Na svojoj televiziji, koju nam je režim preko njegovih pobočnika na Prisavlju pretvorio u partijsko glasilo, Zoran Milanović, bivši Sanaderov učenik, tradicionalno je dobio  prostor za obračun sa svima, a najviše s onima s kojima na istoj razini ne može komunicirati taman da zajedno s Vesnom Pusić ponovno zapali za London, budući kako se hrvatski premijer najbolje osjeća izvan Hrvatske, daleko od problema koji muče obične građane. Tijekom pola sata klasične demagogije u klasičnom stilu partije koja je dezertirala iz Sabora kad se glasovalo o samostalnosti Hrvatske Milanović je pokušao donekle neutralizirati debakl u Zagrebu pobjedom u sudačkoj nadoknadi u Splitu, što je, naravno, njegovo pravo i zadatak političara. Vrhunski političar ponajprije je isto takav demagog, koji ne bira sredstva kako bi laž pretvorio u istinu. Naravno, nije Milanović jedini, niti je Karamarko manji demagog, no, Milanović ima jednu kukavičku crtu kakvu Karamarko nema, nismo sigurni da to nema veze s činjenicom da je aktualni premijer, za razliku od Karamarka, kukavički izbjegao Domovinski rat, da bi danas njegovi jastrebovi sve oni koji si bili hrabriji, moralniji, danas vidimo i blesaviji, i otišli braniti Hrvatsku nazivali šovinistima i barbarima, od čega se Milanović nikada nije ogradio te je kukavički šutio. Naravno da premijer nema hrabrosti izravno reći što misli budući da je svjestan činjenice da još uvijek, iako njegov režim čini sve da bude drugačije, ne može izdržati moralni i argumentirani 'sudar' s braniteljima, stoga je njegov bijeg na svoju, režimsku,  televiziju, na kojoj vedri i oblači legalni ratni profiter i junačina Domovinskog rata Goran Radman, logično rješenje za njega. Na Prisavlju se Milanović osjeća kao Račan nekoć u Centralnom komitetu. Svoj na našem, u svojoj kući koju prisilno održavaju i opslužuju opljačkani hrvatski građani. Naravno da Milanovića nitko neće pitati zašto je pokrenuo kampanju mržnje uoči izbora, zašto je govorio o crnokošuljašima i poveo ovaj narod ponovno putem podjele. Milanovoić to zna i zbog toga koristi blagodati koje mu nudi njegov servis. Kaže Milanović da on nema ništa zajedničko s 'crnokošuljašima  koji se bore protiv ćirilice', i, naravno, nesvjesno ima pravo, dok su 'crnokošuljaši' ginuli od Vukovara do Prevlake on je obilazio kafiće i gradio karijeru. Što bi, dakle, hrvatski heroji mogli imati zajednički s Milanovićem, osim autobusa? Naime, i fašisti su upravo autobusima i kamionima prevozili hrvatske branitelje do posljednjih stratišta, od Ovčare do Škabrnje, dok je Milanović naručivao bambus ili nešto nalik viskiju. Danas, možda više nego ikad, vidi se jaz između kukavica koji  mogu kupiti sve što požele, koje medijskim  ratnim profiterima omogućavaju da rade što god hoće, pa i porez da ne plaćaju, i 'crnokošuljaša'koji se svakodnevno ubijaju od dobrote u državi koju su stvarali. Kad je Kennedy krenuo u kampanju za predsjednika Amerike, a riječ je o predsjedniku koji je mijenjao svijet, najprije su ga pitali gdje je bio tijekom Drugog svjetskog rata, iako Amerika nije bila izravno ugrožena, jedno je sigurno, Milanović nikad neće imati demokratski potencijal jednog Kennedyja. Kad se borilo protiv fašizma jedan je bio u rovu' ( brodu ), drugi što je dalje moguće od rova. Zašto Milanović nema tri čiste da face to face kaže vukovarskom branitelju i šefu Stožera za obranu hrvatskog Vukovara kaže što misli o njemu? Zašto su mu potrebni režimski mediji da bi poslao poruku? Tko se boji hrvatskih branitelja u ovoj zemlji i zašto? Nema razloga! Ako bi Milanović zamolio, i na vrijeme se najavio, za primanje na razgovor s hrvatskim braniteljima uvjereni smo da bi mu oni izašli ususret… Kad nađu vremena, naravno. Isto tako smo uvjereni da bi takav susret rezultirao Milanovićevom porukom: 'Sorry stari, bio sam kukavica…' I ostao? Foto: AFP Izvornu vijest možete pogledati OVDJE