13. rujna 1991.g. - Tridesetak sati pakla za Osijek

Na Osijek je ispaljeno više stotina projektila iz topništva i tenkova, a u napadima su korištena i druga oružja. Velikosrpske snage pritom su teško oštetile ili uništile brojne civilne, stambene, zdravstvene, industrijske i kulturne objekte. Stradali su i vrijedni spomenici kulture, a među pogođenim objektima bili su Galerija likovnih umjetnosti, Očni odjel osječke bolnice, zgrada Hrvatske televizije i radija, Privredna komora te brojni objekti u povijesnoj jezgri Tvrđe i Europskoj aveniji.

Osječka bolnica tijekom tog krvavog vikenda primila je više od 130 ranjenika, a četvero ljudi je izgubilo život.

Za sustavno i prekomjerno granatiranje Osijeka, prema navodima iz tadašnjih izvještaja, nitko nije kazneno odgovarao – ni neposredni izvršitelji, ni zapovjednici, ni oni koji su napade naređivali.

O dramatičnim događajima od 13. rujna 1991. godine u razgovoru za Glas Slavonije, objavljenom 13. rujna 2011., govorio je Ivan Šoltić, ratni zapovjednik 1. bojne 106. brigade.

Njegovo svjedočanstvo prenosimo u cijelosti:

„Noć. Bombe. Krv. Strah. Eksplozije. Tresak. Zemlja jauče. Ljudi u šoku. Rat je. Bjesomučan. Težak...“

Tim je riječima naslovnica Glasa Slavonije od 14. rujna 1991. godine opisala ono što će ostati zapamćeno kao „crni petak 13.“ – dan jednog od najtežih razaranja Osijeka u njegovoj povijesti.

Granatiranje je intenzivirano u petak, 13. rujna, a napadi su se nastavili tijekom cijelog vikenda. Grad je satima bio izložen neprekidnoj vatri, a prema tadašnjim izvještajima na Osijek je ispaljeno više od 500 projektila teških kalibara.

Neprijateljsko granatiranje nije poštedjelo ni civilne objekte. Teško su stradale zgrade u Europskoj aveniji, među njima i vrijedni objekti kulturne baštine. Pogođeni su Galerija likovnih umjetnosti, Očni odjel osječke bolnice, Privredna komora, zgrada Hrvatske televizije i radija te brojni drugi objekti.

Granate su pogodile i povijesni kompleks Tvrđe, dok su mnoge stambene zgrade pretrpjele velika oštećenja. Grad je bio u plamenu, ljudi su tražili zaklon, a osječka bolnica bila je prepuna ranjenih.

Trinaesti rujna 1991. ostao je tako upisan u povijest Osijeka kao jedan od njegovih najcrnjih dana.

Danas, 35 godina poslije, sjećanje na taj dan nije samo podsjetnik na razaranja i stradanja. Ono je i podsjetnik na ljude koji su u najtežim trenucima branili svoj grad, spašavali ranjene i pokušavali sačuvati ono što se moglo sačuvati.

Osijek pamti.