Vijesti Top vijest
Ante Nazor: Olujom je oslobođena Hrvatska, ali i spriječen novi masakr u BiH
Podijeli:

Na sastanku s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Republike Hrvatske Damirom Krstičevićem 12. srpnja 2017. u Washingtonu, u Pentagonu, američki ministar obrane James Mattis istaknuo je da se o Oluji, kao primjeru dobro pripremljene i dobro obavljene vojne operacije koja je izmijenila tijek povijesti, uči i na američkim vojnim školama: Uskoro će biti 22. godišnjica operacije koja je poznata pod imenom Oluja. To je operacija koja se ovdje u Americi pomno proučava i koja pokazuje što dobro predvođena, dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro vođena, može napraviti i preokrenuti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije.
Podsjetimo se, završnu oslobodilačku vojno-redarstvenu operaciju u Republici Hrvatskoj, nazvanu Oluja, hrvatske snage provele su od 4. do 7., odnosno do 10. kolovoza 1995. godine. Hrvatska vojska u istočnoj Slavoniji i na krajnjem jugu Dalmacije stavljena je u stanje pripravnosti radi mogućeg napada Vojske Jugoslavije (VJ) i Vojske Republike Srpske (VRS) iz Bosne i Hercegovine (obrambene operacije kodnog naziva “Feniks” i “Maestral”). Snage Hrvatskog vijeća obrane imale su zadaću aktivne obrane, s ciljem čuvanja leđa snagama HV-a koje su napadale Knin. Za osiguranje napada angažirano je ZP HVO-a Tomislavgrad, a dan prije početka Oluje, 3. kolovoza, snage HVO-a krenule su u napad na smjeru Glamočko polje – Vitorog, s ciljem prikrivanja glavnog smjera napada i vezivanja snaga 2. krajiškog korpusa VRS.
Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske oslobodili Knin. Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. U sljedećim danima hrvatske snage zaposjele su državnu granicu, osigurale je i krenule u pretres oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna (oko 10.500 km2). Istodobno, operacijom Oluja hrvatske snage omogućile su Armiji Bosne i Hercegovine da razbije srpsku opsadu Bihaća i spriječi novi genocid u Bosni i Hercegovini, poput onoga u Srebrenici, gdje su u srpnju 1995. pripadnici srpskih postrojbi, pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, prema popisu u Memorijalnom centru u Potočarima, ubili su više od 8000 Bošnjaka – Muslimana.
Pobjeda hrvatskih snaga u Oluji jedan je od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti, jer je njome osigurana sloboda njezinih građana i razvoj Republike Hrvatske te teritorijalna cjelovitost i opstanak u međunarodno priznatim granicama. Naime, nakon pobjede hrvatskih snaga u Oluji vodstvu pobunjenih Srba u Hrvatskoj i srbijanskom vodstvu u Beogradu postalo je jasno da bi Hrvatska novom vojnom operacijom oslobodila i preostalo okupirano područje Hrvatskog Podunavlja. Izvori srpske provenijencije, u kojima se navode podaci o Vojsci Jugoslavije te o broju i naoružanju srpskih snaga u Hrvatskom Podunavlju, kao i o stanju morala među Srbima u Hrvatskom Podunavlju, potvrđuju spomenuto, prenosi Jutarnji
U raščlambi Oluje posebno je važno istaknuti da je tom operacijom, osim što je oslobođeno okupirano područje Republike Hrvatske, spriječen novi genocid nad Muslimanima u BiH. Naime, operacijom “Ljeto 95”, koja je prethodila Oluji, hrvatske snage opet su onemogućile ulazak srpskih postrojbi u Bihać, koji je odlukom UN-a trebao biti “zaštićena zona”. I srpski izvori potvrđuju (“Informacija Komande 50. pbr SVK”, od 31. srpnja 1995.) da je operacijom “Ljeto 95” Hrvatska “po drugi put ‘spasila’ od slamanja 5. K. Alijine vojske, jer je primorala srpsku vojsku da izvrši pregrupisavanje snaga sa bihaćkog ratišta u cilju zaustavljanja dubljih prodora HV na već pomenutom pravcu napada”. Također, u Operativnom izvješću generala Mile Mrkšića, zapovjednika SVK, načelniku Generalštaba VJ, od 26. kolovoza 1995., navodi se da je operacija srpskih snaga na Bihać prekinuta “zbog pada Grahova i ugrožavanja Knina sa pravca Dinare”, te da se potom krenulo “u novu operaciju za oslobađanje Grahova”. Riječ je o napadnoj operaciji kodnog naziva “Vaganj-95” (u pojedinim izvorima spominje se i naziv “Dinara-95”), koju je GŠ SVK planirao već 31. srpnja da bi povratio izgubljeno područje na grahovskoj bojišnici. Odmah potom, 1. kolovoza 1995., načelnik Glavnog štaba VRS, general Manojlo Milovanović, zapovjednicima zrakoplovstva VRS i SVK zapovjedio je da izvrše pripreme za bombardiranje Glamoča i Bosanskog Grahova, koje je potom i uslijedilo. Prema zapovijedi Mile Mrkšića, zapovjednika GŠ SVK, Komandi 15. korpusa SVK, jedinice Korpusa su tijekom noći 2./3. kolovoza trebale biti spremne za napadajna borbena djelovanja prema Bosanskom Grahovu.
Da spomenuti podaci navode na zaključak kako je kraj 1995. Hrvatska dočekala kao pobjednik u nametnutom ratu, u svom predavanju za diplomatski kor u UN-u, koje je održao u organizaciji International Peace Academy 27. siječnja 1996. u New Yorku, naglasio je Lord David Owen (neka od njegovih zapažanja u spomenutom predavanju aktualna su i danas): Republika Hrvatska najveći je pobjednik u ovom ratu (…). Hrvatska je imala potpuno pravo napadati Vanceov plan jer nije došlo do razoružanja Srba i pokazala je strpljivost. (…) Hrvatsko-srpski odnosi ključan su dio mira na Balkanu.




