pucaju po šavovima, tada to više nije samo pitanje manjinskih prava.

To je pitanje prioriteta.

I zato ključna dilema nije treba li financirati manjine.
Treba.

Pitanje je – gdje je granica?
Tko je postavlja?
I po kojim kriterijima?

Jer država koja ne zna objasniti svoje prioritete, riskira da izgubi ono najvažnije – povjerenje vlastitih građana.

A kad se izgubi povjerenje, više ne pomažu ni programi, ni strategije, ni milijuni.

Ostaje samo sumnja.