Po nalogu DORH-a, kojeg je tada vodio glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, dana 16. listopada 2009. godine, uhićen je Franjo Drlja, sa još 16 svojih suboraca, pripadnika ATJ „Lučko“, a među njima i general Željko Sačić, pod optužbom da su počinili kazneno djelo ratnog zločina.

Bivšim specijalcima se sudilo zbog sumnje da su 25. kolovoza 1995., u akciji ‘Oluja obruč’, operaciji čišćenja terena uoči prolaska Vlaka slobode za Split koji je prolazio tim područjem, a u vlaku se nalazio i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji su po optužbama DORH-a navodno ubili šest srpskih mještana starije dobi,a za koji su oslobođeni krivnje. Je li izvještaj s terena krivotvoren nikada nije dokazano. Ostala je samo činjenica da su na samom kraju Domovinskog rata u zoni odgovornosti najelitnije postrojbe hrvatske policije – Antiterorističke jedinice Lučko – u selu Grubori pronađeno šest mrtvih tijela.

U dugotrajnom procesu suđenja Franji Drlji, Boži Krajina i ostalima, nije dokazana krivanja, sudski troškovi su narasli na 1,6 milijuna kuna. Bivši specijalci, oslobođeni su svih optužbi, krivnja za zločin nije dokazana, a od samog početka, od famoznih uhićenja, pritvora, po nekima i korištenjem lažnih dokaza, epilog je da se obeštete hrvatski branitelji, specijalci. Tako je obrana Franje Drlje Županijskom sudu u Zagrebu dostavila odštetni zahtjev na iznos od oko 900 tisuća kuna, a Bože Krajina na iznos od 700 tisuća kuna.

Zbog boravka u istražnom zatvoru, general Željko Sačić, dobio je odštetu od 75 tisuća kuna, a također odštetu je dobio i Božo Krajina. General Sačić nam navodi, a što je i dokazano, da je bilo utjecaja na svjedoke, a sve po nalogu Mladena Bajića. Također, zbog grubog kršenja zakonskih odredbi u postupku, smijenjena je Željka Pokupec, zagrebačka županijska državna odvjetnica.  

Od početka ovu policijsku akciju vodio je Milijan Brkić, a sve je koordinirao glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Nepravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu Drlji je prije nekoliko dana dosuđeno 441.500 kuna odštete za vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru. Ispostavilo se da je to bilo neosnovano, jer na kraju nije proglašen krivim. Iza rešetaka je proveo 883 dana. Sav ovaj trošak pada na državni proračun Republike Hrvatske, ali postavlja se pitanje odgovornosti glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji je pod svaku cijenu želio nekog optužiti za „zločin“ koji očito uz sve što se dalo iskoristi ipak nije dokazan.

Drljo: ‘NISAM SMIO OKRENUTI LEĐA, JER BI PO ZAPOVJEDI PUCALI U MENE’

“Uhitili su me ispred zgrade u kojoj stanujem. Okružili su me zapovjednik i ljudi iz postrojbe i uperili u mene duge cijevi. Rekli su mi da imaju zapovijed pucati u mene ako im samo okrenem leđa.

Osjećao sam nemoć, a brinuo sam i zbog članova svoje obitelji. Na teret mi je stavljen ratni zločin koji sam po sebi izaziva osudu. Supruga i djeca dva dana nisu smjeli izaći iz kuće. Djeca te dane nisu išla u školu. Cijela obitelj osjećale je sram i strah iako su znali da taj zločin nisam počinio. Morali su trpjeti ružnu reakciju okoline, neugodna pitanja koja su uslijedila. Mene je najviše boljelo što im nisam mogao pomoći.

Ne znam je li mi gore bilo to što su me uhitli i način na koji su to napravili, te što sam u zatvoru proveo 883 dana ili pak činjenica da mi je na teret stavljeno kazneno djelo ratnog zločina, za kojeg znam da nisam odgovoran.  Bio sam pripadnik specijalne policije i imao sam osjećaj da mi je cijeli život u sekundi nestao”, govorio je Drljo u svom iskazu.

“Iako sam pravomoćno oslobođen i dalje osjećam stigmu u životnoj sredini. Još uvijek čujem komentare poput ‘Evo ratnog zločinca’. I na poslu me neki još uvijek gledaju ispod oka. Imam osjećaj da se toga nikada neću riješiti”, rekao je Drlje kojem je za svaki dan proveden u istražnom zatvoru kao pravičnu naknadu dosuđeno 500 kuna. Ukupni iznos dosegao je 441.500 kuna.

ODŠTETA ZA NEPOČINJENI ZLOČIN

Općinski sud u Zagrebu, Mili Gruboru, čiji su otac Jovo Grubor i baka Marija Grubor tog 25. kolovoza 1995.  pronađeni mrtvi zajedno s ostalim sumještanima, nepravomoćnom je presudom odbio tužbu. Od Republike Hrvatske zbog smrti svojih bližnjih tražio je 295 tisuća kuna odštete.

Postupak koji se vodio godinama, bio je izgleda radi nekih drugih pobuda.