Odlazak đavoljeg odvjetnika?

Visoki izvor iz vlade, za kojeg se pretpostavlja da je Zoran Milanović, najavio je u vladinom Novom Listu: Bajić odlazi! Njegov nasljednik neće biti nitko od njegovih zamjenika, a niti Orsat Miljenić, poznat po laganju naciji o izručenju udbaša Perkovića i problemima pri izlasku iz studija HRT-a.

'Uvjereni smo da je 12 godina bilo više nego dovoljno. Osim toga, stoji i dalje sve što smo o Bajiću govorili u vrijeme dok smo bili u parlamentarnoj oporbi', rekao je za Novi list jedan vladin dužnosnik. Ovo je veliko iznenađenje. Bajić je učinio sve što je mogao da bi zadržao svoj položaj. Pred same izbore odbacio je optužnice protiv Linića i Obersnela, državši ih u ladici do zastare i istovremeno dignuo optužnicu protiv HDZ-a, pomogavši time SDP-u da dođe na vlast, iako to i nije bilo naročito potrebno - Sanader je tu ipak odigrao glavnu ulogu. Međutim, režiranjem parlamentarnih izbora postao je eklatantan primjer kako se DORH izravno miješa u politiku, što nikako ne bi smio, kao što se ni vlada ne bi smjela miješati u pravosuđe.

Bio je pripuz svake vlasti, i čovjek za sve režime.Suprotno uvriježenom mišljenju, Bajića je na njegovo mjesto doveo SDP, a ne HDZ. Državni odvjetnik je postao 2002. godine, u mandatu SDP-a, u doba kad je istim drmao partijski superhik Linić.

Tada je malo tko prepoznao obrazac dovođenja pouzdanih kadrova koji su dio udbaške nomenklature na sva ključna mjesta u financijama, medjima, sudstvu, i svim ostalim polugama vlasti koji je provodila Račanova vlada. Bajić je bio pouzdan kadar: otac Dragutin mu je bio sekretar SKOJ-a u Zadvarju od 1942. do 1944. godine i prema nekim svjedočenjima bio je zadužen za potkazivanje seljaka koji su potom odvedeni na Biokovo, gdje su likvidirani i bačeni u jamu.

On sam je pokazao darvinstičku prilagodljivost u slučaju Lora: pravni je kreator izmišljenog ratnog zločina u Splitu. Kao zamjenik Vojnog tužitelja 1992. godine optužio je špijunsko-diverzantsku grupu za terorizam i oružanu pobunu protiv Republike Hrvatske, a 2002. godine je u ulozi Županijskog državnog odvjetnika tu istu špijunsko-diverzantsku grupu preimenovao u civile i optužio hrvatske vojne policajce da su ih držali bez pravnog temelja! I to je u Republici Hrvatskoj postalo pravomoćno! "Slučaj Lora" je poslužio "Feralu" i ostalim hrvastkim dušebrižnicima kao krunski dokaz da je Hrvatska zločinačka tvorevina. To ga nije smetalo da kasnije, kad je na vlast zasjeo HDZ, bude i dalje poslušno režimsko pseto i služi mafijaškim interesima Sanaderove klike, prikriva kriminal i stavlja na dno ladice prijave protiv moćnika. Tada je zaradio i nadimak "stendbajić". No uvijek je dobro znao kome se treba uvući u stražnjicu, tko će kako proći na partijskim plenumima, i to ga je održalo na položaju punih 12 godina. Tijelom tih 12 godina, uspio se profilirati kao najkompromitiraniji javni dužnosnik u Hrvatskoj, što je stvarno velik uspjeh u državi u kojoj jedva da ima ikog tko se nije teško kompromitirao. Postao je poznat kao osoba koja nemilice gazi političke mrtvace, ali se ne usuđuje niti prigovoriti moćnicima i kad naočigled sviju kradu. Kao ultimativna sramota za pravnu državu se pokazao i nedavno, kad je svim silama pokušavao, kao pravi partijski poslušnik, a po nalogu Visokog Izvora Iz Vlade, spasiti udbaškog mesara Perkovića (u režimskim medijima: "kilera", jer daje bondovski prizvuk običnim balkanskim banditima sa sjekirama) od izručenja. Pri tome je prešao sve granice sprdanja s pravnim sustavom, pa se žalio na presudu koju je javno tužiteljstvo dobilo, u slučaju Perković, a nije se žalio na onu koju je izgubilo, na županijskom sudu u Velikoj Gorici, gdje je odlučeno da se Mustača - ne izruči. Tu se državni javni tužitelj prestao makar i pretvarati da predstavlja državu, i otvoreno zastupao - udbaše koji su državu praktički okupirali. Postao je sinonim za sprdnju s pravnim sustavom, ali i paradigma "nove demokratske vlasti" koja nije ni demokratska, niti poštuje pravnu državu. Milanović je od početka u sukobu sa svim sudovima u državi, i stalno gunđa protiv njih, što pokazuje koliko drži do demokratskih stečevina poput trodiobe vlasti i neovisnosti sudstva. Vjerni comic sidekick Visokom Izvoru je pritom njegov pravosudni Sancho Pansa, Bajić. Zato ovo odricanje partije od svog vjernog sluge dolazi pomalo kao iznenađenje, jer Bajić nikad neće izdati niti jednu vlast dok god je na vlasti. Nedavno sam napisao, komentirajući slučaj županice Marine Lovrić Merzel, rođene Jovana Sekulić, da otkad je politike postoji običaj da se, kad je narod nezadovoljan i traži odgovornost i nečiju glavu, žrtvuje nekog od niže rangiranih i kompromitiranijih članova vladajuće klike. Zato me je začudilo što je partija stala iza Jovane Marine. No, izgleda da će ipak biti žrtvovanja - ali Bajića, jednog od najzaslužnijih za procvat korupcije u Hrvatskoj. Hoće li ovo donijeti kakvu promjenu? To je malo vjerojatno. Županijska državna odvjetništva su u nekim gradovima prava udbaška legla. Čitav pravosudni sustav je dio korupcijske piramide, uz nešto časnih iznimaka među sucima, poput Kolakušića koji se usudio reći da su predstečajne nagodbe obična pljačka po ponzijevoj piramidalnoj shemi. Nasljednik će vjerojatno biti isti takav: ništa u današnjem SDP-u ne daje naslutiti da bi to mogao biti netko tko ima ikakav moralni integritet, jednostavno zato jer vlada koja ga imenuje nema nikakav moralni integritet.