Na današnji dan prije 35 godina poginuo Nikola Džalto, prvi poginuli pripadnik Četvrte

Na današnji dan, 2. kolovoza 1991. godine, u borbama za Kruševo poginuo je Nikola Džalto. Imao je 26 godina i bio je prvi poginuli pripadnik 4. A brigade Zbora narodne garde, postrojbe koja je u to vrijeme tek prolazila svoje prve ratne dane.

Njegovo ime ostalo je povezano s početkom borbenog puta Četvrte, ali i s obranom Kruševa, hrvatskog mjesta na obrovačkom području koje se u ljeto 1991. našlo gotovo potpuno odsječeno od ostatka slobodnog teritorija.

Brigada tada još nije nosila naziv „Pauci“. Dobila ga je poslije, u spomen na svoga zapovjednika Andriju Matijaša Pauka, poginulog 1995. godine. U vrijeme dolaska u Kruševo bila je 4. A brigada ZNG-a, osnovana 28. travnja 1991. u Splitu. Za prvog zapovjednika imenovan je Ivo Jelić, a jezgru postrojbe činili su mladi redarstvenici koji su prošli obuku u središtima Ministarstva unutarnjih poslova.

Obrana Kruševa bila je njezina prva borbena zadaća.

U obranu Hrvatske uključio se još 1990. godine

Nikola Džalto bio je iz Ustirame kod Prozora u Bosni i Hercegovini. Prema svjedočenju njegova suborca Tomislava Ćužića, njih su se dvojica 21. studenoga 1990. priključila posebnoj jedinici MUP-a.

Nakon obuke u Kumrovcu pripadnici te skupine obavljali su različite sigurnosne zadaće. Sudjelovali su i u intervencijama u Pakracu te na Plitvicama u proljeće 1991. godine. Kada je počelo ustrojavanje 4. brigade, dio tih redarstvenika raspoređen je u Split.

Među njima je bio i Džalto.

Četvrta se u tim mjesecima popunjavala dragovoljcima s područja Dalmacije, Hercegovine i Bosne. Ljudi su pristizali brže nego oružje i oprema. Hrvatska je istodobno morala graditi vojsku i braniti područja na kojima su srpski pobunjenici već postavljali barikade, napadali policijske postaje i ugrožavali hrvatska naselja.

Kruševo je bilo jedno od takvih mjesta.

Mjesto koje se branilo uz pomoć ribarskih brodica

Obrana Kruševa nije počela dolaskom Četvrte brigade. Policijska ispostava u mjestu uspostavljena je 20. travnja 1991., a od domaćih ljudi ubrzo je ustrojena satnija 3. bojne 112. brigade ZNG-a. Zajedno s policajcima i naoružanim mještanima držali su položaje oko mjesta.

Kruševo se nalazilo između pobunjeničkih uporišta na obrovačkom i karinskom području. Kopneni prilazi bili su ugroženi, pa je Novigradsko more ostalo jedini sigurniji put za dopremu ljudi, oružja i ostalih potrepština.

Položaj mjesta bio je težak, a pomoć je bila potrebna što prije. U sklopu operacije „Rašeljka“ dijelovi 1. i 3. bojne 4. brigade u noći s 29. na 30. srpnja potajno su stigli u Novigrad. Odatle su ih lokalni ribari svojim brodicama prevezli prema Ribnici i Kruševu.

Mnogi gardisti pri polasku nisu ni znali kamo ih vode. Nakon dolaska domaći su ih branitelji upoznali s terenom i pokazali im položaje s kojih je prijetila najveća opasnost.

Među njima se posebno izdvajalo brdo Kosmač.

S Kosmača je nadziran velik dio obrambenog prostora

Srpske snage s Kosmača su imale pregled nad velikim dijelom Kruševa i položajima hrvatskih branitelja. S brda su djelovale snajperima i minobacačima, zbog čega je svako kretanje na otvorenom bilo opasno.

Zapovjedništvo 4. brigade donijelo je odluku da se neprijateljski položaj napadne i zauzme.

Prema svjedočenju Ante Čokolića, skupinu koja je krenula prema vrhu činili su pripadnici 1. i 3. bojne, a vodio ih je Jozo Andrešić. Plan je bio zaobići položaj i prići mu sa stražnje strane, dok su drugi hrvatski branitelji vatrom odvlačili pozornost.

Nakon višesatnog probijanja kroz težak kameniti teren skupina se približila vrhu. Uslijedio je napad u kojem su hrvatski gardisti potisnuli srpske snage i zauzeli Kosmač.

Tijekom te akcije poginuo je Nikola Džalto.

Njegovi suborci poslije su ispričali da je smrtno pogođen nakon što je prišao ranjenom neprijateljskom vojniku. Džalto je bio prva žrtva u redovima 4. brigade, samo nekoliko dana nakon njezina dolaska na prvo bojište.

U evidenciji Udruge veterana 4. gardijske brigade kao datum njegove smrti naveden je 2. kolovoza 1991., a kao mjesto pogibije Kruševo. Pokopan je u rodnoj Ustirami kod Prozora.

Nakon Kosmača borbe nisu prestale

Zauzimanjem Kosmača uklonjena je neposredna prijetnja s položaja koji je nadzirao Kruševo, ali obrana mjesta time nije završila. Srpske snage nastavile su napade, a sve je vidljivije bilo i djelovanje Jugoslavenske narodne armije.

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata navodi da su oklopna vozila JNA još krajem travnja 1991. prijetila Kruševu i drugim mjestima u kojima su otvorene ili planirane hrvatske policijske postaje. Tijekom svibnja dobro naoružani srpski ekstremisti već su napadali Kruševo.

Na obilježavanju 35. obljetnice obrane Kruševa prvi ratni zapovjednik 112. brigade Marko Čulina podsjetio je da je nakon poraza srpskih snaga na Kosmaču na pregovore došao Ratko Mladić, tada načelnik 9. kninskog korpusa JNA. Braniteljima je time postalo potpuno jasno da JNA ne djeluje kao neutralna snaga, nego otvoreno sudjeluje na strani srpskih pobunjenika.

Veza preko Novigradskog mora održavana je 44 dana. Ribari su prevozili branitelje, oružje, hranu i ostalu pomoć, često u uvjetima u kojima je svaka plovidba nosila ozbiljan rizik.

Kruševo i Jasenice branjeni su do 11. rujna 1991. godine. Nakon što je JNA zauzela Maslenički most, hrvatski su se branitelji našli u okruženju. Organizirano su se povukli prema Zadru, a zajedno s njima evakuirani su i civili kojima je prijetila opasnost.

Povlačenje iz Kruševa nije bilo kraj njihova ratnog puta. Mnogi su se odmah uključili u obranu Zadra i drugih napadnutih područja Dalmacije.

Četvrta je iz prvih borbi izrasla u jednu od najpoznatijih hrvatskih postrojbi

Kruševo je bilo početak borbenog puta 4. brigade. U godinama koje su slijedile njezini su pripadnici sudjelovali u obrani Zadra, Šibenika, Drniša, Sinja, Stona i Dubrovnika, u operaciji „Maslenica“ te u završnim oslobodilačkim operacijama Hrvatske vojske.

Brigada je sudjelovala u operacijama „Zima ’94“, „Skok 1“, „Skok 2“, „Ljeto ’95“, „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“. U operaciji „Oluja“ njezini su pripadnici među prvima ušli u oslobođeni Knin.

Prema podacima Ministarstva obrane, kroz 4. gardijsku brigadu prošlo je više od 7500 branitelja. Oko 1600 ih je ranjeno, 196 je poginulo, a četvorica se i dalje vode kao nestala.

Nikola Džalto bio je prvi među poginulim pripadnicima Četvrte.

Trideset i peta obljetnica u Kruševu

U Kruševu je 25. srpnja 2026. obilježena 35. obljetnica obrane mjesta. Okupilo se više od 600 branitelja, mještana i uzvanika. Kod crkve sv. Jurja položeni su vijenci i zapaljene svijeće, a pročitana su imena trinaestorice poginulih hrvatskih branitelja i sedmero ubijenih civila.

Među pročitanim imenima bilo je i ime Nikole Džalte.

U Novigradskom moru održan je mimoplov ribarskih brodica i raketne topovnjače Hrvatske ratne mornarice „Šibenik“. Njime je odana počast ribarima koji su u ljeto 1991. održavali vezu s opkoljenim Kruševom i sudjelovali u dopremi hrvatskih branitelja.

Četvrta je ove godina obilježila i 35. obljetnicu osnutka. Svečanost je održana 28. travnja kod Spomen-kapelice Svetog križa na Dračevcu u Splitu, gdje su 52 nova pripadnika 3. mehanizirane bojne „Pauci“ primila crvene beretke.

Nikola Džalto nije dočekao godine u kojima je Četvrta izrasla u jednu od najpoznatijih postrojbi Hrvatske vojske. Nije dočekao ni oslobođenje Kruševa, Knina i ostalih okupiranih dijelova Hrvatske.

Njegovo je mjesto u povijesti brigade ipak jasno određeno. Bio je među ljudima koji su se uključili u obranu Hrvatske prije nego što je bilo izvjesno kako će rat završiti. U Kruševo je došao kada je tom mjestu bila potrebna pomoć, a ondje je, na prvoj borbenoj zadaći Četvrte, izgubio život.

Trideset i pet godina poslije njegovo ime ostaje povezano s Ustiramom, Kruševom i postrojbom kojoj je pripadao. Kao prvi poginuli pripadnik Četvrte zaslužuje da ga se 2. kolovoza ponovno spomene imenom i prezimenom, mirno i s poštovanjem.