02. RUJNA 1991. – U GOSPIĆU USTROJEN OPERATIVNI STOŽER ZA LIKU: Tko je koordinirao obranu grada dok je vojni sustav tek nastajao?

Gospić je početak rujna 1991. dočekao u situaciji u kojoj više gotovo ništa nije nalikovalo mirnodopskom sustavu obrane.

Prvi minobacački projektili pali su na grad u noći s 29. na 30. kolovoza. Na prilazima Gospiću već su se vodile borbe, Lički Osik bio je pod neprijateljskim nadzorom, a JNA je istodobno raspolagala svojim vojnim objektima unutar i oko samoga grada. Hrvatsku stranu držali su policajci, dragovoljci, mjesne straže i još uvijek vrlo skromno organizirane snage Zbora narodne garde.

U takvim okolnostima 2. rujna 1991. u Gospiću je ustrojen Operativni stožer za Liku.

Taj podatak nije samo dio kasnijih brigadnih povjesnica. Nalazimo ga i u pregledima vojnih djelovanja u Domovinskom ratu: Krizni stožer za Liku bio je osnovan još 29. srpnja, dok je Operativni stožer ustrojen upravo 2. rujna. Kasnije će, nakon uspostave operativnih zona, 19. listopada biti ustrojeno i Zapovjedništvo Operativne grupe Lika sa sjedištem u Gospiću.

To znači da Operativni stožer od 2. rujna treba promatrati kao prijelaznu kariku između početne improvizirane obrane i kasnijeg uređenog vojnog sustava.

Gospić 2. rujna nije imao jednu vojsku i jednoga zapovjednika

U tome je ključ cijele priče.

Kada danas govorimo o obrani Gospića, lako je događaje iz rujna 1991. promatrati kroz kasniju strukturu 118. brigade i Hrvatske vojske. No početkom rujna takav sustav još nije postojao u obliku kakav će poprimiti samo nekoliko tjedana poslije.

U Gospiću su djelovali policija, pričuvni sastav policije, lokalni dragovoljci, ZNG, skupine pristigle iz drugih hrvatskih krajeva i ljudi koje su različite državne strukture slale kako bi pokušali organizirati obranu.

MORH je u Gospić poslao kapetana I. klase Davora Peitela, prebjega iz JNA, koji je u početku imao ulogu zapovjednika obrane gospićkoga područja. Na stočnoj tržnici 25. kolovoza postrojena je 25. satnija ZNG-a, uz 26. satniju iz Pazarišta, koja gotovo nije imala oružja. Upravo će te snage postati jedna od jezgri kasnije gospićke brigade.

Upravo zato je 2. rujna bilo potrebno stvoriti tijelo koje će pokušati spojiti te različite dijelove obrane.

Ante Karić vraća se u Gospić – s njim dolaze Ivica i Tihomir Orešković

Jedna od zanimljivijih podudarnosti toga dana jest povratak Ante Karića, predsjednika regionalnog Kriznog stožera i Vladina povjerenika za Liku.

Karić je u Gospiću već bio krajem kolovoza, upoznao se sa stanjem i potom otišao prema Zagrebu tražiti pomoć. Prema kasnijim rekonstrukcijama događaja, 2. rujna vraća se u Gospić, a s njim dolaze braća Ivica i Tihomir Orešković. Istoga dana u grad stižu i prve dodatne skupine dragovoljaca. Dan poslije pristigla je još veća skupina zagrebačkih Ličana i drugih dragovoljaca.

Tihomir Orešković ubrzo postaje Karićev tajnik i jedan od operativno najutjecajnijih ljudi u tadašnjoj koordinaciji obrane.

Međutim, ovdje treba biti vrlo precizan.

U pojedinim kasnijim povjesnicama kao ljudi povezani sa Stožerom spominju se Ante Karić te Ivica i Tihomir Orešković. Sudski iskaz tadašnjeg policijskog dužnosnika Josipa Buloga donosi još važniji podatak: Bulog je svjedočio da je od Vlade dobio zadatak da zajedno s Antom Karićem uspostavi Operativni stožer za Liku u Gospiću i organizira obranu.

Dakle, nije riječ o tijelu koje je toga jutra jednostavno dobilo gotovu organizacijsku shemu, popis časnika, jedinice i jasno definiranu zonu odgovornosti.

Stožer je nastajao dok se istodobno pucalo po Gospiću.

Najvažnije otkriće: Stožer nije bio klasično vojno zapovjedništvo

Upravo tu stariji prikazi često pojednostavljuju događaje.

U pravomoćnom sudskom predmetu koji se desetak godina poslije bavio zapovjednim odnosima u Gospiću analizirana je i dokumentacija iz 1991. godine. Vrhovni sud naveo je da je Operativni stožer postojao, ali da nije imao zakonom određene vojne ovlasti poput regularnog zapovjedništva Hrvatske vojske.

Još važnije: iz svjedočenja koje sud prihvaća proizlazi da su se u početku odluke o pojedinim vojnim akcijama doista donosile na Operativnom stožeru, ali se situacija promijenila stvaranjem vojnog zapovjedništva tijekom druge polovice rujna.

Drugim riječima:

2. rujna nije nastalo zapovjedništvo brigade. Nije uspostavljen dovršeni vojni lanac zapovijedanja. Nastalo je krizno-operativno središte koje je u najkritičnijim danima trebalo povezati političku vlast, policiju, ZNG i različite obrambene skupine.

To je povijesno mnogo zanimljivije od pojednostavljene tvrdnje da je „Stožer preuzeo obranu Like“.

A gdje je u svemu tome 118. brigada? Tu datumi postaju problematični

U brojnim službenim i braniteljskim objavama 4. rujna 1991. navodi se kao datum osnivanja 118. brigade ZNG-a u Gospiću. Taj se datum godinama obilježava i nalazi se u povjesnicama Grada Gospića, Ličko-senjske županije i braniteljskih izvora.

Ali dokumentacija pokazuje da je stvarni proces bio složeniji.

Vrhovni sud je, pozivajući se na dokumentaciju o ustroju, utvrdio da je ministar obrane još 29. srpnja 1991. zapovjedio formiranje 118. brigade ZNG „R“ u Gospiću, dok drugi vojno-povijesni izvor navodi da je Krizni stožer za Liku 14. kolovoza odlučio pristupiti njezinu ustrojavanju. Dana 25. kolovoza postrojene su prve konkretne gospićke snage.

Zato 4. rujna treba shvatiti prije svega kao jednu od ključnih točaka stvarnog formiranja brigade na terenu, a ne kao dan kada se brigada pojavila ni iz čega.

Još je zanimljivije pitanje zapovjednika.

U većini kasnijih povjesnica kao prvi zapovjednik 118. brigade navodi se Mirko Norac. Međutim, dokumenti i rekonstrukcije prvih dana obrane pokazuju da je prije njega zapovjednik obrane gospićkog područja bio Davor Peitel. Na sastanku ključnih ljudi obrane u motelu Velebno 7. rujna razmatrana je nova zapovjedna struktura i tada je za zapovjednika obrane odabran Norac, dok je Peitel trebao postati njegov savjetnik, a ubrzo potom odlazi u Otočac.

To je detalj koji vrijedi zapisati jer pokazuje koliko je organizacija hrvatske obrane u tih nekoliko dana bila brza, promjenjiva i uvjetovana stanjem na bojištu.

Zašto je 2. rujna ipak važan datum

Zato što se upravo toga dana počinje događati ono bez čega Gospić teško da bi izdržao sljedeća tri tjedna.

Do tada su postojali ljudi, hrabrost, policijske postrojbe, dragovoljačke skupine i početne snage ZNG-a.

Ono čega je nedostajalo bio je zajednički operativni okvir.

Operativni stožer nije riješio sve probleme. Sudski dokumenti čak pokazuju da kao formalno vojno tijelo nije potpuno zaživio i da su mu ovlasti bile nejasne. Ali upravo kroz njega počinje koordinacija dotad raspršenih obrambenih elemenata.

U sljedećim danima u Gospić stižu nova pojačanja. Obrambene crte postaju organiziranije. Dana 7. rujna određuju se nova kadrovska rješenja. Sredinom mjeseca počinje blokada i zauzimanje objekata JNA, a hrvatske snage dolaze do oružja bez kojega daljnja obrana grada gotovo da ne bi bila moguća.

Stožer između improvizacije i buduće Hrvatske vojske

Zato je 2. rujna 1991. važan, ali ne zato što je toga dana jedna uredno ustrojena komanda zamijenila drugu.

Dogodilo se nešto tipičnije za hrvatsku 1991. godinu.

Dok je zemlja bila napadnuta, institucije obrane nastajale su istodobno s ratom koji su morale voditi.

Gospić je najbolji primjer.

Dana 2. rujna nastaje Operativni stožer za Liku. U isto vrijeme pristižu dragovoljci. Postojeće postrojbe pokušavaju se povezati. Brigada se tek ustrojava. Zapovjednici se mijenjaju. Policija još nosi golem dio tereta. JNA je još uvijek unutar grada.

A samo nekoliko tjedana poslije Gospić će imati organiziranu obranu sposobnu zauzeti objekte JNA, zaplijeniti teško potrebne količine oružja i spriječiti ostvarenje jednog od strateški najopasnijih pravaca agresije na Hrvatsku.

Operativni stožer za Liku bio je jedan od prvih pokušaja da se iz tog ratnog kaosa stvori sustav.

I upravo je u tome stvarni značaj 2. rujna 1991.