Nakon što je sud u Haagu potvrdio presude hrvatskoj šestorci, što je okončalo šokantnim samoubojstvom Slobodana Praljka, smatralo se da je na rat koji je 90-tih poharao Hrvatsku i BiH stavljena točka na i te da je ta priča okončana, barem što se pravne strane tiče. Međutim, nije tako. Osim što su Hrvati burno reagirali na ove presude o koje se „očešala” i krivnja Hrvatske te tadašnjeg njenog političkog rukovodstva, reagirali su i Bošnjaci koji su presudom bili samo djelomično zadovoljni i koji smatraju da su kazne preblage. Ako izuzmemo emotivne reakcije pri čemu su se Bošnjaci pozivali na brutalnost HVO-a, a Hrvati prisjećati bošnjačkih zločina nad Hrvatima, počeli su se vući i konkretni potezi koje je valjalo izbjeći kako bi sve završilo na emotivnim reakcijama koje kad tad utihnu i za sobom ne ostavljaju značajnu štetu. Logoraši iz BiH, naime, ohrabreni spominjanjem Hrvatske u kontekstu zločinačkog udruženja, pripremaju tužbu protiv Hrvatske iako Hrvatskoj nije bilo suđeno, niti joj je presuđeno. Njihov odvjetnik Ante Nobilo, međutim, smatra kako osnova za tužbu itekako postoji obzirom da je sud utvrdio sudjelovanje tadašnjeg hrvatskog predsjednika, ministra obrane i načelnika glavnog stožera. Ako se uzme u obzir da hrvatski osuđenici koji su odležali višegodišnje zatvorske kazne za ratni zločin, nakon izlaska plaćaju vrtoglave iznose obeštećenja obiteljima pobijenih srpskih vojnika (Mihajlo Hrastov, 6,5 milijuna kuna), dodatna tužba bošnjačkih logoraša govori samo jedno – Hrvati koji su napadnuti i koji su vodili obrambeni rat, jedini su krivci koji će snositi posljedice. U ovu bošnjačko-hrvatsku kašu sada se upliće i Srbija, konkretno Aleksandar Vulin, koji je u reakciji na moguće bošnjačke tužbe zaključio da i Srbija može dobiti „svoj dio kolača” uz tvrdnje kako i njegova zemlja nalazi mnoge razloge za tužbe prema Hrvatskoj. Ivica Dačić je, također, odgovarajući na pitanja novinara u vezi s tim da Zagreb pokreće kaznene prijave protiv petorice generala JNA državljana Srbije za raketiranje Banskih dvora i Hrvatske, rekao da bi Srbija mogla pokrenuti u Parlamentu deklaraciju o genocidu Hrvatske nad Srbijom u Drugom svjetskom ratu i da traži odštetu za Prvi svjetski rat, jer kako je istaknuo “oni su nas napali, a ne mi njih”. Zanimljivo je da je sud u Haagu osmišljeno kao tijelo koje bi svojim presudama i osudama trebao donijeti mir na ovim uzdrhtalim prostorima, no dogodio se nevjerojatan kontraefekt. Tenzije su jače nego ikad, slike užasa svježije nego prije 20 godina, a netrepeljivost je dosegla svoj vrhunac.