15. RUJNA 1991. – U 17:15 ĐAKOVO KREĆE NA VOJARNE: JNA je na grad ispalila 254 granate

U nedjelju, 15. rujna 1991., u 17:15 sati Đakovo je ušlo u jednu od najtežih epizoda svoje ratne povijesti. Sirena za opću opasnost označila je početak oružane akcije protiv vojnih objekata JNA, nakon neuspjelih pregovora i višednevne blokade vojarni.

Građani su potražili zaklon, a hrvatske snage krenule su prema garnizonu koji je godinama bio smješten praktički uz sam grad. U Đakovu se nalazila 158. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada JNA, jedna od najjačih postrojbi na tom području.

Garnizon je obuhvaćao dvije gradske vojarne – Dračice, poznatu kao Velika vojarna, te vojarnu Nikola Demonja, odnosno Malu vojarnu, koja se u ratnim izvorima spominje i kao Diljski odred. Izvan grada nalazili su se skladište oružja Gaj i vojni poligon Nabrđe.

Prvi pucnji krenuli su iz Dračica

Prema istraživanju događaja u Đakovštini, prvi topnički projektil ispaljen je iz vojarne Dračice. Granata je pogodila silos, a zatim se paljba proširila prema javnim, gospodarskim i civilnim objektima.

Posebno snažno gađana je industrijska zona PIK-a Đakovo. Paljba po tom području trajala je približno dva sata. Istodobno se iz obje gradske vojarne pucalo po okolnim zgradama i gradskim ulicama.

Đakovo toga dana nije bilo vojna zona. U središtu grada nije bilo vojnih objekata ni postrojbi, ali je granatiranje ipak zahvatilo Strossmayerov trg i njegovu okolicu. Tijekom borbi pogođena je i katedrala.

Broj od 254 granate odnosi se na ukupno granatiranje tijekom cijele 67-satne akcije. Ovaj tekst rekonstruira samo prvi dan, 15. rujna 1991.

Hrvatski raspored bio je usmjeren na sve ključne objekte

Plan hrvatskih snaga nije predviđao napad samo na dvije gradske vojarne. Istodobno su trebali biti pritisnuti svi važniji objekti JNA u Đakovštini.

• Na vojarnu Dračice krenula je 2. bojna 107. brigade, bez 3. satnije i pratećeg voda, uz djelatne pripadnike ZNG-a te pričuvnu i djelatnu policiju.

• Malu vojarnu, odnosno objekt Nikola Demonja, napao je 3. vod 2. bojne zajedno s pričuvnom policijom.

• Na skladište oružja Gaj upućena je 3. satnija 2. bojne, uz diverzantski vod.

• Poligon Nabrđe napali su protudiverzantski vod, samostalni vod iz Gašinaca i policajci iz Levanjske Varoši.

Takav raspored pokazuje da se računalo na istodobno vezivanje snaga JNA na više položaja. Najvažnije težište ipak je bilo na Dračicama, gdje se nalazilo zapovjedništvo i glavnina teškog naoružanja.

Grad pod paljbom, branitelji pod pritiskom

Prvi dan akcije odvijao se u uvjetima snažne neprijateljske vatre. JNA je raspolagala topništvom, minobacačima, oklopnim sredstvima i pješačkim naoružanjem, dok su hrvatske snage pokušavale približiti položaje vojarnama i istodobno zaštititi grad.

Nakon najžešće paljbe po industrijskoj zoni hrvatska je strana zatražila prekid vatre i predaju vojnih objekata. Prema lokalnim rekonstrukcijama, do ponoći je uslijedilo kraće zatišje, nakon čega se paljba ponovno pojačala iz vojarni, a hrvatske snage uzvratile su vatrom iz raspoloživog naoružanja.

U tom trenutku više nije bilo dvojbe da je počela otvorena bitka za đakovački garnizon. Vojarne su bile blokirane, ali njihova posada još je uvijek imala dovoljno oružja i streljiva za snažan otpor.

Prvi dan donio je i prvu žrtvu

U borbama 15. rujna 1991. poginuo je Željko Trbara, pripadnik 3. gardijske brigade Kune. Ministarstvo hrvatskih branitelja navodi da je stradao tijekom oslobađanja vojarni u Đakovu.

Njegova pogibija postala je simbol cijene kojom je započelo oslobađanje vojnih objekata u gradu. Prvi dan akcije tako je, uz granatiranje i borbu za položaje, već donio i prvu hrvatsku žrtvu.

Petnaesti rujna 1991. ostao je zapisan kao dan kada je Đakovo iz blokade prešlo u otvorenu bitku. U 17:15 sirena je označila početak, a prvi udar iz Dračica pokazao je da će se borba voditi i oko vojarni i po samom gradu.