Daruvar 20. kolovoza 1991. pod vatrom pobunjenih srpskih snaga
Minobacački napad 20. kolovoza 1991. bio je nastavak pobune i oružanog napada na Daruvar započetog prethodne noći. Trideset pet godina poslije taj događaj traži preciznu kronologiju jer se u javnim prikazima još miješaju datumi, postrojbe i podaci o sudjelovanju pripadnika češke manjine.
Obrana Daruvara nije počela tek 20. kolovoza 1991. Službena kronologija početak otvorenog napada smješta u noć s 18. na 19. kolovoza, kada su se policajci srpske nacionalnosti pobunili u tadašnjoj Policijskoj stanici Daruvar. Prema doktorskom radu povjesničara Natka Martinića Jerčića, pobunjenici su razoružali dio kolega, uzeli oružje, policijska vozila i opremu te se povukli prema istočnom dijelu daruvarske općine. U gradu se pucalo iz pješačkog oružja i tromblonskih bacača.
Marijan Petrovečki, Darko Petrovicki i Damir Rambousek tada su oteti, a njihova sudbina ni danas nije razjašnjena, što navode Ministarstvo hrvatskih branitelja i Policijska uprava bjelovarsko-bilogorska.
Napad nije bio izdvojeni incident nezadovoljnih pojedinaca. U znanstvenom prikazu knjige Željka Karaule Političke prilike i Domovinski rat u Daruvaru (1990.–1995.) navodi se da su JNA i lokalni SDS tijekom lipnja organizirali XII. slavonsku udarnu brigadu, u čijem je sastavu djelovao Daruvarski odred. Upravo je taj odred, istodobno s pobunom dijela policajaca, napao grad, dok su preostali hrvatski policajci i civilni dragovoljci organizirali obranu. Podaci su objavljeni u prikazu povjesničara Đure Škvorca.
Hrvati i Česi na istoj crti obrane
Prema izjavi tadašnje zamjenice ministra hrvatskih branitelja Vesne Nađ, koju je 2013. prenijela Hina, nakon napada na policijsku postaju tijekom sljedeća dva dana izveden je minobacački napad na Daruvar. Time kronologija obuhvaća i 20. kolovoza, kada su hrvatski dragovoljci i njihovi sugrađani Česi već sudjelovali u obrani grada.
Za tu fazu pouzdani izvori navode Policijsku stanicu Daruvar i prve civilne dragovoljce, koji su potom ulazili u sastav pričuvne policije. Na napadačkoj strani potvrđeni su pobunjeni policajci, druge naoružane srpske skupine i Daruvarski odred XII. slavonske udarne brigade. Dostupni dokumenti, međutim, ne omogućuju pouzdano imenovanje posade ili položaja s kojeg su ispaljene sve minobacačke granate.
U javnosti se pojavljuju različiti postoci o udjelu Čeha među prvim braniteljima. Budući da se ti podaci odnose na različite skupine i razdoblja, nije ih opravdano pretvarati u jedinstvenu brojku. Ono što izvori nedvojbeno potvrđuju jest da su Hrvati i pripadnici češke manjine zajedno uzeli oružje i branili grad u kojem su živjeli.
Zapovjednike treba smjestiti u pravi dan
Damir Barberić u Daruvar je, prema vlastitom iskazu prenesenom u istom Hininu izvještaju, stigao iz Đurđevca dva dana nakon napada na policijsku postaju, a poslije je preuzeo zapovijedanje daruvarskom policijom. Zato mu se ne može pripisivati zapovijedanje prvom noćnom obranom. Nikola Ivkanec u kolovozu je upućen kao koordinator MUP-a za obranu Daruvara, o čemu govori prikaz fotomonografije Policija Daruvar u Domovinskom ratu, objavljen na stranicama Policijske akademije.
Trideset pet godina poslije
Daruvar je 19. kolovoza 2026. obilježio 35. obljetnicu početka Domovinskog rata u gradu, Dan hrvatskih dragovoljaca Grada Daruvara i spomendan Ministarstva unutarnjih poslova. Prema izvještaju HRT-a i Hine, više od 200 sudionika prošlo je od policijske postaje do spomenika poginulim braniteljima, uz Limenu glazbu Češke besede Ljudevit Selo.
Pobunjene srpske snage napale su legalnu policijsku postaju i grad, otele policajce te koristile oduzeto oružje i opremu. Policajci i dragovoljci, među njima Hrvati i Česi, branili su svoje domove. To nisu dvije jednake strane lokalnog sukoba, nego napad i obrana.
