Koprivnička Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) ogorčena je odnosnom, prije svega gradonačelnika Grada Ludbrega (Varaždinska županija), prema kćeri hrvatskog branitelja Dolores Kamenar Čokor (24), koja boluje od cerebralne paralize i koja pred zgradom ludbreške općine već danima protestira, jer je kao invalidnu osobu nitko ne želi zaposliti. Ne da ne želi već "nitko" od gradskih i općinskih struktura nije zainteresiran ni s njom razgovarati. Vidjevši da mu dijete naočigled propada, njezin otac koji je i invalid Domovinskog rata, (bio je pripadnik Bojne Frankopan) ovih se dana i sam pridružio kćerkinom protestu, te je i on postavio šator ispred općine i počeo štrajkom glađu. Kažu da se neće maknuti ispred općine, gdje noću spavaju, a danju sjede ili hodaju oko općinske zgrade. Svaki dan pokraj njih i to po nekoliko puta mrtav-hladan prolazi i gradonačelnik Ludbrega (SDP), ali oni za njega uopće ne postoje. Dolores ne može shvatiti da se u ovom kraju uglavnom zapošljavaju po tzv. političkoj liniji (najčešće SDP), dok je njezin otac izjavio da se nije borio i dao krv da mu ni djeca nemaju ni za kruh, dok se pojedinci "razmeću" milijunima, koje su ostvarili dok je i on bio u prvim borbenim redovima. Svaka javna ustanova dužna je po zakonu na određeni broj radnika zaposliti barem jednog invalida. To se po njihovim riječima u ovome kraju ne poštuje.

-          Najviše me boli da ludbreški branitelji uopće nisu zainteresirani za ovaj slučaj, a ja želim ukazati da se slično događa i širom države. Slično se događa i s civilnim Udrugama invalida, koje također ne pružaju adekvatnu pomoć svojoj članici. Dolores se boji za moje zdravlje, a ja za njezino. Kad smo odlazili u rat govorili su nam da će nakon što porazimo treću ili četvrtu vojsku u Europi sve biti drugačije, ali nije. Osjeća se velika razjedinjenost branitelja. Ja se ovdje mogu i ubiti, a da nitko ne će ni prstom maknuti. Kakvi smo mi to ljudi, a ne borimo se samo za sebe već za sve branitelje i sve bolesnike koji boluju od cerebralne paralize- kaže Nenad Kamenar, otac 24-godišnje Dolores, koja je inače udata i ima malo dijete.

Eto, to je još jedan slučaj gdje se ni djeca hrvatskih branitelja ne mogu zaposliti, ni sa srednjom školom kakvu ima naša sugovornica,.gdje ih se marginalizira i prešućuje

-  Ne, ne želim se upisati u SDP, kao ni u jednu drugu političku stranku da bih dobila zaposlenje – rekla je, te dodala da se njezin otac za to nijeborio.

Pitali smo ih imaju li snage da se i dalje bore s administracijom i ljudima koji su rat gledali putem ekrana, istaknuli su da će ostati pred ulazom u zgradu općine  - sve dok treba, ali narod mora znati da se u ovome kraju najčešće zapošljavaju "po babi i stričevima". Toga je dosta –istaknuli su te na nam dali svoje brojeve mobitel, pa ih svatko može nazvati: hrvatskog ratnika, dragovoljca i ranjenika Nenada Kamenara možete dobiti n mob. telefon: 099-593-23- 67, a Dolores na : 099-688-96-12.

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UBDR91),

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE