Ako se želimo riješiti komunista, hrvatska se desnica mora ujediniti

Prepucavanja i podmetanja u hrvatskoj desnici nikako ne staju. Ako se i dogodi kratki period mira, sukobi se vrlo brzo nastavljaju nesmiljenom žestinom. Očiti dokaz kako od neprijatelja nismo naučili ništa, što ne govori u prilog našem intelektu, obzirom da je taj neprijatelj bez problema prvo vladao pol stoljeća do Domovinskog rata, a nakon kratke vladavine Hrvata poslije rata vlada i Hrvatskom. Zašto je tome tako? Naravno, zato što su crveni uvijek ujedinjeni kada se radi o ključnim pitanjima, odnosno, kada dolaze izbori. Kolika god bila njihova medjusobna netrpeljivost, oni uspjevaju pronaći snage da ju uvijek prevazidju kako bi se dokopali vlasti. Na žalost, kod nas je situacija upravo obrnuta. Dok se ljevica ujedinjuje, mi ćemo od pet političkih stranaka napraviti stotinu i time sami sebi osigurati propast. I tih će se stotinu stranaka glodati i svaditi do zadnje kapi krvi, umjesto da se zajedničkim snagama okrenu prema neprijatelju i poraze ga. Gledam u posljednje vrijeme sukobe na relaciji HDZ – Savez za Hrvatsku i počinjem se ozbiljno pitati što će nama uopće neprijatelji, jer ne možemo naći veće neprijatelje od nas samih. U redu, na toj se relaciji vodi bitke za iste glasače, pa je normalno da dolazi do prepucavanja, ali ono što je alarmantno je to što se ne nazire bilo kakav dogovor, kojeg bi moralo biti. Ankete koje pokazuju kontinuirani uspon HDZ-a kao prvo nikada nisu pouzdane, a kao drugo, promjenjive su. Iako ja osobno mislim kako će potpora HDZ-u nastaviti rasti, teško da će HDZ biti u situaciji da sam preuzme vlast od crvenih. Ako Kukuriku koaliciji dodamo onih 15% koje prema anketama nosi Orah, crveni još uvijek imaju pobjedu u džepu, ukoliko se desnica ne ujedini. Holy je vrlo vješto privukla mlade glasače, bazirajući promidžbu na slobodnoj uporabi droge, nekakvom 'ekofeminizmu', super liberalnom pristupu odgoju i sličnim stvarima, te time zadobila široku potporu, u kojoj je narod posve smetnuo s uma da je Mirela Holy prvenstveno bila član SDP-a, i to ne običan član nego ministrica, što sigurno ne bi postala da nije bila itekako privržena ciljevima Partije. Takodjer ne smijemo zaboraviti, Holy je od strane samog SDP-a izbačena radi nepotizma. Pri tome je potpuno nebitno što su drugi ostali u SDP-u radeći daleko gore stvari. Bitno je ono što je uradila Holy, a o čemu se uporno šuti. Ako je već jednom zlorabila ministarsku fotelju kako bi pogodovala prijateljima, a za to ne samo da nije odgovarajući kažnjena, nego se visoko vinula u političkim vodama, možemo samo pretpostaviti na što je sve spremna kako bi podržala prvo Josipovića, a zatim i omogućila ostanak crvenih na vlasti. Ali možemo pretpostaviti još nešto. Čim Partija šuti i ne napada Holycu, ne izvlačeći njen prljav veš i ne pozivajući se upravo na razlog njenog izbacivanja iz Partije, to je odradjeno ciljano i s predumišljajem. Što god Mirela Holy izjavljivala, sigurna sam kako će za vrijeme parlamentarnih izbora itekako stati uz SDP, protiv HDZ-a. Pa cijela ta priča s Orahom i nije ništa drugo nego osiguranje komunista koji su svjesni toga kako im ide loše i kako će izgubiti vlast, napravili par umjetnih satelita koji će u odgovarajuće vrijeme priskočiti u pomoć. Stranka Orah svakako je najveći njihov uspjeh i najvrijedniji satelit. Stoga je od primarne važnosti da hrvatska desnica shvati kako će trebati svaki i najmanji postotak kako bi se crveni zbacili s vlasti prije nego nam zemlju nepovratno upropaste i rasprodaju, od čega smo udaljeni figurativno rečeno samo milimetrima. Kako se bliže polako parlamentarni izbori, tako se desnica mora sve više ujedinjavati, a ne rastakati po 'dobrom' starom običaju. HDZ jednostavno mora shvatiti kako nije dovoljan ni sam sebi, niti glasačima, te kako koalicija koju trenutno ima okupljenu oko sebe neće biti dovoljna da ga dovede do pobjede. A sve desne stranke isto tako moraju shvatiti kako im glavni cilj treba biti dobrobit Hrvatske, a ne osobna promidžba, te da će morati s HDZ-om, koliko god im se to činilo teško prihvatljivim, jer osim HDZ-a jednostavno ne postoji niti jedna veća stranka koja bi bila u stanju okupiti širu koaliciju. Ja prva jako dobro mogu shvatiti odbojnost te činjenice, jer jako dobro pamtim što je sve HDZ uradio u prošlih osam godina svoje vladavine. HDZ-u se nikako ne može vjerovati, bez obzira što ga je Karamarko, kakav god bio, uspio podići iz pepela i postaviti na noge. Upravo zato, što HDZ povjerenje treba tek zaslužiti, desne stranke morale bi se naći okupljene oko njega i biti neka vrsta korektiva u odlukama koje će HDZ donositi nakon eventualnog dolaska na vlast. Što se prije to shvati, veće su šanse da crveni odu s vlasti. Ukoliko to ne dodje do mozga čelnika desnih stranaka, ili do mozga samog Karamarka, bolje im je svima skupa da se zauvijek povuku iz politike i prestanu narodu davati lažnu nadu kako će se nešto promijeniti na bolje, a za svoje osobne interese se bore kao i drugi ljudi, radeći a ne lažući onima koji ih biraju. Možda bi narodu nakon toga prekipjelo, možda bi prestao šutjeti i sagibati glavu i konačno nešto poduzeo, te na vlast doveo one koji su i stvarali Hrvatsku, a nisu se do sada nikome prodali.   Diana Majhen Izvorni članak možete pogledati OVDJE