Iako je u srpnju 1991. na mladoj misi Grge Grbešića pozivao na toleranciju i mir, samo tri mjeseca poslije, 8. listopada 1991., tovarničkog župnika Ivana Burika podmuklo su ubili pripadnici srbijanskih paravojnih postrojbi i mjesnih srpskih dragovoljaca. Tragično stradali svećenik Ivan Burik rodio se 1928. u Neštinu pokraj Iloka. Oca su mu 1943. ubili partizani zbog aktivnosti u mjesnoj organizaciji HSS-a. Ostatak obitelji dvije godine poslije krenuo je na, poslije će se pokazati, Križni put do Bleiburga. Vratili su se, ali ne na svoje ognjište, nego u Strizivojnu. Ivan Burik je teološki studij u Đakovu upisao već kao zreo čovjek, a kada je zaređen za svećenika, imao je trideset dvije godine. Najveći pastoralni rad ostvario je u Tovarniku, gdje je bio župnik 28 godina. Vrijedan, principijelan i očinski brižan, odmah se prihvatio obnove zapuštenih župnih objekata i župne zajednice. Burik je bio iskreni zagovaratelj suživota različitih vjera, pomagao je svima ne pitajući tko u koga vjeruje. Kada je u rujnu 1991. Tovarnik granatiran, a zatim i okupiran, taj je skromni čovjek imao hrabrosti svakodnevno obilaziti svoj dom i vjernike. Velikosrpski agresori uništili su crkvu, a Ivana Burika ubili u župnoj kući te mu tijelo bacili u masovnu grobnicu. Velečasni Burik jedini je svećenik ubijen u Domovinskom ratu. Mještani su poslije mirne reintegracije obnovili crkvu svetih Mateja i Bartola, a svake godine u spomen na svog duhovnog pastira Ivana Burika održavaju kulturne i sportske manifestacije.