16. RUJNA 1991. – ŽIRJE OTVARA VATRU NA JRM: Dan kada je počelo lomljenje pomorske blokade Hrvatske
Prva velika pomorska blokada presjekla je luke, trajekte i veze s otocima, ali je već nakon dva dana probijena pred Šibenikom
Dana 16. rujna 1991. pred Šibenikom već manevriraju ratni brodovi Jugoslavenske ratne mornarice, a kopnene snage JNA izlaze na Šibenski most. Dan poslije Komanda Vojno-pomorske oblasti službeno proglašava prvu pomorsku blokadu hrvatskog Jadrana.
Brodovima se naređuje zaustavljanje, luke se zatvaraju, a pomorski promet između obale i otoka praktično se prekida. Blokada traje do 23. rujna. Ponovit će se još dvaput – u listopadu i studenome 1991.
Nije to bila jedna crta na moru
JRM nije blokadu provodila jednim brodskim sastavom, nego s pet taktičkih skupina raspoređenih od Kvarnera do Dubrovnika. U svakoj se nalazilo između tri i sedam brodova. Glavnina flote već je ranije bila pomaknuta prema Visu, dok su Lora, Pula, Lošinj, Korčula i Boka kotorska služile kao oslonci za pojedine skupine.
VPBR označava veliki patrolni brod, RTOP raketnu topovnjaču, RČ raketni čamac, TČ torpedni čamac, PČ patrolni čamac, a ML minolovac.
TG Lošinj
VPBR-32 Koper, jedna RTOP, jedan TČ i jedan do dva PČKvarner,
Rijeka; oslonac Pula i Lošinj
TG Kaštela VPBR-31
Split, jedna do dvije RTOP, raketni i torpedni čamci te patrolni brodovi Splitska vrata, Splitski kanal, Kaštelanski zaljev,
Brač i Šolta TG VisVPBR-34
Pula, jedna RTOP, raketni/torpedni i patrolni čamci Viški i Korčulanski kanal; oslonac Vis i Lastovo
TG Ploče / BG Neretva
Jedna RTOP, raketni čamci i minolovci; u opisu borbi kod Ploča navode se i torpedni čamci
Neretvanski kanal, Ploče, Korčula i Vis
TG DubrovnikVPBR-33, jedna RTOP i tri do četiri PČ Mljetski kanal, Elafiti i Župski zaljev; oslonac Boka kotorska i Mljet
Naziv skupine kod Ploča razlikuje se u izvorima: HMDCDR-ov pregled koristi naziv TG Ploče, dok znanstveni zbornik govori o Borbenoj grupi Neretva. Riječ je o istom operativnom području, a ne o dvjema potpuno odvojenim flotama.
Za prvu blokadu dostupni izvori uglavnom navode tipični sastav i glavne brodove, a ne jedinstveni dnevni popis svih plovila. Zato nije opravdano u rujansku blokadu naknadno upisivati brodove koji su izrijekom dokumentirani tek u studenome.
Koje su luke i pravci bili zatvoreni?
U Dubrovniku je već u rano jutro 17. rujna Komanda Vojno-pomorskog sektora iz Kumbora zabranila plovidbu u užem području grada. Trajekt Partizanka, kasnije preimenovan u Ston, nije uspio isploviti prema Korčuli i Splitu. Talijanski trajekt Tiziano odustao je od plovidbe prema Dubrovniku.
U Splitu je blokiran cijeli lučki akvatorij. Ispred luke raspoređena je TG Kaštela, s VPBR-om Split, dvjema raketnim topovnjačama, raketnim i torpednim čamcima te patrolnim brodom. Zadaća joj je bila zaustaviti trajektni i teretni promet iz Splita, osobito prema otocima.
U riječkoj luci zateklo se približno dvanaest trgovačkih brodova, od kojih je polovica plovila pod stranim zastavama. Tri vojna broda i helikopter nadzirali su Kvarnerski zaljev. Brodarima je naređeno da uspore plovidbu i čekaju, a malim plovilima da ne isplovljavaju. Cilj je bio zaustaviti i domaći i međunarodni promet te Hrvatsku izolirati s mora.
Ploče su bile poseban slučaj. Ondje su se borbe vodile već u sklopu operacije Zelena tabla – Male Bare. Iz Baćina su protjerani minolovci, a ispred grada ostala je skupina JRM-a koja je otvarala vatru prema Pločama. Radnici Luke Ploče i pripadnici hrvatskih snaga postavili su preko uskog ulaza u luku čeličnu užad, a 19. rujna radio-vezom objavljeno je da je ulaz dodatno miniran. Nakon toga brodovi JRM-a više nisu ušli u gradsku luku.
Zadar treba vremenski odvojiti od ove priče. Grad je u rujnu bio pod snažnim kopnenim pritiskom, ali izvori razbijanje blokade Zadarskog kanala smještaju u drugu pomorsku blokadu, početkom listopada. Ne treba listopadske događaje prepisivati u kronologiju prve blokade.
Žirje: prvi lom blokade dogodio se pred Šibenikom
Za obranu Šibenika presudno je bilo preuzimanje obalne topničke bitnice na Žirju. Zapovjednik bitnice Željko Baltić 14. rujna prešao je na hrvatsku stranu i predao ispravne topove i velike količine streljiva.
Na Žirju su se nalazile dvije obalne bitnice i radarsko-motrilačka postaja. Poslijeratna raščlamba navodi šest topova kalibra 90 mm, dometa približno 18 kilometara. Prema drugom pregledu, 16. rujna za djelovanje su bila spremna tri topa.
Oko 21 sat 16. rujna Žirje je dobilo zapovijed da djeluje po skupini brodova južno od Zlarina. Jedan desantno-jurišni čamac pogođen je i ostao gorjeti, a ostali su se povukli prema Visu.
Dana 17. rujna Žirje je djelovalo prema šibenskoj luci, u kojoj su se nalazili brodovi koji su tukli grad. Sljedećeg dana otvorile su vatru i bitnice na Zečevu. Prema vojno-povijesnoj raščlambi, Žirje je 16. rujna teže oštetilo jedan DJČ, 17. rujna jednu raketnu topovnjaču, a 18. rujna još dva broda JRM-a. Zečevo je toga dana oštetilo još jedan brod.
U tom su napadu izrijekom navedeni brodovi PČ-171, PČ-180 i DJČ-622, koji su djelovali po civilnim ciljevima u Šibeniku. Nakon djelovanja Žirja i Zečeva povukli su se prema Visu. Brodovi JRM-a više nisu ulazili u sektor dometa šibenskih obalnih bitnica.
Time je između 16. i 18. rujna razbijena pomorska blokada šibenskog akvatorija. Slobodno područje protezalo se od Pakoštana do Drvenika Malog, približno 70 kilometara po dužini i 20 kilometara po širini.
Gdje su bile hrvatske obalne bitnice?
U prvoj polovici rujna nije postojala uređena hrvatska obalna obrana. Nastajala je preuzimanjem bivših položaja JRM-a:
Žirje – preuzeto 14. rujna; dvije bitnice kalibra 90 mm i radarsko-motrilačka postaja.
Zečevo i Kruščica kod Rogoznice – izvori navode 16. odnosno 17. rujna; preuzeta su četiri topa 100 mm, pet topova 130 mm, četiri topa 88 mm, šest topova 85 mm i protuzračno oružje.
Marinča rat i Vela Straža na Šolti – preuzeti 17. rujna; bitnica Marinča rat kalibra 88 mm ustrojena je 20. rujna.
Privala i Ražnjić na Korčuli – preuzeti 17. rujna, a ustroj i popuna završeni su do 21. rujna.
Smokvica kod Rogoznice – preuzeta 19. rujna; bitnica je ustrojena 21. rujna.
To znači da se Smokvica ne može prikazivati kao položaj koji je sudjelovao u prvom udaru 16.–18. rujna, iako je vrlo brzo postala dio šire obrambene mreže. Bitnice Kašjuni i Duilovo kod Splita ustrojene su tek 1. listopada, Šipan u listopadu, a Pelegrin na Hvaru krajem prosinca.
Hrvatska nije imala flotu – ali je imala obalu, luke i ljude
U rujnu se Hrvatska ratna mornarica tek ustrojavala. Točnije je reći da Hrvatska nije imala izgrađenu ratnu flotu, a ne da na moru nije imala nikakva plovila.
U Šibeniku su tijekom Rujanskog rata preuzeta 34 plovila: 15 u vojarni Kuline i 19 u Mornaričkom tehničkom remontnom zavodu Velimir Škorpik. Drugi izvori govore o 33 ratna broda jer računaju samo ratne jedinice, bez pomoćnih plovila. Brodovi nisu odmah činili potpuno operativnu flotu: pregledani su 24. rujna, a popuna ljudstvom počela je krajem mjeseca.
Zato je u prvoj blokadi najveći učinak imala kombinacija:
preuzetih obalnih topova,
radarskog i vizualnog motrenja,
ljudi koji su napustili JRM,
lučkih radnika,
policije i ZNG-a,
trajekata, ribarskih brodova i brzih civilnih plovila.
Između kopna i otoka plovilo se noću, najkraćim rutama i samo kada u blizini nije bilo neprijateljskih brodova. Na Brač i Šoltu redovito je stizala Slobodna Dalmacija, što pokazuje da blokada nije uspjela potpuno zatvoriti kratke otočne veze.
Dana 22. rujna trajektom Ilirija noću su iz Karlobaga prema Rabu evakuirani starci i djeca nakon raketiranja motela Zagreb, u kojem su bile smještene izbjeglice iz Gospića.
23. rujna: kraj prve blokade, ali ne i kraj pomorske izolacije
Dana 23. rujna Služba za informiranje Komande VPO javila je splitskoj Lučkoj kapetaniji da blokada završava i da brodovi mogu slobodno ploviti. Krajem mjeseca Jadrolinija je uvela svakodnevnu vezu Rijeka–Zadar–Split–Dubrovnik s četvrtim trajektom.
Ipak, posljedice su bile ozbiljne. Zaustavljen je najveći dio planiranog prometa, osobito promet trgovačkih brodova i velikih trajekata. Dubrovnik je najviše osjetio prekid trajektne veze, otoci su ostali bez redovite opskrbe, a luke i pomorsko gospodarstvo pretrpjeli su velike gubitke.
Prva blokada, međutim, nije ostvarila potpuni cilj. JRM je mogla zaustavljati velike brodove, prijetiti lukama i nadzirati glavne pravce, ali nije uspjela potpuno zatvoriti otoke. Još važnije, pred Šibenikom je već 18. rujna izgubila nadzor nad vlastitim pomorskim prilazom.
To je bila prva lekcija pomorskog rata 1991.: hrvatska strana nije morala imati veliku flotu da bi ograničila nadmoćnu mornaricu. Dovoljni su bili položaj na Žirju, topovi na Zečevu, ljudi koji poznaju obalu i spremnost da se plovi onda kada službene linije više nisu mogle.
Izvori i materijal za objavu
Izvor:PHB
