Autor knjige 'Hrvatska tužba za genocid protiv Jugoslavije' (Srbije i Crne Gore) te nekadašnji ministar pravosuđa, koji je 1999. godine pokrenuo tužbu protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj zbog početka suđenja iznimno je ponosan.

Pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu počela je rasprava u postupku u kojem se Hrvatska i Srbija međusobno tuže za genocid u Domovinskom ratu. Rasprava o hrvatskoj tužbi i srpskoj protutužbi trajati će od 3. ožujka pa sve do 1. travnja i bit će javna, osim iskaza svjedoka čiji je sadržaj tajan do završetka rasprave. Autor knjige 'Hrvatska tužba za genocid protiv Jugoslavije' (Srbije i Crne Gore) te nekadašnji ministar pravosuđa, koji je 1999. godine pokrenuo tužbu protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj, zbog početka suđenja iznimno je ponosan.

Prošlo je 15 godina od vremena kada je on kao ministar pravosuđa Republike Hrvatske spomenutu tužbu podnio, a ona je od tada prošla kroz različite faze osporavanja. No, nisu tužbu osporavale samo protivne strane sukladno očekivanjima, već i vodeće strukture Hrvatske što je nedopustivo, nerazumno i štetno za nacionalne interese. Sud u Haagu je, ističe naš sugovornik, spor, tako da to nije slučaj samo s našim sudovima, ali i Račanova vlada imala je prste u odugovlačenju tužbe. "Račanova vlada je mijenjala tužbu tako da je izostavila odgovornost srpske strane za organizirano i prisilno iseljavanje hrvatskih državljana srpske nacionalnosti iz Knina i tzv. Krajine u vrijeme akcije Oluja, a iz tužbe je ispuštena Crna Gora, a oni su uništavali naš Dubrovnik. Osim toga, u tužbi su navedena samo tri čimbenika koja se nameću Srbiji da kazne krivce, otkriju sudbinu nestalih i vrate ukradena umjetnička djela", navodi Šeparović podsjećajući da je genocid puno više od toga. No, ono što ga je ipak ugodno iznenadilo je reakcija ministra Orsata Miljenića. "Ministar Miljenić ugodno me iznenadio. Nastupio je pošteno i rekao da idemo pobijediti i dokazati što se stvarno dogodilo te tko je koga napao. Bila bi katastrofa da se nagodimo", kaže Šeparović. Dodaje kako mu je neobično da je hrvatska strana zamijenila uglednog profesora Mirjama Damaška riječkom profesoricom Vesnom Crnić-Grotić. To, prema riječima našeg sugovornika, nije dobar potez.

Njega je za pokretanje tužbe stimuliralo to što smo imali otpor. Prisjeća se da je i prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, 1994. godine bio protiv toga da se tuži Srbija, ali kasnije ga je pozvao. Kada je postao ministar pravosuđa, Šeparović je to iskoristio za dvije stvari. Prva je 'Bijela knjiga' o suradnji Hrvatske s Haagom u kojoj je dokumentirana hrvatska pozicija u odnosu na sud. U 'Bijeloj knjizi' nalaze se podatci o kaznenim postupcima koji su vođeni ili se vode, a u njoj su i presude protiv 13 osoba koje su suđene i izdržavaju kaznu za krivična djela počinjena tijekom ili poslije operacija 'Bljesak' i Oluja'. Njome je dokazano da Hrvatska sudi onima koji su na marginama Oluje počinili kaznena djela. Druga stvar je upravo tužba Srbije za genocid počinjen nad hrvatskim narodom. U to su vrijeme svi, osim Mate Granića, bili suglasni s pokretanjem tužbe. "Istražujem cijeli život, a Hrvatska je velika žrtva baš kao što je blaženi Alojzije Stepinac kazao, Hrvatska je žrtva velikih zala, a i on je bio žrtva komunizma. Svih godina se borim s genocidom jer Hrvatska je velika žrtva", ističe Šeparović. Smeta ga što se i prije početka tužbe daje riječ Anti Nobilu koji tvrdi da obje tužbe nemaju izgleda. "Smetaju me takve riječi jer Nobilo zarađuje kruh u zemlji po kojoj pljuje. To je čovjek koji je govorio da u pogledu dokazivanja Srbi bolje stoje s Olujom nego mi sa Vukovarom", kaže naš sugovornik.

No, odnos aktualne vlasti prema tužbi protiv Srbije ne ocjenjuje pozitivno. Naime, za povlačenje tužbe protiv Srbije očitovali su se Stipe Mesić, tvrdeći da Crna Gora nikada nije ratovala s Hrvatskom, potom Ivan Šimonović koji je vjerovao da se ciljevi mogu postići drugim sredstvima, ali i Ivo Josipović te Zoran Milanović, a najznačajniju ulogu u tome je odigrala Vesna Pusić. Nad hrvatskim narodom je, bez sumnje, počinjen genocid jer se htjela uništiti jedna skupina ljudi, cijeli hrvatski narod navodi Šeparović. U Hrvatskoj napominje postoji i veleizdaja u kojoj prste imaju ljudi poput Stjepana Mesića, Ive Josipovića, ali i ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić. "Pusić je u Beogradu ustvrdila da je rat bio dogovor dviju vlasti, izjednačila je žrtvu i zločinca. I ne samo to, ona je amnestirala aktualnu vlast u Srbiji. Amnestirala je Dačića koji je bio desna ruka Slobodanu Miloševiću. Amnestirala je Aleksandra Vučića koji je u Kninu zagovarao Veliku Srbiju, ali amnestirala je i Tomislava Nikolića zvanog Grobara koji je četnički vojvoda i strahota od čovjeka. Sudjelovao je sa svojim dragovoljcima u ratu u Slavoniji i prema izjavama Jovice Stanišića: "Tomo Nikolić je lično ubio 10 do 15 baba u hrvatskom selu Antin", ogorčen je naš sugovornik. Ne smeta Šeparoviću odlazak u Beograd, ali smeta ga to što se Srbe amnestira, a prebrzo i prelako s tri poljupca ministrice Pusić pobratili smo se s njima i ispada kao da im pomažemo. Ministrica govori o ratnim zločinima, ali ne i o agresiji i srpskom genocidu. Takvim izjavama ministrica je pokazala neodgovornost i dodvoravanje srpskoj strani.

Osvrnuo se i na ulogu Milorada Pupovca koji je dodajmo predsjednik Odbora za vanjsku politiku, a o kojem jednim djelom ovise i ishodi spomenute tužbe. "Pupovac je negativna ličnost i kao građanin Hrvatske veleizdajnik. Pusićka je kada je postala ministricom vanjskih poslova kazala dan konačno imamo hrvatsku vanjsku politiku, ali njena politika je balkanska, politika zapadnog Balkana", kaže Šeparović.

No, postoji i druga, nemiloševićeva Srbija koja je pozitivna, a o tome naš sugovornik progovara i u svojoj knizi koja nije antisrpska premda su oni izvršili zločin, a tome u prilog ide i podatak da je dio Srba branio Hrvatsku, a ne razmišljaju svi Srbi kao Pupovac, niz je onih koji žele normalan suživot s Hrvatima. No, zahvaljujući hrvatskoj politici, Šeparovića ne čudi što se ovih dana na internetu mogu naći izjave srpskog povjesničara Nikole Žutića, savjetnika Instituta za savremenu istoriju u Beogradu i parlamentarnog kandidata Šešeljeve stranke, da je Hrvatska genocidna tvorevina, da su Hrvati izmišljeni narod, da su Dubrovnik i Vukovar srpski gradovi. "Na službenom blogu Srpske radikalne stranke središnji motiv na izbornom plakatu je slika Velike Srbije sa Srbijom, Makedonijom, Crnom Gorom, BiH i hrvatski krajevi južno od poteza Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica", kaže Šeparović.

Ako tužba ne uspije, naš sugovornik krivca vidi u onima koji su je sabotirali. "Ako tužba ne uspije, kriva je politička elita, politički smradovi koji su izdali ovu zemlju popustljivošću i spremnošću da povuku tužbu. Mora se kazati istina, nad Hrvatima je počinjen genocid i to idemo dokazati", zaključuje na koncu Šeparović dodajući da je hrvatska tužba u Haagu preživjela te se nada da će se sudskim postupkom ipak dokazati da je u Hrvatskoj od strane Srbije izvršen genocid.

Dodajmo da je naš sugovornik na predstavljanju knjige 'Hrvatska tužba' predložio da se utemelji etički sud po uzoru na sud Russell-Sartre i Mandeline komisije istine u svrhu moralnog suđenja za veleizdaju.

• Autor: Iva Međugorac
• Photo: Patrik Macek/PIXSELL