18. srpnja 1995. godine, od posljedica ranjavanja na Južnom bojištu preminuo je heroj Domovinskog rata Ivan Patek

Ivan Patek je rođen 12. rujna 1974. godine u Zagrebu. Odrastao je u obitelji Josipa i Margite koji su se u Zagrebu doselili iz Pakraca. Ivan je imao brata Darka i polubrata Vladu iz majčinog prvog braka. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju tehničku školu. Plesao je folklor te trenirao savate boks. Pamte ga kao veseljaka i živahnu osobu dobra srca.

Nakon što je u Hrvatskoj vojsci odslužio redoviti vojni rok Ivan Patek s nepunih 19 godina priključio se 1. gardijskoj brigadi, legendarnim „Tigrovima“. Nakon zapadno-slavonskog i ogulinskog nared je stiglo i ratište koje se za njega pokazalo kobnim – područje planine Šator koje razdvaja livanjsko od glamočkog polja.

Na planini Šator, 9. srpnja 1995. godine, topnički projektil tijekom izviđanja pogodio je skupinu „Tigrova“. Poginuo je Milenko Boršić, a pored Pateka, teško su ranjeni Dražen Mršić, Goran Jakšić i Ivica Rukavina. Patek je prebačen u KBC Split gdje mu je amputirana noga. Nakon par dana situacija se zakomplicirala te je prebačen u bolnicu u zagrebačkoj Dubravi gdje je preminuo. Par dana kasnije u Slobodnoj Dalmaciji izišao je intervju s medicinskom sestrom KBC-a Split, Duškom Trgu kojoj se prisjetila Ivana:

„Znate kako je, ja ne radim s imenima – pacijent dođe, ja odradim svoje, on ode. Ranjenici su, ipak, specifični pacijenti… Jednom je došao ranjenik, mlado stvorenje, šokiran, čeka operaciju, obje su mu noge zavijene. Točno znam da bi ga trebalo uhvatiti za ruku i reći – drži se, bit će dobro. opet, mlada sam cura, može me čovjek krivo shvatiti. I kaže on jednoj doktorici: Ma molim vas, taknite me malo po kosi, pogladite me po licu. Znao je da će ostati bez jedne noge. I kaže mi – obećaj mi da nećeš otkinuti drugu nogu, molim te, obećaj mi da to nećeš učiniti… Dobro, kažem ja, Ivane, spasit ćemo ti nogu. Ako mi je spasite, kaže mi, zvat ću te na pir kad se budem ženio. Ja sam znala za njihove strahove, sve ono što ih muči kad su gore hoću li se vratiti, hoću li biti invalid, hoće li me itko trebati takvoga… Zato sam osjećala potrebu razgovarati s njim prije operacije. Nisam mu otkinuli drugu nogu. Poslije su, međutim, nastupile komplikacije, morao je biti transportiran u Zagreb, a ja sam išla s njim. Tko ti je ona, pitali su ga na aerodromu Pleso. Moj mesar, kaže im. Ona će doći na moj pir! Bio sam siguran da će tako biti. Nakon desetak dana, saznala sam da je umro. Imao je 21 godinu. Tigar.“

Pokopan je na mjestu groblja u Cerju kraj Sesvetskog Kraljevca.