01. RUJNA 1991. – VLAK JNA ZAUSTAVLJEN U SIBINJU: U vagonima nisu bili topovi, nego ono što je braniteljima 108. brigade očajnički nedostajalo

Početkom rujna 1991. hrvatski branitelji na slavonskobrodskom području imali su ljude, volju i sve više oružja, ali još uvijek nisu imali ono što bi se u uređenoj vojsci podrazumijevalo samo po sebi. Odore nisu bile jednake, opreme je nedostajalo, a dio ljudi na položaje je odlazio u vlastitoj odjeći i obući.

Zbog toga događaj na željezničkoj postaji u Sibinju 1. rujna 1991. na prvi pogled izgleda manje spektakularno od ranijeg zaustavljanja vlaka natovarenog teškim naoružanjem JNA. U stvarnosti je i taj vlak za 108. brigadu bio iznimno važan.

U njegovim vagonima nisu pronađeni deseci topova, minobacača i protuoklopnih sredstava. Pronađeno je nešto mnogo običnije — intendanstka i druga neborbena vojna oprema te velika količina vojničkih čizama.

Za ljude koji su već bili upućivani prema bojištu to nije bila sitnica.

Sibinj nije bio slučajno mjesto

Veza 108. brigade sa Sibinjem postojala je od samog njezina ustrojavanja. Brigada je osnovana 28. lipnja 1991., a dok su Zapovjedništvo i 1. bojna formirani u Podcrkavlju, 2. bojna ustrojena je upravo u Sibinju. Treća je formirana u Novoj Gradiški, a četvrta u Požegi.

U samim počecima postrojba je imala veliki problem s opremanjem. Prema sačuvanim podacima, na mobilizacijski poziv odazvalo se 1991 od 2348 pozvanih, ali za više od tisuću ljudi nije bilo odgovarajućeg naoružanja i opreme.

Istodobno je kroz Slavoniju prolazio vojni materijal JNA koji se izvlačio iz Slovenije. Upravo je to otvorilo mogućnost da hrvatske snage dođu do sredstava koja legalnim kanalima tada jednostavno nisu mogle dobiti u potrebnoj količini.

Službena povjesnica Udruge 108. brigade navodi da su njezini pripadnici tijekom kolovoza, zajedno s 3. bojnom 3. gardijske brigade „Kobre“ i slavonskobrodskom specijalnom policijom, zaustavili pet željezničkih kompozicija koje su izvlačile tehniku JNA iz Slovenije, a zaplijenjena oprema slana je hrvatskim postrojbama na različita ratišta.

Prvo su uzimali topove, 1. rujna uzeli su čizme

Najpoznatije od tih presretanja ostalo je ono s velikom količinom teškog naoružanja.

U javnim izvorima postoji razlika u datiranju tog događaja. U dijelu braniteljskih i medijskih zapisa navodi se 21. kolovoza, dok Mario Werhas u knjizi Agresija JNA na Hrvatsku 1991. navodi da je kompozicija 21. kolovoza krenula iz Slovenije, a da je 28. kolovoza zaustavljena u Slavonskom Brodu. Upravo zato taj raniji događaj u ovom tekstu nije potrebno vezivati uz jedan datum, nego ga opisati kao prethodno kolovoško presretanje.

Plijen je tada bio golem: navode se 54 topa ZIS kalibra 76 mm, 86 minobacača 120 mm, 46 trocijevnih protuzračnih topova 20 mm, 68 lakih raketnih lansera 128 mm i 60 lansera za sustav Maljutka. Dio je odmah raspoređivan hrvatskim snagama.

A onda je došao 1. rujna.

Nova kompozicija zaustavljena je u Sibinju.

Ovoga puta sadržaj vagona bio je potpuno drukčiji.

Akademski rad pohranjen u repozitoriju Sveučilišta u Zadru izričito navodi da je vlak prevozio neborbenu tehničku opremu i veliku količinu vojnih čizama, koje su pripadnicima 108. brigade bile posebno potrebne jer ih mnogi još nisu imali.

Isti događaj potvrđuje i drugi akademski rad, pohranjen u riječkom sveučilišnom repozitoriju, koji se pritom poziva na Davora Marijana, Graničare, odnosno stranice 43 i 59 te dodatnu literaturu o obrani Slavonskog Broda. U njemu se navodi da su 1. rujna u Sibinju pripadnici 108. brigade zaustavili vlak s tehničkom opremom i vojničkim čizmama, koje su imale veliku vrijednost upravo zato što ih mnogi gardisti nisu imali.

To je zasad najčvršća potvrda priče o čizmama.

Zašto su čizme tada bile gotovo jednako važne kao puška

Danas podatak da je iz vlaka skinuta vojna obuća može djelovati kao usputna ratna anegdota.

U rujnu 1991. nije bio.

1. brigada nije nastajala kao već opremljena profesionalna postrojba. Bila je pričuvna, dragovoljačka brigada formirana u trenutku kada Hrvatska nije raspolagala razvijenim logističkim sustavom ni dovoljnim vojnim zalihama. Ljudi koji su joj pristupali donosili su ono što su imali.

Puška je bila prvi problem. Odmah iza nje dolazili su odora, čizme, remenje, naprtnjače, sredstva veze, sanitetski materijal i sve drugo bez čega se postrojba može okupiti, ali teško može dugo ratovati.

Zbog toga Sibinj 1. rujna predstavlja jednu od onih epizoda Domovinskog rata koje najbolje pokazuju kako je Hrvatska vojska zapravo nastajala na terenu.

Nekoliko tjedana ranije tražilo se oružje.

Sada se tražilo sve ostalo.

A ono što je JNA željela odvesti preko Hrvatske završavalo je na nogama hrvatskih gardista.

VIDEO – kako su izgledala presretanja vlakova JNA

Sačuvan je i televizijski zapis ranijeg presretanja kompozicije JNA kod Slavonskog Broda. Snimka nije od 1. rujna u Sibinju, ali je iz istog niza događaja i pokazuje pripadnike 108. brigade uz željeznički transport te okolnosti u kojima su kompozicije zaustavljane.

Upravo zato ovaj video ima smisla postaviti uz članak, ali obavezno s potpisom da prikazuje ranije presretanje, a ne vlak iz Sibinja 1. rujna.

Istoga dana pripreman je još ambiciozniji potez

Lokalna historiografija donosi još jedan zanimljiv detalj.

Prema rekonstrukciji koju objavljuje brodski 035portal, nakon zaustavljanja intendantskog vlaka u Sibinju oko 90 gardista i policajaca pripremalo se za presretanje još jedne kompozicije koja je trebala proći prema Banjoj Luci.

Plan je bio neuobičajeno smion: iz Slavonskog Broda pripremljena je lokomotiva koja je manevrom trebala preuzeti kompoziciju, preusmjeriti je prema Novoj Kapeli, a zatim materijal rasporediti prema Požegi, Sibinju i Oriovcu. U posljednjem trenutku navodno je stigla zapovijed s više razine da se vlak ne dira.

Taj dio priče ipak treba pisati nešto opreznije od samog događaja u Sibinju. Zaustavljanje vlaka 1. rujna i intendantski sadržaj potvrđuju međusobno neovisni izvori i akademska literatura; detaljna rekonstrukcija pokušaja zaustavljanja sljedećega vlaka zasad uglavnom počiva na lokalnom zapisu.

Vlak koji pokazuje kako je nastajala vojska

Sibinjski vlak nije promijenio odnos snaga na bojištu kao kompozicija puna topništva.

Nije donio desetke novih cijevi.

Nije odjednom stvorio topnički divizion.

Ali je pokazao nešto drugo.

Hrvatska vojska u ljeto i ranu jesen 1991. nije trebala samo oružje. Trebala je doslovno sve.

Zato velika količina vojničkih čizama skinutih 1. rujna iz vagona JNA nije fusnota ratne povijesti. Za branitelja koji je nekoliko dana kasnije trebao otići na položaj, zamijeniti civilne tenisice ili radne cipele vojničkim čizmama značilo je da postrojba kojoj pripada polako prestaje biti skupina naoružanih dragovoljaca i počinje postajati vojska.

A samo dva tjedna poslije toga, tijekom borbi za objekte JNA u Slavonskom Brodu, Bukovlju i Gromačniku, taj će proces dobiti sasvim novu dimenziju.