Vlada je osnovala Vijeće za suočavanje s prošlošću. Članovi su različitih profesija, od povjesničara, liječnika, bivšeg ministra kulture, bivše predsjednice Ustavnog suda… O tome smo u Studiju 4 razgovarali s povjesničarima Hrvojem Klasićem i Antom Nazorom. Klasnić je odbio sudjelovanje u radu vijeća. Rekao je kako je imao vrlo kvalitetan i konstruktivan razgovor s gospodinom Božinovićem, no nisu se mogli usuglasiti oko načina rada. Povijest se ne propisuje, niti se mogu donositi preporuke. Suočavanjem s prošlošću trebali bi se baviti znanstvenici. Vlada je trebala organizirati tematske okrugle stolove, mišljenja je Klasnić. Ante Nazor kaže kako je pristup tom vijeću institucionalan. Tu su predstavnici Akademije, Matica hrvatska, rektori, predstavnici fakulteta. Poziv shvaćam kao pohvalu radu našeg instituta. Vijeće je otvoreno za raspravu, temi se pristupa multidisciplinarno. Drago mi je da se neke stvari ne prelamaju preko koljena, već se kreće u cjelovitu analizu, rekao je Ante Nazor. Klasnić je rekao kako mi nismo jedini koji prolazimo kroz proces suočavanja s prošlošću. Problemi nastaju 1990. Od 1945. do 1990. imali smo propisan narativ koji je bio i politiziran i tendenciozan. Ponadao sam se da ćemo nakon toga demokratski pristupiti prema prošlosti. No danas imamo situaciju da 1990. Hrvatsku vode bivši partizani, bivši antifašisti, da imate antifašizam kroz Ustav, dan antifašističke borbe, a istovremeno se na terenu ruše spomenici tim partizanima, uzdižu spomenici činovnicima NDH, “Za dom spremni” postaje stari hrvatski pozdrav. Imate to dvoje koje počinje normalno funkcionirati. O NDH su napisane stotine knjiga i tu nema dilema. O periodu socijalizma moramo pričati, ali ga ne moramo gledati samo kroz Bleiburg i Goli otok, ustvrdio je Klasnić. Nazor kaže da će se Vijeće baviti prošlošću. To je vijeće za budućnost jer ako ne riješimo kontroverze vezane uz prošlost nema nam budućnosti. Naše društvo je duboko podijeljeno. Strasti su se nanovo uzburkale odlukom Sabora kojom je ukinuto pokroviteljstvo nad komemoracijom ubijenima na Križnom putu. To je otvorilo nove podjele. Temelj za svaku rapravu je poštivanje svih žrtava, jednaka osuda svih zločina. Imamo jednu veliku rupu, mnoge činjenice nisu poznate. Mi smo se 1991. razdružili od Jugoslavije, ali su neki jugoslavenski narativi ostali u našoj hitoriografiji i vrijeme je da se o tome progovori na objektivan način na temelju izvora koji nam nisu bili dostupni, istakno je Nazor. Dodao je kako je završio fakultet, ali mnoge činjenice čuo je samo od obitelji. Na pitanje teba li promijeniti ime Trgu maršala Tita, Nazor je rekao kako je neprimjereno obilježavati osobe koje su odgovorne za masovne zločine nad Hrvatima i hrvatskim građanima. Nužna je osuda svakog zločina, a poštivanje svih žrtava kojima nije dokazana krivnja. Komunizam je bio nesumljivo  totalitarni režim – s tim se treba suočiti. Najveći prijepori u društvu postoje jer manji dio društva, ali glasan i medijski moćan ne želi se suočiti s tim činjenicama. Govorimo o režimima koji su kroz sustav vršili sustavna ubojstva, naglasio je Nazor. Klasnić se složio da je razdoblje od 1945. do 1990. najmanje istraženo. No primjer Franje Tuđmana govori da je i to razdoblje imalo niz različitih faza, dodao je. Klasnić smatra da će Vijeće biti samo izgovor za donošenje odluka. Ustvrdio je da ne postoji ni jedan dokaz da je pozdrav Za dom spremni stari hrvatski pozdrav.