BITKA ZA PAKRAC!!!

  Srpska demokratska stranka osnovana je 17. veljače 1990. godine i postala je ubrzo ključna platforma u provođenju političkih i oružanih aktivnosti srpskih pobunjenika u Hrvatskoj. Jedan od ciljeva bilo je stvaranje srpske općine Pakrac kojoj su  se trebala  priključiti  mjesta  susjedne novogradiške, požeške i novljanske općine, koja su bila naseljena sa većinskim srpskim stanovništvom, pa bi tako ujedinjena pakračka općina postala središte srpske paradržave u Hrvatskoj,  tzv. SAO Krajine u zapadnoj Slavoniji. Situacija se počela radikalizirati početkom 1991. Godine kada su po  Pakracu počele  nicati  četničke oznake i isticale su se srpske i  četničke zastave, a  4. siječnja te  godine osnovan je je i  Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP) SAO Krajine, čime je pakračka policijska postaja izdvojena iz sastava MUP-a Hrvatske, a za načelnika pakračkog SUP-a postao je Srbin Jovo Vezmar. Ustavni sud Hrvatske  28.02.1991. godine svojom odlukom poništio je Odluku  o pristupanju općine Pakrac SAO Krajini, no  Vezmar je od srpskih političara dobio zadaću da je pripoji milom ili silom, a za to je trebalo preuzeti nadzor nad  Policijskom postajom Pakrac. POČELO JE 01. OŽUJKA 1991. U PAKRACU Da bi uspio u svojoj nakani,  Jovo Vezmar je   zapovjedio mobiliziranje  pričuvnog sastava policije i to samo onih srpske nacionalnosti, te je dana 01.03.1991.g. sazvao sastanak svih djelatnika PP Pakrac na kojem je rekao slijedeće: „Drugovi milicajci, upravo sam došao sa sjednice vijeća na kojoj je donesena odluka da se Pakrac pripaja SAO Krajini i da obilježja Republike Hrvatske nisu prihvatljiva. Molim one koje sada prozovem da predaju oružje i odu svojim kućama, kako bi se spriječilo krvoproliće. Bit ćete vraćeni na posao kada se situacija smiri“ – te  je tom prilikom  Jovo Vezmar, uz pomoć ostalih srba u policiji razoružao  15-oriu hrvatskih policajaca i preuzeo nadzor na Policijskom postajom, a zapravo je tim događajem   započeo Domovinski rat u Hrvatskoj, iako toga u tom trenutku još  nitko nije bio svjestan. Svi policajci  hrvatske nacionalnosti su razoružani i ispraćeni svojim kućama, a kroz Grad su ih pratili do zuba naoružani civili, a ujedno je  završena mobilizacija pričuvnog sastava,  u kojoj mobilizaciji  su aktivirani samo osobe  srpske nacionalnosti,  te im je podijeljeno dugo oružje i municija. Na taj način Srbi su preuzeli nadzor nad Policijskom postajom  Pakrac, a podršku su im pružali njihovi naoružani sunarodnjaci civili. Cijelu akciju koordinirali su čelnici lokalnog SDS-a koji je u to vrijeme vodio Veljko Džakula. Pobunjeni Srbi su sa zgrade Policijske postaje skinuli zastavu Republike Hrvatske i stavili zastavu Republike Srbije, isto su učinili i na zdradi Skupštine općine Pakrac, sa time da su na istu postavili  i četničku zastavu. Da je akcija rukovođena iz Beograda jasno je po potezu tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Borisava Jovića, koji je bez ikakvih konzultacija s ostalim članovima Predsjedništva, odnosno predstavnika tadašnjih republika, iz Zagreba, Bjelovara i Virovitice u Pakrac uputio   jedinice JNA koje su u Pakrac stigle oko  22.30 sati, a u istoj  je bilo i 10 tenkova iz bjelovarske vojarne. Odmah sutradan u jutarnjim satima uslijedila je reakcija Republike Hrvatske, iako se ni na koji način njihove policijske snage nisu mogle mjeriti s vojnom moći tadašnje JNA. U Pakrac je upućena postrojba specijalne policije iz Bjelovara, uklonivši putem barikade na prometnici prema Daruvaru. Pobunjenici ih nisu čekali u osvojenoj policijskoj postaji, nego su se povukli u brda Papuka i Psunja, a s njima i dio naoružanih civila, kao i političko vodstvo. S položaja na brdu Kalvarija zapucali su po hrvatskim specijalcima, uslijedio je obračun u kojem su ranjena tri hrvatska specijalca te je zarobljeno 32 pobunjenih milicajaca. Uključila se srbijanska medijska mašinerija te je incident okarakterizirala napadom hrvatskih snaga na Srbe, objavivši lažnu vijest da je pritom ubijeno nekoliko pripadnika srpske manjine. Uhićeni policajci sprovedeni su u Bjelovar, u Pakracu je ponovno uveden javni red i mir. Načelnik policije Jovo Vezmar je smijenjen, a na njegovo mjesto imenovan je  Stjepan Kupsjak. Smirivanjem situacije na pakračko područje stigli su hrvatski politički dužnosnici, potpredsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić i predsjednik Vijeća općina Sabora RH Slavko Degoricija, no ubrzo je stigla informacija da se iste večeri sprema novi, još snažniji napad pobunjenika na policijsku postaju. Zbog toga su u Pakrac oko 18 sati stigla još dva autobusa hrvatskih policajaca, na koje su pobunjenici zapucali čim su ovi izašli iz autobusa. Osim s okolnih brda na njih je pucano i s tornja obližnje pravoslavne crkve. Hrvatske policijske snage su  uzvratile  paljbu, ali štedljivo, jer je svaki od njih  imao samo po 150 komada streljiva.  Borba hrvatskih snaga i pobunjenika,  te druge večeri trajala je do sutradan ujutro kada se  u sve  umiješala i JNA, koja je  iskoristila svoju bojevu moć,  te napravila tampon zonu između dvije zaraćene strane. Njihova formalna zadaća bila je razdvojiti dvije sukobljene strane, no u stvari su oni onemogućavali legalnim hrvatskim policijskim snagama uspostavljanje  ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske u Pakracu. Trećega dana kroz grad je prodefilirala oklopna postrojba JNA koja je demonstrirala  svoju borbenu moć, te je  trebala zaplašiti malobrojne hrvatske policijske  snage, a ohrabriti srbo-četničke pobunjenike,  koji su vrebali s okolnih brda na kojima su se zabarikadirali. Takvo stanje statusa „status quo“ dovelo je  do usijanja pa je održan svojevrsni mirovni sastanak zaraćenih strana na a lokalnom nogometnom igralištu, na kojem su sudjelovali  Stjepan Mesić, ministar unutarnjih poslova RH Josip Boljkovac, potpredsjednik Vlade RH Milan Ramljak, predstavnici Predsjedništva SFRJ Nenad Bućin i Bogić Bogićević, ministar unutarnjih poslova SFRJ Petar Gračanin i zapovjednik 5. vojne oblasti general  Konrad Kolšek. Na navedenom sastanku dogovoreno je da se stvari na terenu vrate na stanje koje je bilo  prije 1. Ožujka, pa su se  Hrvatske policijske snage dana 05.03.1991.g. povukle iz Pakraca, a tim činom  spriječen je opći napad  na njih od strane snaga bivše JNA, koji  napad je JNA već isplanirala. No, pripadnici Hrvatskih policijskih snaga su se već sutradan,  06.03.1991. godine,  ponovno vratili   na područje Pakraca, no ovaj puta u odorama temeljne policije,  gdje su  obnašali  svakodnevne policijske zadaće zajedno sa policajcima iz PP Pakrac. JNA je u Pakracu prvi put primijenila taktiku tzv. "tampon-zone", koju su  kasnije vrlo često koristili diljem  Hrvatske, a  uvijek  nakon reakcije hrvatske policije na oružane akcije srpskih pobunjenika, tako da bi  JNA uvijek postavila svoje snage između dvije strane kako bi ih 'razdvojila', a zapravo cilj i svrha takvih postupaka  bili su im  onemogućavanje  hrvatskim policijskim snagama  uspostavu ustavnopravnoga poretka RH na područjima gdje su se srbo-četničke snage pobunile. Poslije opisanih događanja, uslijedilo je prividno smirivanje situacije, a pobunjeni srbo-četnici  su i nadalje vrebali na grad Pakrac iz obližnjih  šuma  sa okolnih brda. Njihovi politički predstavnici predvođeni predsjednikom SDS-a Veljkom Džakulom  u Pakrac su se vratili  tek 09.03.1991.g.  i to nakon poziva pomoćnika ministra unutarnjih poslova Slavka Degoricije na razgovor, dok su snage bivše  JNA u Pakracu ostale sve do 18.03.19914.g. kada su povučene. Poradi opisanih događanja,   zapovjedništvo JNA u Beogradu zatražilo uvođenje izvanrednog stanja na sjednici Predsjedništva SFRJ, ali zahtjev nije prihvaćen jer se s njime nisu složili predstavnici Slovenije, Hrvatske, Makedonije i BiH. Poslije tog  01.03.1991.g.  postalo je posve  jasno da su se, osim politički, srbo-četnici opredjelili i pripremali i za  vojnu pobunu,  jer su  intenzivno radili  na ustrojavanju, naoružavanju i obuci tada već formiranih paravojnih srbo-četničkih  postrojbi  koje su se  pripremale  za potpuno otvoreni rat protiv Hrvatske. OSOBNA ISKUSTVA – PRVA ORUŽANA INTERVENCIJA  U PAKRACU   U vrijeme razoružavanja hrvatskih policajaca u Policijskoj postaji Pakrac, dana 01.03.1991.g. kao pripadnik Posebne jedinice policije PU Bjelovar,  koja je osnovana 23.02.1991.g. (kasnije promijenila ime u Specijalna jedinica policije PU Bjelovarsko-bilogorske - „OMEGE“), nalazio sam se, zajedno sa ostalim pripadnicima jedinice,  na ubrzanoj obuci u N.C. „Kukavica“ pored Bjelovara, poradi savladavanja posebnih vještina potrebnih za borbeno djelovanje Posebne jedinice policije. Nedugo  poslije ručka primijetili smo da se nešto ozbiljno  događa, obzirom su zapovjednici  bili pozvani na hitni sastanak u stožer, gdje smo upoznati  sa događajima u gradu Pakracu, pa se je prišlo pripremanju intervencije i odlasku u Pakrac. Nakon kratkog vremena, stigla je zapovijed da se okupimo i formiramo kolonu vozila i da ćemo ići u Pakrac na intervenciju.   U formiranoj koloni čekali smo nešto više od jednog  sata, kada je došla zapovijed da ostajemo u punoj pripravnosti, ali da se još za Pakrac ne kreće, pa smo se povukli u zgrade N.C. U večernjim satima dobili smo informaciju da je iz vojarne JNA u pravcu nas krenula kolona borbenih vozila, te smo stoga napustili čvrste objekte  N.C. „Kukavica“, u kojima smo se nalazili  i rasporedili se po obližnjoj šumi, te promatrali prometnicu Bjelovar – Daruvar. Negdje iza 19,00 sati, ne sjećam se točnog vremena, začula se jaka buka, a nedugo zatim pored nas sakrivenih u šumi, u pravcu Daruvara, prošla je kolona od 10 tenkova, dok smo mi i nadalje ostali sakriveni u šumi čekajući rasplet događaja, jer sa sigurnošću nismo znali kuda ti tenkovi idu. U šumi smo ostali do iza ponoći, a pošto se ništa nije događalo povukli smo se u objekte, ali smo ostali obučeni i sa kompletnom opremom čekajući daljnje zapovijedi. Dana 02.03.1991.g. u 04,00 sata ujutro,   iz N.C. „Kukavica“   krenuli  smo  na intervenciju  u Pakrac, a naša kolona vozila zaustavljena je u šumi Krndija kod Omanovca,  gdje su bile postavljene barikade preko ceste, koje su brzo uklonjena. Poslije  uklanjanja barikada  nastavili smo put prema Pakracu u koji smo  stigla oko 06,00 sati ujutro, u sam centar, odnosno pred zgradu Skupštine općine Pakrac, na kojoj su se vijorile srpska i četnička zastava. Prilikom dolaska u  centar Pakraca, ispred zgrade Skupštine općine, pripadnici  Jedinice izašli su iz vozila velikom brzinom, te je jedan  dio Jedinice ušao  u zgradu Skupštine općine Pakrac,  u kojoj su pobunjeni  Srbi  postavili nekoliko mitraljeskih gnijezda sa zadnje strane zgrade,  koja su bila usmjerena u pravcu Policijske postaje (jer su očekivali napad iz pravca Kutine),  kojom prilikom smo zatekli više pobunjenih Srba, pretežno pripadnika rezervnog sastava milicije, koje smo razoružali i uhitili,  a  drugi dio Jedinice  ušao je u zgradu Policijske postaje gdje je zatečeno nekoliko srpskih milicajaca, koji su također razoružani i uhićeni. Nakon razoružavanja i uhićenja srpskih pobunjenika, te njihove preprate u Policijsku postaju,  sa brda Kalvarija,  a i iz  obližnjih stambenih zgrada započela je pucnjava iz automatskog naoružanja po zgradama  Policijske postaje i Skupštine općine, a nakon  prestanka pucnjave koordiniranom akcijom specijalnih jedinica i ATJ Lučko izvršeno je čišćenje užeg i šireg djela grada te je sigurnosno stanje stavljeno pod kontrolu, a na zgradama Policijske postaje i Skupštine općine u Pakracu, zaviorile su se zastave Republike Hrvatske. Nakon toga, dobili smo nove zapovijedi, raspoređeni na lokacije užeg centra grada gdje smo osiguravali vitalne objekte, te patrolirali gradom, a narednih dana sprječavali pokušaje srpskog stanovništva da zaposjednu zgradu Skupštine općine i Policijske postaje.