Bit će rata kažu svi ....,

TKO JE ZAKAZAO U SVEMU, UN, EU....?
Ovo što se samo dogodilo u Ukrajini bilo je predvidljivo. Razgovori s Putinom očito su vođeni, kroz jedno uhu unutra kroz drugo van, on je svoju vizija već imao. Plan je stvoren, Ukrajina.....gdje je kraj?
Ne smijemo zaboraviti na uzavrelo situaciju u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, možemo možda ubrzo tu nabrojiti i Kosovo. Sve nešto u regionu.
Očekujmo miljune prognanih, mnogo mrtvih, ranjenih što je s ljudskog aspekta.
SANKCIJE?
Nisu urodile plodom, koje više mogu, ne znam, ali znam da će ovaj stanje osjetiti mnogi i kojima ne prijeti mogući Treći svjetski rat, kojeg možda i neće biti, ali brdo baruta je tu. Okrenimo se gospodarstvu, ekonomskoj krizi, gladi i svega što rad donosi.
Čitam našeg premijera, ajde tako je bilo i 1991. godine, da samo gospodine premijeru koliko ste Vi komitenti uopće govoriti o ratu, u Hrvatskoj, a kamoli u Svijetu, nije to Bruxelleska fotelja, niti anemija.
Malo se vratimo na migracije. Bit će sada sa sjevera Ukrajinca, koliko ih čeka na granici Hrvatske sa susjednim zemljama, sve okružili žilet živicom, pa sad gospodine predsjedniče Republike Hrvatske, ima li potrebe za neku mobilizaciju naše vojske u okvirima naše države. Možda gledam predaleko, ali moje ratno iskustvo povlači me na oprez. Slušaj razgovore mladih, puno mlađih od mene, nema tu naboja jer Ukrajina je kao daleko, ne uzima se u obzir vojne sile Rusije i satelita. Političari koji su pregovarali 1991. godine, a potom i kasnije za Bosnu i Hercegovinu nisu dali neke rezultate. Uglavnom sve se rješavalo oružjem. Zakazali su svojim pregovaranjem i dogovaranjem sa Srbima, JNA i četnicima, dok su ljudi ginuli, protjerani iz domova, raznih sudbina. Razorena mjesta, gradovi, masovna ubojstva još nikad svi nestali i pogubljeni pronađeni.
U slučaju, pišem u slučaju, namjerno jesmo li se mi spremni od bilo koga i čega obraniti. Hrvatski branitelji, oni iz ranih devedesetih, stat će na branik Domovine, ali kakvi, bolesni, stari i više baš ne toliko moćni za obranu. Duh je tu, ali snaga, nisam baš siguran.
Ono što se najviše bojim, a to su dalekometne rakete s bilo kojim glavama, ali jedna glava se pokazala, sada je očito na redu jedna sijeda glava, Joe Biden, koji će on potez povući, jer i sekunde, minute, sata....situacija se mijenja. Blokada burze i ove mjere Putina neće zaustaviti niti zadovoljiti u svojem pohodu.
Uglavnom da ne prizivam rat, nigdje više, diplomacija je svoje odradila, nije spriječen rat, a dalje ćemo vidjeti, ali za spavanje nema mjesta ni kod nas kako kaže Zoran Milanović, da smo mi sigurni, a i njegova iskustva o ratovanju nisu kompetentna.
Moramo gledati i na sjever i na jug, istok, a najviše na sebe, tek je 31 godina kako je pukla prva puška u Pakracu.
Od mene laika za vojnu analitiku dosta, sad oni pametniji neka daju svoje mišljenje.