31. listopada 1848. Ban Jelačić – Marx, Engels i komunisti mrzili su bana i Hrvate, a izjave su im bile slične onima u Srbobranu!

31.10.2019. 09:15:00

Karl Marx je bana Jelačića, kao i hrvatske vojnike kojima je Jelačić bio zapovjednik, te  cijeli hrvatski narod je Marx s mržnjom nazvao – ološem.

Osim toga smatrao je da Hrvati, Česi, Slovaci i Židovi nemaju snagu da opstanu kao nacije i da se trebaju pretopiti u veće narode. Zar nas ovo ne podsjeća na onaj šovinistički članak u „Srbobranu“, koji je izašao koju godinu kasnije, pod naslovom „Do istrage naše ili vaše“ u kojemu je traženo da se Hrvati pretope u Srbe i tako opstanu? 

 

Na današnji dan 1848. vojska pod zapovjedništvom hrvatskog bana Josipa Jelačića i austrijskog feldmaršala kneza Alfreda von Windisch-Grätza ugušila je revoluciju u glavnom gradu Habsburške Monarhije – Beču. To je zacijelo bio jedan od razloga zašto je Karl Marx imao negativno mišljenje o Jelačiću. Naime, Jelačić je prethodno bio gušio i mađarsku revoluciju, a sad je, eto, ugušio i revoluciju u Beču i to u korist konzervativnih načela. Marxovo loše mišljenje o Jelačiću preuzela je i Komunistička partija Hrvatske, što je u konačnici dovelo do uklanjanja spomenika banu na glavnom zagrebačkom trgu.

Hrvatski komunisti skinuli spomenik banu Jelačić u samom središtu Zagreba

Jelačić je pri gušenju revolucije bio dio trojke glavnih vojnih zapovjednika. Osim njega, bili su u trojki spomenuti feldmaršal Windisch-Grätz, kao i slavni feldmaršal grof Radetzky (poznat po Radetzky-maršu Johanna Straussa). Radetzky je gušio revoluciju u Italiji, Jelačić u Mađarskoj i Beču, a Windisch-Grätz je poznat po osobito nasilnom gušenju revolucije u Češkoj (naredio je bombardiranje Praga).

Ono o čemu se malo govori u povodu Marxa je djelovanje njega i Friedricha Engelsa, sadržajno i stilom s najopakijim nacionalističkim ispadima protiv onih naroda koji su se suprotstavili revolucionarnim gibanjima u srednjoj Europi „burne godine“ 1848. godine. Marx i Engels surađivali u „Neue Rheinische Zeitungu“ s člancima koji ih odaju kao autore „govora mržnje“ i njemačke nacionaliste. Ponajprije to je bila promidžba protiv „reakcionarne“ Rusije i onih slavenskih naroda čije su se vojske protivile mađarskome ustanku protiv austrijskih Habsburgovaca. Samo su Česi dobili pozitivnu ocjenu svojim držanjem u početku 1848. da bi kasnije bili napadani kao „psi“, dok su Hrvati prošli još gore i bili označivani kao „ološ“. U spomenutim novinama izvješćivao je dopisnik iz Beča koji je protivnike mađarskog ustanka nazivao „životinjski glupim Slavenima“, „glupim slavenskim magarcima“, „češkim psima“ i „hrvatskim ološem“. Dopisnik je bio i antisemit pišući ove riječi: „U Austriji se u cijelom narodu osjeća da tamošnji židovski živalj predstavlja najnižu vrstu buržoazije i cincare koji izazivaju velike antipatije.“ Glavni urednik ovih novina u Kölnu nije se tome suprotstavio, a pridružio mu se i Marx s ovom rečenicom: „U Beču su Hrvati, Panduri, Česi, seržanti (postrojbe sastavljene od južnih Slavena) i slične propalice ugušili germansku slobodu.”, piše hkv.hr

Pišući za newyorški „Daily Tribune“ o revoluciji i kontrarevoluciji u Njemačkoj, Marx osporava Česima, Slovacima, Hrvatima i Židovima pravo na nacionalne posebnosti, dajući prednost njemstvu te piše: „Ni Česi, a niti Hrvati ne posjeduju snagu da opstanu kao vlastite nacije. Njihove nacionalnosti, zbog povijesnih uzroka postupno potkopavane, moraju se uključiti u snažnije rase i očekivati ponovno stjecanje neke vrste samostalnosti samo ako se povežu s ostalim slavenskim nacijama…“.

Zar nas ovo ne podsjeća na onaj šovinistički članak u „Srbobranu“, koji je izašao koju godinu kasnije, pod naslovom „Do istrage naše ili vaše“ u kojemu je traženo da se Hrvati pretope u Srbe i tako opstanu?

Kako je Srbobran u samom Zagrebu širio mržnju prema Hrvatima i zašto?

Domaći marksisti-lenjinisti obogaćeni staljinizmom poslušali su Marxove klevete i poslušnički uklonili hrvatskoga bana Josipa Jelačića s njegova trga, da bi tek povratak slobode i neovisnosti Hrvatske bana Jelačića vratio na njegovo mjesto.

 

Izvor: Narod.hr

Izvorni autor: Petar Horvatić

Autor: