22. siječnja: Dogodilo se na današnji dan

1990.   BEOGRAD   - Slovenska delegacija napušta kongres u 22:45 min. Nakon toga više ništa nije kao što je bilo. Slovenci su kongres napustili iziritirani terorom većine, nakon što su svi njihovi amandmani, pa i oni najumjereniji, odbačeni. Nakon što su Slonevci napustili Kongres, Račan je zatražio prekidanje kongresa na što Milošević nije pristao. Radi toga kongres su napustili i delegati iz Hrvatske, na veliko iznenađenje Miloševića. Predsjedavajući sjednice, Momir Bulatović, dao je 15 minuta pauze, međutim kongres više nije nastavljen. Ante Marković je rekao kao SFRJ postoji i bez partije dok je general Kadijević izjavio: „Braniti partiju znači braniti zemlju.“       1991.   BEOGRAD   - Admiral Stane Brovet, prilikom govora pripadnicima Centra visokih vojnih škola u Beogradu, zaprijetio je kako će bez posla ostati svi oni koji ne potpišu pristupnicu SK-PJ.   - U Beogradu održan sastanak delegacija BiH i Srbije radi traženja zajedničkih stajališta u rješavanju krize u SFRJ. Nakon istaknute „pune suglasnosti da se sačuva Jugoslavija“, Izetbegović izjavljuje: „Srbija uvjetuje suverenitet BiH opstankom Jugoslavije“.   - Predsjedništvo SFRJ donijelo odluku o krivičnoj odgovornosti za zadržavanje oružja, koja se odnosi isključivo na pojedince a ne na ograne legalne vlasti.   ZAGREB   - Ne prihvaćamo tezu da je u Hrvatskoj učinjeno bilo kakvo protuustavno naoružavanje milicije niti da je Hrvatska povrijedila korpus ovlaštenja JNA - rekao na sjednici Ustavne komisije Skupštine SFRJ Vladimir Šeks, predsjednik Ustavne komisije Sabora Republike Hrvatske.       1992.   KARLOVAC   - Humanitarnu pomoć su na karlovačko područje dopremili predstavnici Flamanaca iz Belgije. Krizni štab posjetila delegacija Ruske federacije. U s.Furjanu kod Slunja, pobunjeni Srbi masakrirali preostale Hrvate u tom selu. SKOPJE   - Sobranje Makedonije prihvatilo zakon o povlačenju predstavnika Makedonije iz bivših saveznih organa Jugoslavije.   ZAGREB   - Podpredsjednik Vlade dr. Milan Ramljak uputio je pismo gospodinu Tomi Krstičeviću, ministru za saobraćaj u Vladi Bone i Hercegovine pismo u kojem ga izvještava o švercu nafte za potrebe jugovojske iz luke Ploče.       1993.   KARLOVAC   - 22. - 28.01.1993. Na Kordunu pljačke i svađe. Srbi s Korduna odlaze na front u Posavinu gdje i mnogi stradavaju. U Slunju "milicija" terorizira mještane, pljačkaju i oduzimaju sve što se da. Sukobi su sve teži, nezadovoljstvo i bezvlašće raste. S Korduna sve više ljudi napušta svoje selo i odlaze u Srbiju i inozemstvo.   ZADAR  

 

 

- Započela oslobodilačka operacija HV "Maslenica" kod Zadarskog bojišta. Oslobođeno je 92 četvorna kilometara hrvatskoga državnog teritorija. Rušenjem masleničkog mosta i zauzimanjem položaja u neposrednom zaleđu Zadra, Srbi su onemogućili redovni kopneni promet između sjevera i juga Hrvatsk a i Zadar i okolica našli su se u dometu i pod udarima srpskog topništva. Iako vojni transporti nisu od toga značajnije trpjeli, veza preko otoka Paga bila je nepouzdana, osobito zimi kad česta nevremena prekidaju trajektni promet. HV se odlučuje na veću akciju kojom bi srpske snage bile odbačene od Masleničkog Ždrila gdje se planira podići novi most, u prvo vrijeme pontonski, zatim s obale na potezu Maslenica - Rovanjska, s prometnice Karlobag - Zadar, te iz neposrednog zadarskog zaleđa gdje se nalazi i zrakoplovna luka i baza Zemunik. U odnosu na razdoblje do sarajevskog primirja, HV je u značajnoj mjeri demobilizirana; neke pričuvne brigade preformirane su u lake pješačke domobranske pukovnije (Domobranstvo kao teritorijalna komponenta OS ustanovljuje se u prosincu 1991. godine), tako da se glavne manevarske snage sastoje od profesionalnih brigada koje su sve bolje opremljene težom tehnikom. Operacija Maslenica otpočela napadom snaga HV i specijalnih postrojbi policije na više smjerova. S juga i sjevera prema Zemuniku napadala je jedna domobranska pukovnija zajedno s policijom, na središnjem dijelu dvije brigade su prešle prometnicu Zadar - Maslenica i počele potiskivati srpske snage prema Benkovcu, uz obalu prema Rovanjskoj i dalje u unutrašnjost prema Obrovcu nastupala je jedna taktička grupa, a po velebitskom bilu kretale su se za planinsku vojnu opremljene i uvježbane snage profesionalnog sastava HV i policije. Nakon početnih hrvatskih uspjeha (Prvoga dana oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki i Kašić, a sljedećih dana Babindub, zračna luka Zemunik, Crno, Murvica, Smoković, Paljuv, dijelovi Škabrnje i Podgradine, a strateški iznimno važno bilo je preuzimanje nadzora nad širim područjem Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana na Velebitu odakle su hrvatske snage mogle kontrolirati Obrovac i Gračac), Srbi su se pribrali, prodrli u skladišta gdje je UNPROFOR držao njihova teška oružja i uzeli ih, uporabili, počeli mobilizirati i ubrzano dovlačiti pojačanja te su izvršili protuudar iz smjera Benkovca nakon čega je hrvatska operacija došla u krizu. Obzirom da su sve snage već bile angažirane, pojačanja su dovedena čak iz Osijeka odakle je prebačena jedna bojna 3. brigade (profesionalne) koja je do Zagreba došla autobusima, a od Zagreba do Zadra je prevezena helikopterima te potom direktno uvedena u borbu. Hrvatske snage uspjele su u teškim borbama do 27. siječnja zauzeti predviđene objekte. Srpske snage odbačene su i iz zadarskog zaleđa i iz Rovanjske, zauzet je Zemunik, otvorena je prometnica Zadar - Maslenica, a na Velebitu hrvatske su snage osvajanjem Tulovih Greda izbile iznad Obrovca s južne i Gračaca sa sjeverne strane. Gubici na obje strane bili su veliki. Prema priznanju generala Bobetka, novog načelnika GSHV koji je osobno rukovodio operacijom, samo u jednoj brigadi koja je sudjelovala u operaciji bilo je 159 mrtvih. Srbi su imali više stotina mrtvih vojnika i civila (priznali su 490); u jednoj zasjedi na Velebitu poginuo je 21 srpski vojnik. Napad je poduzet na velikom broju smjerova što je spriječilo koncentraciju snaga i omogućilo protivniku da protuudar izvede na najpogodnijem mjestu. Izravna posljedica ovako "baroknog" plana bio je i nedostatak gotovih pričuva spremnih za brzo angažiranje, što je u kritičnom času operacije moglo dovesti do katastrofe. Bez obzira na ove nedostatke i na velike gubitke, operacija je podigla moral i samopouzdanje Hrvata te jasno pokazala da se Hrvatska pripravlja da problem srpske pobune u Hrvatskoj po potrebi riješi oružjem.   1996.   ZAGREB   - U reintegraciji hrvatskog Podunavlja, nakon razoružanja, uslijedit će uspostava policijske uprave i potom povratak prognanih. Uspostavit će se nacionalna struktura koja je bila prije 1991., a u području ne mogu ostati oni koji su se doselili iz Srbije i BiH, rečeno na konferenciji za novinare hrvatske Vlade u Zagrebu.