SLUNJ, 16. STUDENOGA 1991.: okupacija grada i progonstvo stanovništva

Na današnji dan prije 35 godina, 16. studenoga 1991., snage Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih postrojbi zauzele su Slunj. Grad je pao nakon više od stotinu dana obrane u okruženju. Njegov pad označio je slom obrane slunjskoga kraja i masovno progonstvo stanovništva.

Obrana u okruženju
Tijekom jeseni 1991. napadi na Slunj i okolna mjesta postupno su presjekli veze s ostatkom Hrvatske. Ceste prema Karlovcu, Plitvičkim jezerima i Ogulinu bile su zatvorene, a obrana se održavala u uvjetima teškog nedostatka opskrbe, bez redovitog dotoka vode i električne energije.
U obrani su sudjelovali pripadnici Policijske postaje Slunj i Zbora narodne garde, među njima pripadnici 58. samostalnog bataljuna Slunj. Grad je branilo oko 700 pripadnika ZNG-a, Hrvatske vojske i policije, prema izjavi ratnog zapovjednika Vladimira Katića koju je prenio HRT.
Napad i pad grada
U jutarnjim satima 16. studenoga počeo je opći napad na odsječeni grad. JNA i srpske paravojne snage napadale su iz više smjerova, uz topničku potporu i oklopna vozila. Nakon prodora tenkova u središte i presijecanja obrambenih položaja, branitelji su se povlačili iz grada. Dio je krenuo prema Bosni i Hercegovini, odnosno Bihaću, a dio je tražio put prema slobodnom području Hrvatske preko vojnog poligona i prema Ogulinu.
Početak masovnog progonstva
Pad Slunja pokrenuo je masovni odlazak stanovništva. Tisuće žena, djece, starijih i bolesnih ljudi krenule su prema Bosni i Hercegovini, a zatim prema sigurnijim područjima Hrvatske. Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, više od 15.000 stanovnika Slunja i okolnih naselja bilo je prisiljeno napustiti svoje domove; taj se podatak odnosi na šire područje Slunja, Cetingrada i Rakovice, a ne samo na gradsko naselje.
Dio civila bio je izvlačen još prije konačnog sloma obrane, а 16. studenoga kolona prognanika napustila grad pod zaštитом hrvatskih policajaca i pripадника ZNG-a. Mnogi su utočište našli u Bihaću, a zatim su se rasporedili po drugim dijelovima Hrvatske. Slunjski kraj ostao je pod okupacijom do 6. kolovoza 1995., kada su ga hrvatske snage oslobodile u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja i omogućile povratak prognanih stanovnika.
Poginuli policajci
Na dan okupacije Slunja poginula su trojica pripadnika pričuvnog sastava Policijske postaje Slunj: Joso Begović, Dragan Modrušan i Nikola Štefanac. Policijska uprava karlovačka navodi da su stradali tijekom granatiranja grada i u izravnim sukobima s pripadnicima JNA.
Razaranje Slunja
Nakon ulaska okupacijskih snaga uslijedili su pljačka i razaranje. Stanovništvo koje je ostalo bilo je izloženo progonu, zlostavljanju i ubojstvima. Crkva Presvetog Trojstva zapaljena je 30. studenoga 1991., dva tjedna nakon okupacije grada.

Video: obrana i okupacija slunjskog kraja
U dokumentarnom filmu „104 sumraka” ratni snimatelj Vlado Butina prikupio je svjedočanstva sudionika i videosnimke iz 1991. godine. Film prati obranu i stradanje Slunja i okolice.
U kronologiji Domovinskog rata 16. studenoga 1991. ostaje zabilježen kao dan okupacije Slunja i početka masovnog progonstva njegovih stanovnika.
Izvori za uredničku provjeru: Grad Slunj; Ministarstvo hrvatskih branitelja; HRT; Policijska uprava karlovačka; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata / eKultura; rad „Historijsko-geografski razvoj Korduna”; dokumentarni film „104 sumraka”, Vlado Butina.
Izvor:PHB











