Gromovi 11. kolovoza predali položaje i krenuli iz Šibina prema matičnim postrojbama

Oluja je službeno završila 7. kolovoza, ali vojni posao na oslobođenom području nije mogao završiti istoga trenutka. Na Banovini su slijedili pretresi terena, osiguravanje komunikacija i državne granice, povezivanje hrvatskih snaga te preuzimanje crta koje su tijekom prodora dosegnule gardijske postrojbe. Za Gromove je 11. kolovoza 1995. bio upravo takav dan.

Predaja crte nije bila povlačenje pred protivnikom

Dan ranije jedna taktička skupina 2. gardijske brigade nastavila je djelovanje pravcem Donje Selište – Skela – Šibine – Mala Vranovina – Hajtić – Mali Obljaj. Ondje se spojila s ojačanim snagama 3. pješačke bojne Gromova i 1. gardijskom brigadom „Tigrovi“, čime je njezina borbena zadaća dovršena. Jezgru skupine činila je 2. pješačka bojna „Banijska oluja“, koja je tijekom prethodnih dana bila ojačavana i drugim snagama, među njima pričuvnom Specijalnom policijom „Ose“ PU sisačko-moslavačke.

Za 11. kolovoza izvori su suglasni o bitnome: dosegnuti položaji predani su 20. domobranskoj pukovniji Glina, snage su izvučene prema Šibinama, a zatim je počela popuna i priprema za povratak u matične postrojbe i doček u Petrinji i Sisku.

Postoji, međutim, detalj koji treba zabilježiti. Tekst koji Udruga ratnih veterana 2. gardijske brigade prenosi iz Monografije Gromova tu skupinu označava kao TS-1, dok diplomski rad povjesničara Luke Petrkača, koji koristi i ratni dnevnik brigade, za istu zadaću 11. kolovoza navodi TS-2. Budući da javno dostupni izvori tu nisu usuglašeni, oznaku nije odgovorno proizvoljno ispravljati.

Širi raspored pokazuje i s kim su Gromovi tih dana djelovali. HMDCDR navodi da su bokove i zaleđe 2. gardijske brigade povremeno osiguravale 140. i 12. domobranska pukovnija te 148. brigada HV-a, pri čemu su dvije bojne 140. domobranske pukovnije od 6. kolovoza bile podređene Gromovima. Od 11. kolovoza 20. domobranska pukovnija i 153. brigada HV-a angažirane su na zaštiti državne granice.

Slom Banijskog korpusa i posljednje zadaće Gromova

Glavni protivnik hrvatskim snagama na tom području bio je 39. banijski korpus Srpske vojske Krajine, kojim je zapovijedao general-major Slobodan Tarbuk. Njegova je zadaća bila spriječiti prodor Hrvatske vojske na pravcima prema Glini, Petrinji i Dvoru, potom prijeći u protunapad. Hrvatska operacija taj je plan slomila. Petrinja je oslobođena 6. kolovoza, nakon čega se glavnina Banijskog korpusa izvlačila prema Dvoru na Uni.

Dok se jedna skupina Gromova 11. kolovoza izvlačila prema Šibinama radi primopredaje i povratka, drugi dijelovi brigade preko Donjeg i Gornjeg Dobretina stigli su do Ivanjske i spojili se s pripadnicima 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine. Davor Marijan taj događaj opisuje kao praktični završetak sudjelovanja 2. gardijske brigade u operaciji.

Predaja položaja zato nije značila uzmak pred protivnikom. Gromovi su odlazili s crte koju su prethodno izborili jer je postrojba izvršila dodijeljenu zadaću, a nadzor oslobođenog prostora preuzimale su snage određene za njegovo daljnje osiguravanje.

Jedanaesti kolovoza – dan kada su Gromovi završili svoju zadaću u Oluji

Kronologiju treba računati od 1995. godine: 11. kolovoza 2026. navršava se 31 godina od ovog događaja. Istodobno se 2026. obilježava 35 godina od ustrojavanja 2. gardijske brigade „Gromovi“, ali ta se obljetnica računa od 1991. godine.

U Petrinji je 6. kolovoza 2026. obilježena 31. obljetnica Oluje i oslobođenja grada. Dva dana ranije veterani 2. gardijske brigade „Gromovi“, 57. brigade HV-a „Marijan Celjak“, 12. domobranske pukovnije Petrinja i 20. domobranske pukovnije Glina zajedno su obilježili sudjelovanje svojih postrojbi u Oluji na Banovini.

Upravo zato taj datum vrijedi izvući iz sjene poznatijih dana Oluje. Vojna pobjeda nije završavala samo zauzimanjem položaja. Trebalo je pregledati teren, osigurati granicu i uredno predati crtu sljedećoj postrojbi. Gromovi su 11. kolovoza sa Šibina počeli odlaziti zato što je njihov dio zadaće na oslobođenoj Banovini bio završen.