21. RUJNA 1991. – HRVATSKA DOBIVA GLAVNI STOŽER: Anton Tus preuzima vojsku usred najtežih bitaka

Dana 21. rujna 1991. uspostavljen je Glavni stožer Hrvatske vojske, a Anton Tus imenovan je njegovim prvim načelnikom. Hrvatski branitelji već su mjesecima ratovali. Novo zapovjedništvo trebalo je povezati postrojbe i bojišta u sustav koji može raspoređivati snage, opskrbljivati ih i voditi obranu na razini cijele zemlje. Tus je od 2. do 20. rujna već radio u Zapovjedništvu Zbora narodne garde.

Zakon je dao okvir, rat je odredio brzinu

Ovdje je važan točan redoslijed. Zakon o obrani donesen je u lipnju, objavljen je 20. rujna, a njegov je članak 23. predvidio Glavni stožer u sastavu Ministarstva obrane. Sljedećeg dana uslijedila je zapovijed o njegovu ustroju i Tusovo imenovanje. Izmjene Zakona od 8. listopada, koje su dodatno uredile ovlasti za ustroj stožera i sastav jedinstvene Hrvatske vojske, ne treba pripisivati stanju na dan 21. rujna.

Četiri djelatne brigade, pričuva u ustrojavanju

Tus nije preuzeo vojsku koja je tek nastala. ZNG je imao četiri djelatne brigade, a plan ustroja obuhvaćao je i pričuvne brigade s brojevima od 99. do 120. te samostalne bataljune. No, broj predviđenih postrojbi nije isto što i broj potpuno popunjenih, naoružanih brigada spremnih za borbu 21. rujna. Uz njih su ratovali policija, dragovoljci i druge mjesne obrambene snage.

Koliko je opasno kasnije brojke preslikati na taj datum pokazuje primjer Slavonije: ustrojavanje 121., 122., 123. i 124. brigade zapovjeđeno je tek 25. rujna. Tus je kasnije naveo da su hrvatske snage 10. listopada imale oko 70.000 naoružanih ljudi u 34 brigade, uz još deset brigada u formiranju. Trideset četiri brigade podatak su za 10. listopada, a ne za dan osnutka Glavnog stožera.

Zapovjedništva su postojala, zajednički sustav se gradio

Zapovjedništvo ZNG-a ustrojeno je krajem srpnja. Potom su nastala zapovjedništva za istočnu Slavoniju, Banovinu i Kordun, Liku te dijelove Dalmacije, kao i Zagrebački korpus ZNG-a. Na terenu su važnu ulogu imali policija i mjesni krizni stožeri. Glavni stožer trebao je povezati te razine zapovijedanja; šest operativnih zona, koje je Tus kasnije opisivao kao hitnu zadaću, nisu već 21. rujna bile gotov sustav.

Oružje se još osvajalo

Posebno teško bilo je stanje s naoružanjem. Hrvatska je nakon razoružanja Teritorijalne obrane morala pribavljati oružje dok je već bila napadnuta. U rujnu su zauzimani vojni objekti i skladišta JNA; plijen iz Đakova upućivan je i drugim slavonskim gradovima. Presudna predaja zapovjedništva varaždinskoga garnizona dogodila se tek 22. rujna, dan nakon Tusova imenovanja. Nove količine oružja stoga se ne mogu prikazati kao nešto čime je Glavni stožer već raspolagao pri osnivanju.

Istoga dana rat se vodio na više strana

Dok je nastajao Glavni stožer, Vukovar se branio, Petrinja je 21. rujna pala, a Šibenska bitka još je trajala. Na položaju Zečevo toga su dana srušena dva zrakoplova JNA. Svako od tih bojišta imalo je svoje branitelje i neposredne zapovjednike; pred novim vojnim vrhom bio je posao da njihovu borbu podupre i poveže.

Dana 21. rujna Hrvatska nije dobila dovršenu, jednako opremljenu vojsku. Dobila je Glavni stožer koji je pod Antonom Tusom morao iz postrojbi već uključenih u borbu izgraditi povezanu oružanu silu.