72. bojna VP - Elitna postrojba junaka uvijek odanih domovini

Borili su se pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine u zoni odgovornosti 4. gbr, piše magazin Oluja.

Danas se s pijetetom sjećamo onih koji su iz sastava 72. bojne vojne policije dali svoje živote, njihovih obitelji koje su s nama, naših pripadnika koji nose trajni biljeg Domovinskog rata, i to je razlog zašto smo ovdje. 72. bojna Vojne policije bila je čuvar reda i stege u zoni odgovornosti iz vojnog područja i ona je tu zadaću obavila apsolutno časno i stopostotno. Svi su njezini pripadnici bili u borbenim postrojbama, bili su ratnici, to im je dalo dodatan autoritet među ostalim pripadnicima vojske na koje su morali paziti – rekao je general Ante Gotovina na proslavi 22. obljetnice 72. bojne vojne policije u Splitu, piše magazin Oluja. Dočekan je iznimno srdačno. Kako i ne bi, pod njegovim se zapovjedništvom bojna borila u Domovinskom ratu u zoni odgovornosti 4. gardijske brigade od Karlobaga do Dubrovnika.

Riječ je o jednoj od najelitnijih postrojbi na južnom bojištu, osnovanoj 13. prosinca 1991. godine u Splitu. Kroz 72. postrojbu vojne policije prošlo je 2500 pripadnika. Živote su izgubili njih dvanaestorica. Postrojba je osnovana iz Samostalne satnije Vojne policije Četvrte brigade prošla sva dalmatinska bojišta, ali i ona u BiH, kroz akcije koje su prethodile “Oluji”, te u nastavku operacija koje su okončane pred Banja Lukom. Ovu elitnu postrojbu kroz Domovinski rat krasili su odanost domovini, junaštvo i spremnost za boj, istaknuo je Zlatko Čipčić, predsjednik Udruge branitelja veterana Vojne policije, obraćajući se sudionicama na obilježavanju obljetnice. Bez dlake na jeziku, uz odobravanje okupljenih, dotaknuo se gorućih problema koji ih muče i pokazao kako bivši ratnici nemaju namjeru šutjeti. - Iako smo prošle, kao i prethodnih godina, izrazili našu želju za oslobađanjem nepravedno zatočenih suboraca iz Hrvatskog vijeća obrane, nad kojima još visi mač Haaškog suda, a s kojima smo zajedno vodili časni obrambeni antifašistički Domovinski rat, ona nam još uvijek nije uslišena. No, kako smo molili za generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, koji su danas na slobodi, tako se nadamo i vjerujemo da će i naši, nepravedno optuženi suborci iz HVO-a, ugledati svjetlo slobode – rekao je Zlatko Čipčić. Posebno je istaknuo golgotu koju prolaze obitelji, a ponajprije djeca njihovih osuđenih pripadnika u procesu u slučaju Lora. -Nakon izdržavanja kazni, vode se sudski procesi za nadoknadu štete onima koji su se borili protiv Republike Hrvatske. Obiteljima osmorici veterana 72. bojne policije prijete doživotne ovrhe, jer ogromne novčane kazne neće moći platiti do kraja svoga života. Pitam se stoga kakvu budućnost imaju njihova djeca, koja su time ugrožena za osnovnu egzistenciju? Imaju li oni, ali i sva ostala djeca hrvatskih branitelja pravo na nadoknadu štete zbog ukradenog djetinjstva? A djetinjstvo su našoj djeci ukrali oni koji su razarali Hrvatsku! - rekao je Čipčić. U ime okupljenih branitelja zatražio je od Državnog odvjetništva da zaustavi progon obitelji njihovih suboraca, jer nisu bili u svom privatnom ratu.Sve branitelje, braniteljske udruge i sav hrvatski narod pozvao je na jedinstvo. Obljetnica je i ovoga puta dobar povod i za prisjećanje na ratni put slavne postrojbe. Prvi vršitelj dužnosti zapovjednika bio je bojnik Žarko Tole. Od ustrojstva do kraja 1991. izvršava sve vojnopolicijske zadaće te borbene zadaće u obrani Zadra, Šibenika, Sinja i Dubrovnika. Dužnost zapovjednika postrojbe preuzima Zdravko Galić. Početkom 1992. težište u izvršavanju zadaća bilo je usmjereno na prostore Zadra, Šibenika, Sinja, Dubrovnika, Unešića i Metkovića. Od rujna 1992. zapovjednik postrojbe je Mihael Budimir. Aktiviranjem Južnog bojišta težište u radu 72. bojne VP-a premješta se na dubrovačko područje. U tom razdoblju postrojba je bila angažirana na dvije borbene zadaće i to u sastavu združene satnije Vojne policije na prostoru zaleđa Dubrovnika te prilikom završnih operacija na Južnom bojištu i oslobađanja grada Cavtata. Koncem 1992. i početkom 1993. postrojba se priprema za pojačano izvršavanje zadaća na zadarskom području, u oslobađanju Masleničkog mosta i ukupnog zaleđa grada Zadra. Nakon operacije „Maslenica“ 72. bojna VP-a u borbeno je djelovala u mjestu Dragšići, u šibenskom zaleđu i u obrani Škabrnje. Sredinom 1993. intenzivira se obuka pripadnika postrojbe s težištem na protuoklopnom bojevom djelovanju.

Spremni za Oluju

Tijekom druge polovice 1993. zajedno s ostalim postrojbama vojne policije, pripadnici 72. bojne VP-a angažirani su na borbenim zadaćama u Sektoru jug. Ustrojen je i ojačan antiteroristički vod vojne policije 72. bojne VP-a, koji je od akcije Maslenica bio udarna snaga ove postrojbe. Snage 72. bojne VP-a sudjeluju u operaciji „Zima 94“ na pravcu Maglaj-Vještić Gora. Od tada 72. bojna VP-a ima u području Dinare stalno angažirano stotinjak ljudi. U lipnju, srpnju i kolovozu 1995. godine težište vojnopolicijskih zadaća premješta se na prostor livanjske bojišnice. 72. bojna VP-a je angažirana u napadnim borbenim zadaćama „Skok 1“, „Skok2“ i „Ljeto 95“. “S obzirom da je plan uporabe postrojbi u cijeloj zoni odgovornosti Zbornog područja Split već bio sačinjen, vojnoredarstvenu operaciju „Oluja“ dočekali smo potpuno spremni za izvršavanje svih vojnopolicijskih i borbenih zadaća. 72. bojna VP-a bila je u prvom i drugom ešalonu” s ponosom je istaknuto u ratnom putu postrojbe. Iste godine angažirani su na pravcima djelovanja hrvatskih snaga u BiH, u oslobađanju Šipova, Jajca i Mrkonjić Grada, a 21. ožujka 1996. pripadnici 72. bojne VP-a izvlače snage s prostora Bosne i Hercegovine. U povijesti će ostati zabilježeni i kao posljednji pripadnici OS RH-a koji su izvršavali zadaće po Splitskom sporazumu. U to vrijeme, ostale organizacijske cjeline 72. bojne VP-a vrše pripreme za premještaj zapovjedništva i dijela postrojbe iz Splita u Knin kamo su preselili u svibnju 1996. Za zapovjednika postrojbe imenovan je dugogodišnji zamjenik zapovjednika, pukovnik Miro Primorac.

Anđeli s mačem

Napomenimo i to kako u svom ratnom znaku 72. bojna VP-a ima dva anđela koji drže hrvatski grb i mač, što je simbol odanosti Domovini i simbol spremnosti na boj. Svečano obilježavanja obljetnice ove je godine završeno na osobito dirljiv način. Okupljene pripadnike postrojbe, njihove goste i članove obitelji do suza je ganula videoporuka “Reci ćaća, jesi li se zato borija?” Sanje Knežević, koja je sa svima podijelila tugu za izgubljenim ocem, hrvatskim braniteljem Duškom Kneževićem. Borija si se s dijabetesom, glavoboljama, PTSP-om, otkazali ti bubrezi, moždani udar, da bi ti na kraju srce doslovno puklo. I onda jedan dan samo si poša... u onaj bolji, pošteniji svit, tamo di te čekaju tvoja braća, tvoja mrtva garda hrvatska... Za koga si se borija? Za slobodu? Čiju? - poručila je kćer umrlog hrvatskog branitelja. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE