Na izlasku iz Mirkovaca na dan 14. svibnja 1991. ubijen Branko Božić, policajac Ivan Bartolić teže ranjen, a na njih su pucali četiri maskirane osobe sa četničkim obilježjima. Nakon toga, dva mjeseca kasnije u Mirkovcima je ubijeno 13 pripadnika 3. gardijske brigade u pokušaju povezivanja odsječenih hrvatskih sela Srijema prema granici sa Srbijom s Vinkovcima. Isti dan, saborski zastupnik iz Srpske Demokratske Stranke (SDS) Dušan Zelenbaba boravio je u Borovu Selu kako bi četničkim teroristima dao upute o daljnjem djelovanju u istočnoj Slavoniji, te zbog konsolidacije redova nakon četničkog zločina u Borovu Selu. U blizini svih velikih gradova istočne Slavonije, četnički teroristi su uz pomoć JNA i Srbije uspostavili jaka središta pobune i terora – Tenja pored Osijeka, Borovo Selo pored Vukovara i Mirkovci pored Vinkovaca. Iz svih tih mjesta započinjale su terorističke akcije Srba kao uvod u Domovinski rat. Još 11. veljače 1991. sela s većinskim srpskim stanovništvom u vinkovačkoj općini : Podrinje, Markušica, Gaboš, Ostrovo, Karadžićevo, Mirkovci, Srijemske Laze, Šidski Banovci, Vinkovački Banovci, Orolik i Mlaka Antinska na skupštinama mjesnih zajednica odlučila se odvojiti i prikljućiti općini Vukovar. Tako su stvarali podlogu za izazivanje sukoba i rata na području istoka Hrvatske, najizloženijem dijelu naše domovine na granici prema Srbiji. Počeli su izgredi i napadi svake vrste prema Hrvatima, gotovo na svakodnevnoj bazi. Tako su u travnju 1991. Srbi u Šidskim Banovcima, Oroliku, Mirkovcima, Gabošu i Markušici počeli postavljati prepreke (barikade) na ceste i zlostavljati putnike na etničkoj osnovi: maltretirali, tukli i pljačkali su isključivo Hrvate nakon što bi pogledali osobne iskaznice. Teror koji je srpska paravojska provodila na slavonskim cestima bilo je iz čiste nacionalne mržnje i rasizma, selektivno odabirući samo Hrvata kao premdet svog nasilja. Uskoro su počele padati i prve žrtve u Slavoniji, a Srbi su na užas cijele Hrvatske zapalili cijelo selo Ćelije, pobili njegove stanovnike Hrvate, a dok su živi potražili spas kroz kukuruzne puteve. U Ćelijama su živjeli mirni ljudi, potomci pitomih Zagoraca, koji nikada nikakvog zla nisu počinili susjedima Srbima. A situacija sa odsječenim hrvatskim selima Srijema kao Tovarnik, Ilača, Đeletovci, Berak, Stari Jankovci, Slakovci i druga bila je kritična. Hrvati iz tih sela bili su u potpunoj blokadi, okruženi naoružanim susjedima iz okolnih srpskih sela, JNA tenkovima i četnicima doborvoljcima iz Srbije. Kada je 22. srpnja 1991. krenula akcija deblokade Vinkovaca i povezivanja sa odsječenim hrvatskim selima prem granici sa Srbijom došlo je do sukoba u Mirkovcima. Trinaest poginulih, četrdeset ranjenih i dva zarobljena pripadnika 2. bojne 3. Gardijske brigade – tragična je to bilanca vojne akcije na tzv. Privlačkom putu u Mirkovcima tog 22. srpnja 1991. godine. Iz Vinkovaca put Mirkovaca, 22. srpnja 1991. godine krenulo je 80 hrvatskih branitelja s ciljem deblokiranja ceste Vinkovci – Tovarnik. Treća satnija ovim pravcem iz Privlake je krenula prema središtu Mirkovaca. No, pripadnici TO Srbije i domaći pobunjeni Srbi iz Mirkovaca dočekali su ih u zasjedi. Trinaestorica branitelja mučki je ubijeno, dvojica su zarobljena, četrdeset ih je ranjeno – ispričao je, prisjećajući se mirkovačke tragedije, umirovljeni brigadir Damir Dujić, predsjednik Udruge ratnih veterana Kune, piše vktv.tv U akciji u Mirkovcima poginuli su hrvatski branitelji Dražen Abramović, Mato Božić, Vinko Dandić, Željko Jurčević, Franjo Jurčić, Vlatko Marinović, Tunjo Pejić, Ivan Pranjić, Mario Prusina, Nade Rogić, Marinko Šimunac i Dražen Tomšić. Nakon inteziviranja sukoba i početka rata, iz Mirkovaca su Vinkovci svakodnevno granatirani i napadani godinama, a osobito 1991. godine u vrijeme najžešćih sukoba. O tim danima snimljen je “Dnevnik jednog rata – Vinkovci”, dokumentarni film čija radnja počinje u petak, 19. srpnja 1991. godine, kada su Vinkovci prvi put granatirani iz Mirkovaca. Dokumentarni film podsjetnik je na Domovinski rat i događaje na istočno-slavonskoj bojišnici. Od toga datuma gotovo da nije bilo dana u kojem nije bilo „gruvanja“ iz sela u kojima su do tada mirno živjeli pripadnici srpske manjine. Film prati ratne događaje u gradu, ali i okolici, posebice u Nuštru koji je bio prva linija obrane prema Vukovaru. U filmu govore hrvatski branitelji – dotadašnji radnici, seljaci, profesori, liječnici, učenici, glazbenici… Ukratko, ljudi koje je rat učinio svjedocima velikosrpske agresije, neprikosnovenim zaštitnicima doma, obitelji i vjere. Nevjerojatan je podatak da je na okupiranom dijelu bivše općine Vinkovci u jesen 1991. bila najveća koncentracija oklopa JNA: 320 tenkova i 250 borbenih vozila.   Pogledajte jedinstvene i fascinantne fotografije ratnika sa vinkovačkog ratišta uz pjesmu i stihove Shortya: