Prva obljetnica pontifikata pape Lava XIV. - Što nam poručuje i čemu nas uči "Petar naših dana"

Dana 8. svibnja 2025. godine, kao 267. nasljednik sv. Petra, za Papu je izabran 69-godišnji Amerikanac, augustinac, Robert Francis Prevost koji je uzeo ime Leon (Lav) XIV. Prvi je to čelnik Katoličke crkve iz Reda sv. Augustina (utemeljenog 1244. godine) i prvi podrijetlom iz SAD-a. Već sama činjenica kako je riječ o augustincu, govori nam da je njegovo djelovanje usmjereno na mir, milosrđe, solidarnost, socijalnu osjetljivost i jedinstvo među ljudima, uz osobnu pobožnost i posebnu osjetljivost za ranjive, obespravljene i one koji trpe i pate.

 Zato nije neobično da je svoje prvo obraćanje puku okupljenom na Trgu sv. Marka započeo riječima što ih je uskrsli Spasitelj izgovorio svojim učenicima nakon što je poslije muke, raspeća i smrti na križu ponovno došao među njih.

 Budući da taj prvi govor pape Lava XIV. rječito govori o njegovim moralnim i etičkim stavovima, pa i o tomu što će biti njegove ideje vodilje tijekom pontifikata, najbolje ga je prenijeti u cjelovitom obliku. Današnjeg poglavara Katoličke crkve možemo upoznati i njegovo djelovanje razumjeti samo ako pratimo i potrudimo se razumjeti što nam poručuje.

 Dakle, tog 8. svibnja 2025. godine rekao je okupljenom mnoštvu i cijelom svijetu:

Mir sa svima vama.

Draga braćo i sestre,

ovo je prvi pozdrav uskrsloga Krista, Dobrog Pastira, koji je dao svoj život za Božje stado. I ja bih želio da ovaj pozdrav mira uđe u vaša srca, da dosegne vaše obitelji. Svim ljudima, gdje god bili, svim narodima, cijelome svijetu: mir s vama.

To je mir uskrsloga Krista - razoružani i razoružavajući mir, ponizan i ustrajan. Dolazi od Boga. Boga koji nas voli sve - bezuvjetno.

Još uvijek u ušima čuvamo onaj tihi, ali uvijek hrabri glas pape Franje, koji je blagoslivljao Rim. Papa koji je blagoslivljao Rim davao je svoj blagoslov svijetu, cijelome svijetu, toga uskrsnog jutra. Dopustite mi da nastavim s tim istim blagoslovom. Bog nas voli, Bog vas sve ljubi i zlo neće prevladati. Svi smo u Božjim rukama.

Zato, bez straha, ujedinjeni, ruku pod ruku s Bogom i međusobno, idemo naprijed. Mi smo Kristovi učenici. Krist ide ispred nas. Svijet treba njegovu svjetlost. Čovječanstvo ga treba kao most da bi bilo dosegnuto od Boga i njegove ljubavi.

Pomozite nam i vi, a onda i jedni drugima, da gradimo mostove - dijalogom, susretima - ujedinjujući se svi kako bismo bili jedan narod, uvijek u miru.

Hvala papi Franji.

Želim zahvaliti i svoj subraći kardinalima koji su me izabrali da budem nasljednik Petra i da zajedno s vama hodim, kao ujedinjena Crkva, uvijek tražeći mir, pravdu, uvijek nastojeći raditi kao vjerni muškarci i žene Isusa Krista, bez straha, kako bismo naviještali evanđelje i bili misionari.

Sin sam svetog Augustina, augustinac, koji je rekao: 'S vama sam kršćanin, a za vas biskup.' U tom smislu svi možemo zajedno hoditi prema onoj domovini koju nam je Bog pripravio.

Poseban pozdrav upućujem Crkvi u Rimu. Zajedno moramo tražiti kako biti misionarska Crkva, Crkva koja gradi mostove, koja gradi dijalog, uvijek otvorena da primi - poput ovog trga s raširenim rukama - sve, sve one koji trebaju našu ljubav, našu prisutnost, dijalog, ljubav.

/na španjolskom/  I ako mi dopustite još jednu riječ - pozdrav svima, ali na poseban način mojim prijateljima iz biskupije Chiclayo, u Peruu, gdje je jedan vjerni narod bio uz svoga biskupa, dijelio svoju vjeru i dao mnogo, jako mnogo da bi ostali Crkva vjerna Isusu Kristu.

Svima vama, braćo i sestre iz Rima, Italije i cijeloga svijeta, želimo biti sinodalna Crkva - Crkva koja hodi, Crkva koja uvijek traži mir, koja uvijek traži ljubav, koja nastoji biti blizu posebno onima koji trpe.

Danas je dan molitve Blaženoj Djevici Mariji od Pompeja. Naša majka Marija uvijek želi hoditi s nama, biti nam blizu, pomoći nam svojim zagovorom i svojom ljubavlju. Zato želim moliti zajedno s vama. Molimo zajedno za ovo novo poslanje, ali i za cijelu Crkvu, za mir u svijetu, i zazovimo ovaj poseban Marijin dar milosti - naše Majke.

Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše.

Amen.

(Izvor: https://www.zg-nadbiskupija.hr/prvo-obracanje-pape-lava-xiv/26478)

Dakle, ključna poruka pape Lava XIV. vjerničkom puku i današnjem čovječanstvu vezana je za Kristov mir. On želi da taj mir uđe u naša (ljudska) srca i dosegne i srca naših obitelji - mir za sve ljude gdje god bili, za sve narode, za cijeli svijet; to je mir uskrsloga Krista, ponizan, ustrajan razoružani i razoružavajući mir koji nam dolazi od Boga… Boga koji nas je stvorio i koji nas voli sve - bezuvjetno. Iz tog temeljnog evanđeoskog stava o miru, Kristovom miru koji nije samo odsutnost sukoba već prije svega stanje duha, dar i aktivno zalaganje za pomirenje, proizlaze i sve druge silnice koje nas čine ljudima u onom pravom smislu riječi: plemenitost, osjećaj za bližnje - pogotovu one u potrebi, činjenje dobra, iskrenost i borba za istinu i pravednost. Samo otvorenost ljudi i međusobno povjerenje, iskrena molitva i vjera (stvarna, živa vjera, a ne farizejstvo!) uz korištenje darova i talenata koji su na korist cijeloj zajednici i trebaju služiti općem dobru pri čemu vjernici moraju hrabro ići naprijed "ruku pod ruku s Bogom i jedni s drugima". I tek u toj zajednici s Bogom i jednih s drugima, u međusobnoj ljubavi, miru i povjerenju, u suosjećanju što nam ga je u svome srcu donio sam Krist, u slozi, miru i dijalogu, u odricanju za druge, možemo pronaći puninu ljudskog bitka i ostvariti svrhu vlastitog življenja. Papa posebno nama vjernicima poručuje još nešto: moramo se pouzdati u Boga i Njegovu snagu čak i onda kad nam je teško i čvrsto vjerovati kako zlo neće pobijediti.

 Doista, koji bi razuman čovjek, neovisno o tomu bio vjernik ili ne i kojoj god naciji ili rasi pripadao, u ovim riječima mogao pronaći bilo što negativno, nešto što je upereno protiv čovjeka? Zar ljudski razum ne nalaže otklon od zla, opačina, grijeha, gramzivosti, laži, pohlepe i bluda? Treba li posebno dokazivati kako nismo stvoreni zato da bi ubijali, razarali, pljačkali i činili zlo ljudima oko sebe?                

 U nastavku svoga pontifikata, papa Lav XIV. je zbog obrane evanđeoskih istina i zalaganja za one koji trpe i podnose žrtvu i nepravde postao metom brojnih napada od nekolicine ovozemaljskih moćnika čije su ambicije i način života u posvemašnjoj opreci s temeljnim moralnim i humanističkim zasadama civiliziranog, uljuđenog svijeta, pa i samoga kršćanskog nauka. Riječ je o individuama bez ikakvih skrupula i obzira, o nesretnim, izgubljenim i zabludjelim dušama ogrezlim u materijalizmu i hedonističkom načinu života, o nasilnicima koji smisao postojanja vezuju isključivo za zgrtanje osobnog bogatstva i da bi to osigurali, pripravni su na sve: izazivanje ratova, ubijanje tisuća ljudi, porobljavanje i razaranje čitavih zemalja i naroda, na pljačku i svakovrsna nedjela, čvrsto uvjereni kako na to imaju pravo samo zato što raspolažu vojnom i ekonomskom moći. Ovi "moderni Huni" ne poštuju ni Božje ni ljudske zakone, a jedino pravo koje priznaju jest pravo jačega.

 Pa kad su već toliko jaki i moćni, zašto im smetaju riječi koje upućuje čovjek u bijelom, Rimski biskup, Papa, Kristov namjesnik na Zemlji i Petrov nasljednik, poglavar Crkve koja ne raspolaže ničim drugim osim Evanđeljem?   

 Ogorčeni Papinim "moraliziranjem" i doživljavajući njegove pozive na mir i kritiku "šačice tirana" (među kojima su se očito prepoznali) kao osobne uvrede, neki od njih pokušali su s javnim "podučavanjem" nasljednika sv. Petra, čak i kad su posrijedi teološka pitanja. U tomu se posebno istaknuo potpredsjednik SAD-a, J. D. Vance, konvertit koji je do 35. godine života promijenio nekoliko vjerskih denominacija, a potom 2019. godine (iz tko zna kojih razloga) prešao na katoličku vjeru. On je papi Lavu XIV. skrenuo pozornost na to da "treba biti oprezan kad govori o teološkim pitanjima", te da bi se on "trebao baviti moralnim pitanjima a ne teološkim raspravama" - bez srama se stavljajući u poziciju "tutora" nespornom vjerskom i teološkom autoritetu današnjeg svijeta, što je izvan pameti. Pojedini "kršćani" iz državnog vrha SAD-a još uvijek ne znaju ni kojoj kršćanskoj denominaciji pripadaju (poput predsjednika SAD-a, Donalda Trumpa koji se ni u 80-oj godini još uvijek nije odredio u tom smislu), ali vođeni svojim bolesnim porivima podliježu blasfemiji i lažno optužuju Svetog Oca kako "voli kriminal", "podržava trgovinu drogom" i "zalaže se za to da Iran dođe do nuklearnog oružja".

 I nije to, nažalost, bilo sve. Glavni akter ove trakavice (vezano za krajnje neumjesne i primitivne napade na Papu), Donald Trump, uskoro je na Internet stranicama počeo objavljivati opskurne, bogohulne foto-montaže na kojima sebe stavlja u ulogu Krista koji liječi ljude, ili se pojavljuje sa Spasiteljem koji sjedi kraj njega (što bi trebalo valjda značiti da uživa Njegovu potporu), a redaju se i posve neprilične izjave koje su uvreda i za katolike i za njihovu Crkvu; tako je Trump izjavio da je "današnji Papa taj položaj dobio samo zahvaljujući njemu", te da se "takvo što ne bi očekivalo od jednog Amerikanca" itd., itd. Vjerojatno "zaboravlja" ulogu konklave (koja se 2025. godine prigodom izbora sadašnjeg Pape sastojala od 133 kardinala izbornika iz više od 70 zemalja diljem svijeta, te da su SAD imale kvotu od 14 kardinala izbornika - dakle, tek nešto više od 10%). Uostalom, zacijelo je izlišno raspravljati o tomu kako bilo koji političar i državnik može imati utjecaja na konklavu na kojoj se glasuje tajno i pod prisegom, a listići se nakon svega spaljuju. Upravo ova tajnost i sve druge mjere predostrožnosti, onemogućuju bilo kakvo miješanje sa strane u izbor pape.   

 No, što su stvarni povodi za do danas nezabilježene objede i uvrede na račun pape Lava XIV?

To što je Sveti Otac izrekao ono što bi u sličnim okolnostima morao i svaki drugi papa, jer u protivnom bi iznevjerio vlastito poslanje i ogriješio se o istinu - evanđeosku, Božju, ali i onu ljudsku istinu i Crkvu kojoj je podredio svoj život i cjelokupno djelovanje. Evo nekih citata, pa neka čitatelji prosude ima li ikakvoga razloga za tako bezočne napade i pokušaje narušavanja ugleda osobe koja je danas na čelu Katoličke crkve i vjerničkog puka od gotovo milijardu i pol duša, koliko danas ima onih koji pripadaju ovoj konfesiji:

"Trebamo moliti za mir, raditi za mir, neka bude manje mržnje. Mržnja u svijetu neprestano raste."

"Gledajući Njega koji je za nas razapet, vidimo razapeto čovječanstvo. U njegovim ranama vidimo rane tolikih žena i muškaraca današnjice."

"Ne možemo šutjeti pred patnjom toliko ljudi, bespomoćnih žrtava tih sukoba. Ono što ranjava njih, ranjava cijelo čovječanstvo."

"Smrt i bol prouzročeni ratovima skandal su za cijelu ljudsku obitelj i vapaj pred Bogom."

"Moramo raditi za mir i tražiti rješenja bez oružja."

"Žmire pred činjenicom da se milijarde dolara troše na ubijanje i razaranje, dok sredstava potrebnih za ozdravljenje, obrazovanje i obnovu nema nigdje..."

"Svijet uništava šačica tirana."

 Neovisno o tomu kojim su povodima citirane izjave izrečene (je li to rat u Ukrajini i ruska agresija na ovu zemlju, pokolji nad Židovima u Izraelu ili Palestincima u Gazi, napadi i razaranja Irana i Libanona što su ih uzrokovali SAD i Izrael ili ratni sukobi u Africi), oni koji se danas osjećaju toliko moćnima da sebe postavljaju iznad Svetog Oca, Boga i Evanđelja, trebali bi biti svjesni da nisu nikakvo mjerilo opće, univerzalne istine i pravde, niti gospodari naših života, nego obični smrtnici kao i svaki drugi ljudski stvor.

"Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti".

 Naša Crkva ima siguran temelj kojeg već više od dva milenija nisu uspjele ni uzdrmati - kamo li razoriti - sotonske sile, a toliko je puta bila na vjetrometini, u burama i olujama. Carstva su nastajala i propadala kao i ideologije, moćnici i vladari su se smjenjivali, brojni narodi nestajali s povijesne pozornice, ali Kristova crkva koju vodi Duh Sveti odolijeva svim nedaćama, baš kako reče naš Spasitelj: "A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati." (Mt 16,18)