Dubrovnik, 6. studenoga 1991.: Jedan od najtežih napada na opkoljeni Grad

U srijedu 6. studenoga 1991. Dubrovnik se ponovno našao pod snažnim napadom agresorskih snaga koje su se do početka studenoga približile neposrednoj obrani grada.

Prema ratnoj kronologiji HRT Radio Dubrovnik, napad je najprije zahvatio Rijeku dubrovačku, a zatim Gruž i Nuncijatu. Najžešće djelovanje počelo je oko 12.40 sati, dok je u 13 sati u gradu oglašena opća opasnost.

Na Dubrovnik je otvarana vatra s položaja na Pobrežju i Žarkovici te s brodova Jugoslavenske ratne mornarice. Isti izvor bilježi da su sa Žarkovice snažno gađani Srđ i Bosanka, gdje su se nalazili položaji hrvatskih branitelja.

Granate su padale po različitim dijelovima grada, a posebno je stradao predio Montovjerne. Pogođena su židovsko i katoličko groblje, pri čemu su dvije grobnice potpuno uništene, a šest ih je oštećeno.

S mora gađan i Lokrum

Napad nije bio ograničen na kopnene položaje hrvatske obrane.

Kako bilježi HRT Radio Dubrovnik, s raketne topovnjače gađan je i benediktinski samostan na Lokrumu, dok su projektili padali i po Sustjepanu te brodogradilištu u Staroj Mokošici.

Posebno je znakovito da se žestoki napad odvijao u vrijeme kada su u Cavtatu trajali pregovori predstavnika Dubrovnika s predstavnicima JNA, uz nazočnost promatrača Europske zajednice.

Istoga dana dodatno je pojačana pomorska izolacija grada. Prema kronologiji HRT-a, od 23 sata ponovno su blokirane luka Gruž i luka Slano, dok su dva hrvatska broda bila zadržana radi pregleda u Zelenici.

Teške borbe na Srđu i Strinčjeri

Dok su granate padale po gradu, na platou Srđa vodile su se borbe za položaje koji su sprečavali daljnje približavanje agresorskih snaga Dubrovniku.

U prikazu studenoga 1991. Dubrovački vjesnik – Slobodna Dalmacija navodi se da je 6. studenoga u kombiniranom pješačko-topničko-tenkovskom napadu na sjeverozapadni dio platoa Srđa, na položaju Strinčjera, poginuo pripadnik 4. gardijske brigade Mladenko Čavara.

Njegovu pogibiju potvrđuje i Grad Dubrovnik, koji u službenim komemoracijama na Strinčjeri navodi Mladenka Čavaru kao prvog od branitelja poginulih ondje tijekom teških studenih borbi 1991.

U obrani užeg područja grada uz dubrovačke branitelje sudjelovale su i borbene skupine 4. gardijske brigade, pripadnici 9. bojne HOS-a te 3. omiške bojne 114. brigade. Dio tih branitelja u opkoljeni Dubrovnik prebacivan je morem.

Napad je najavio još teže dane

Šesti studenoga nije bio kraj napada. Bio je početak jednog od najtežih razdoblja obrane Dubrovnika.

Muzej Domovinskog rata Dubrovnik studeni 1991. obrađuje kao razdoblje najtežih borbi za obranu grada. Nakon 6. studenoga napadi su dodatno pojačani, a od 8. do 13. studenoga Dubrovnik je ponovno bio izložen razornim napadima.

Bosanka, koja je 6. studenoga još bila dio prostora na kojem su hrvatski branitelji pokušavali zadržati agresora podalje od grada, pala je nakon teških borbi 9. studenoga. Borbe na Strinčjeri i platou Srđa nastavile su se i sljedećih dana.

Današnji Muzej Domovinskog rata Dubrovnik upravo je studeni 1991. u svojoj izložbi „Dani ponosa – Herojska obrana Grada 1991.“ izdvojio kao zasebnu cjelinu pod nazivom „Najteži dani herojske obrane Grada“.

Trideset pet godina poslije, 6. studenoga ostaje datum koji pokazuje koliko se neprijatelj približio Dubrovniku. Grad je istodobno napadan s kopna i mora, hrvatski položaji na Srđu bili su pod snažnim pritiskom, a stanovništvo je živjelo pod granatama. Unatoč tome, obrana nije slomljena i agresorske snage toga dana nisu uspjele ostvariti cilj zauzimanja grada.