23. kolovoza 1991. – U Pakrac stiglo oko 70 policajaca: istoga dana počela cjelodnevna bitka za Pilanu

Za dio novopridošlih nije bilo vremena za upoznavanje s bojištem. Već u kasnim poslijepodnevnim satima upućeni su prema Pilani, na pravcu prema Kusonjama, gdje su prošli prvo ozbiljno vatreno iskustvo.

Pojačanje je stiglo u trenutku kada su Omege bile iscrpljene i razvučene

Dolazak novih policajaca treba promatrati u kontekstu događaja koji su uslijedili nakon velikosrpskog napada 19. kolovoza. Pakrac je obranjen, ali borbe nisu prestale. Rubni dijelovi grada, okolna uzvišenja i prilazi prema srpskim uporištima ostali su nesigurni.

Antiteroristička jedinica Lučko povukla se iz Pakraca 21. kolovoza, a približno 80 pripadnika Posebne jedinice policije PU Bjelovar moralo je biti raspoređeno prema Daruvaru i Grubišnom Polju. U Pakracu je ostao samo dio postrojbe, razmješten na najugroženijim punktovima.

Stručni rad Hamdije Mašinovića potvrđuje da je upravo od 23. kolovoza do 23. rujna 1991. u Pakracu ispomoć pružala i jedna policijska jedinica Obrazovnog centra iz Zagreba. Istodobno su stizali dragovoljci i policajci iz postaja tadašnje Policijske uprave Bjelovar, među njima ljudi iz Koprivnice, Križevaca i Đurđevca. (Hrčak – Hamdija Mašinović)

Sačuvana kronologija ratnog puta koprivničkih branitelja navodi da je 23. kolovoza pristiglo oko 70 policajaca. Ne tvrdi se da su svi bili Koprivničanci, nego da se među njima nalazila skupina policajaca-dragovoljaca iz PS Koprivnica.

Pilana je toga dana tri puta prelazila iz ruke u ruku

Borba koja je dočekala pojačanje nije bila kratkotrajna razmjena vatre.

Povjesničar Jakša Raguž u znanstvenom radu o borbenom djelovanju Omega navodi da je 4. vod Posebne jedinice policije PU Bjelovar 23. kolovoza vodio cjelodnevnu bitku za Pilanu. Hrvatski specijalci toga su dana položaj zauzeli čak tri puta.

Nakon prva dva zauzimanja Omege su položaj predavale dragovoljcima, ali on nije bio zadržan. Specijalci su se zato morali vraćati i ponovno potiskivati pobunjenike. Tek nakon trećeg ulaska hrvatske su snage uspjele održati crtu.

U srpskom napadu izgorio je znatan dio pilane, uključujući lakirnicu. Od eksplozija minobacačkih projektila lakše su ranjena trojica pripadnika Omega:

• Josip Škorjanec

• Goran Vlašićek

• Boris Kolar

Sva trojica prevezena su i zbrinuta u pakračkoj bolnici. U dostupnim izvorima za borbu 23. kolovoza nisu navedeni poginuli hrvatski branitelji. (Jakša Raguž: Borbeno djelovanje PJP PU Bjelovar „Omege“ 1991. godine)

Zašto je Pilana bila toliko važna?

Pilana nije bila samo industrijski pogon. Nalazila se na sjeveroistočnom rubu Pakraca, na pravcu prema Kusonjama, jednom od glavnih uporišta srpskih pobunjenika iz kojega su izvođeni pješački i minobacački napadi na grad.

Gubitkom Pilane pobunjenicima bi bio otvoren pogodniji pravac za približavanje središtu Pakraca. Za hrvatske snage njezino držanje značilo je zaštitu sjeveroistočnog prilaza gradu i stvaranje obrambene crte prema Kusonjama.

Koliko je taj prostor bio važan pokazat će se ponovno 8. i 9. rujna, tijekom pokušaja spašavanja opkoljenih pripadnika 105. bjelovarske brigade u Kusonjama. Hrvatske snage tada su ponovno napredovale preko Pilane, a ondje su se vodile žestoke borbe pod minobacačkom i strojničkom vatrom.

Autentična fotografija Borisa Fabijanca „Omege u bitci za Kusonje“ nalazi se u znanstvenom radu Jakše Raguža, na stranici 98. Fotografija je nastala početkom rujna 1991. na istom borbenom pravcu Pilana–Kusonje, a ne 23. kolovoza.

Od Pilane prema Konstruktoru i drugim obrambenim punktovima

Nakon prvoga vatrenog iskustva policajci su raspoređivani na obrambene punktove u gradu. Među najvažnijima bili su Konstruktor, konfekcija Moderna, bolnica, Vladikin dvor, robna kuća, policijska postaja i drugi objekti iz kojih se nadziralo moguće pješačko napredovanje pobunjenika.

Od 25. kolovoza do 2. rujna u Pakracu su ostali 1. bjelovarski i 4. koprivnički vod Omega. Koprivničkim vodom zapovijedao je Ivica Jurenec, a njegovi su pripadnici držali robnu kuću, Vladikin dvor, projektni biro, bolnicu i povremeno zgradu Konstruktora.

Kasnija ratna kronologija navodi da su položaje Konstruktor i Moderna držale policijske snage iz Koprivnice, Križevaca i Đurđevca. Njihov doprinos službeno je potvrđen i 2025. godine, kada su policijskim postajama tih triju gradova dodijeljene braniteljske zahvalnice za sudjelovanje u obrani Pakraca 1991. godine. (PU koprivničko-križevačka)

Obrana grada pretvorena u trajnu crtu bojišta

Dolazak policijskog pojačanja 23. kolovoza nije bio završetak bitke započete četiri dana ranije, nego početak dugotrajnog organiziranja obrambenih položaja.

Pakrac više nije trebalo samo osloboditi od napadača koji su prodrli u grad. Trebalo je neprekidno držati Pilanu, Konstruktor, Modernu, bolnicu i druge punktove, odgovarati na minobacačke napade te sprečavati pješačke prodore iz okolnih srpskih uporišta.

Policajci koji su toga dana stigli kao pojačanje nisu dobili vrijeme za prilagodbu. Nekoliko sati poslije dolaska našli su se na bojištu prema Kusonjama, uz pripadnike Omega koji su tijekom cjelodnevne bitke Pilanu morali osvajati tri puta.

Upravo se 23. kolovoza 1991. obrana Pakraca počela pretvarati iz hitne intervencije u čvrsto organiziranu i trajnu bojišnicu.