Branitelji ne mogu samo gledati daljnje rasulo u državi

Mjesec svibanj, unatoč ljepoti što se budi život u prirodi, što sve cvjeta, hrvatski narod u svojoj prošlostoljetnoj povijesti pamti po krvoprolićima koje su mu okupatori nanosili u posezanju za hrvatskim teritorijem i želji za istrjebljenjem. Poslije Drugoga svjetskoga rata 1945. teško je naći hrvatsko mjesto u kojem jugoslavenski režim s komunističkim vodstvom nije koga istrgnuo iz obitelji i oduzeo mu život. Takav režim, koji je počeo u svibnju 1945., hrvatski narod je trpio pola stoljeća, a 1991. komunizam i velikosrpska sprega, pod simbolom petokrake i kokarde, učinili su korak dalje u težnji za istrjebljenjem dijela Hrvata i osvajanjem većega dijela današnje Republike Hrvatske. U Borovu selu 2. svibnja 1991. ubijeno je 12 hrvatskih redarstvenika, prije toga »balvan revolucija« na Plitvicama donijela je »krvavi Uskrs«, a još prije, prva žrtva velikosrpske agresije bio je svećenik Antun Grahovar, župnik župe sv. Marije na Viktorovcu u Sisku. Hrvatski narod bio je prisiljen braniti se pred agresijom pod simbolima petokrake i kokarde. O današnjem odnosu prema toj obrani, braniteljima, poštovanju žrtava i stanju u društvu općenito govori Ante Deur, predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba. Rođen je u Stankovcima kod Šibenika 1971. Kao mladić s nepunih dvadeset godina pošao je braniti Hrvatsku, narod, slobodu i istinu. Išao je u neizvjesnost, nije znao ishod rata koji je nametnuo srpski agresor poduprt jugoslavenskom vojskom. Dok su brojni mladići krvlju natopili hrvatsko tlo, Deura je Bog očuvao i danas živi sa suprugom i sedmero djece u dobi od tri do osamnaest godina u zagrebačkim Sesvetama. Hrvatska nije država samo manjina »Kad danas s distance analiziram početak agresorskoga rata na hrvatski narod i raščlanim srpske i hrvatske aktualne političare, ne mogu se oteti dojmu njihove različitosti«, navodi Deur. »Većina srpskih aktualnih političara borili su se kao četnici i takvi su danas na vlasti, a većina hrvatskih političara koji danas vode Republiku Hrvatsku nisu željeli njezinu samostalnost. Njima je odgovarala Jugoslavija ili tko zna kakva tvorevina, pa im je Hrvatska slučajnost, država slučaj. Dok su mladići i domoljubi ginuli, brojni ostali bez svojih najmilijih, mnogi utkali svoje živote u temelje hrvatske slobode, visoki dužnosnici koji obnašaju vlast bili su na sigurnome, pa kad govore o Domovinskom ratu, nije ih sram bacati ljagu po žrtvama i pričati o Hrvatskoj kao slučaju. Žalosno je da takvi danas vode hrvatski narod i hrvatske građane i da su na čelu hrvatske države. Isto tako kad se prisjetimo određenih izjava hrvatskih političara uoči oslobađajuće presude hrvatskim generalima, pa i na taj dan, postavlja se pitanje koji bi to svjestan političar takvo što izjavio ako znade da je Domovinski rat bio obrambeni. Treba biti jasan i izravan: namjerno se uništava hrvatska država, odnosno hrvatski narod. Pa koja to država u svijetu donosi zakone protiv svojih građana, a pogotovo protiv onih koji su je stvorili? Dovoljno je pogledati danas branitelje koji su stvorili državu: progoni ih se, blokiraju im se računi, nameće im se nekakva kultura i odgoj koji ne pripada civilizaciji, tradiciji i kulturi hrvatskoga naroda. I tu treba biti jasan: nije Republika Hrvatska samo država nacionalnih manjina i nekakvih svjetonazora koji bi trebali dominirati nad hrvatskim narodom, hrvatskom tradicijom, hrvatskim povijesnim nasljeđima. Republika Hrvatska je domovina Hrvata i svih građana koji je doživljavaju svojom domovinom. Zar je hrvatski narod zaslužio da ga se omalovažava, ponižava, da mu manjina nameće svoja pravila ponašanja, i to oni koji to sustavno generacijski čine poput Pusića, Teršelića, Josipovića i slično.« Specijalni tim progoni branitelje O tome kako se u posljednje vrijeme branitelje privodi, zastrašuje, progoni nelogičnim optužnicama i presudama poput one za skidanje vukovarskih ćiriličnih ploča gdje bi kazna bila gotovo ista kao za četničko-jugoslavenska zlodjela ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika, Deur kaže: »To je još jedan pokazatelj odnosa aktualne vlasti prema temeljima hrvatske samostalnosti, Domovinskomu ratu. Zar se može usporediti jedna ćirilična ploča, koja vrijeđa žrtve, sa zločinima agresije i ubojstava hrvatskih branitelja i civila, silovanja? Tu se otkriva tko je tko i to treba rasvijetliti do kraja. Branitelji moraju složno reagirati, boriti se svim dopustivim sredstvima i jednostavno reći: dosta je omalovažavanja i ponižavanja domoljuba i domoljublja. I nedavno privođenje Josipa Klemma, koji je časno i pošteno uzdignuta čela kao dragovoljac i specijalac dao neizmjeran doprinos stvaranju samostalne Republike Hrvatske, a kasnije kao poduzetnik koji zapošljava branitelje i djecu hrvatskih branitelja, još je jedan okidač da tako dalje ne može ići. Samozatajno Klemm stipendira brojnu djecu hrvatskih branitelja, pomaže siromašnima, obilazi hrvatske domoljube koji su optuženi i čame u zatvorima samo zato što su voljeli i vole Hrvatsku. Bio je glavni organizator dočeka hrvatskih generala na Trgu bana Jelačića i u Stepinčevoj katedrali. To očito smeta aktualnoj vlasti, koja nije željela hrvatsku samostalnost. Ako su branitelji bili spremni dati svoje živote za Hrvatsku početkom devedesetih, većina ih je spremna to i danas učiniti protiv nakaradnih političkih odluka i zakona, pa i protiv onih tzv. specijalnih timova koji misle da imaju pravo progoniti hrvatske branitelje, što su činili dolaskom Račanove vlasti i čine do danas. Previše su prozirni potezi (anti)hrvatske vlasti koja pretežno pred katoličke blagdane ili pred određene obljetnice vezane uz Domovinski rat privodi branitelje na kojekakve obavijesne razgovore. I to se čini spektakularno uz medije koje se obavijesti unaprijed. Prozirne su metode zastrašivanja koje su poznate hrvatskomu narodu iz komunističkih vremena.« Branitelji ne mogu ravnodušno gledati ugroze »Zašto nisu spektakularno medijski popraćeni i otpravljeni Mustač i Perković? Zašto ni jedan četnički zločinac nije spektakularno priveden? Pretpostaviti je – nosio je petokraku ili kokardu? To je još jedan od dokaza da nekomunistička vlast, potomci onih koji su progonili Hrvate i domoljube, vladaju danas Hrvatskom. Njih ne zanima kako žive hrvatski građani, njima je važno zaštititi svoje otčeve, djedove, uvesti razne harače i opstati na vlasti, uživati hrvatske blagodati, uništiti sve vrijednosti. To čine metodom zastrašivanja, no bojim se da će to biti kontraproduktivno, jer braniteljskom strpljenju uistinu je došao kraj. U daljnjoj analizi vladajuće garniture poslužio bih se uzrečicom koja je poznata iz turskih vremena: 'Ako nemaš, srdit aga veli, pakuj rajo i sa zemlje seli!' To je današnja hrvatska vlast. Dakle ako netko nema dovoljno 'runa za šišanje', neka bježi iz Hrvatske. Ili tko je domoljub, neka bježi! Ta politika poznata je iz vremena kad su u Jugoslaviji bile otvorene granice da se iseli što više Hrvata, a danas je to omogućeno ulaskom u Europsku uniju. Četvrtina stanovnika u Hrvatskoj egzistencijalno je ugrožena i na to branitelji ne mogu gledati ravnodušno. Branitelji moraju stati uz sindikate, uz one koji imaju blokirane račune, uz nezaposlene, uz poljoprivrednike, uz napaćeni hrvatski narod. Dosta je onih koji se iživljavaju nad Hrvatima i hrvatskim građanima samo da bi oni bili gore, da bi oni opstali i ostali. Nakon smrti dr. Franje Tuđmana sve je krenulo nizbrdo. Prvi napad na branitelje i na povlastice za koje najveći dio branitelja nije ni znao da postoje počeo je nakon 2000. Dovoljno je prisjetiti se političara i s kakvom su mržnjom pokušavali da se branitelji privedu, da se Domovinski rat obeščasti, dokazujući da su branitelji ratni zločinci i najgora razina društva, bolesni pijanci, luđaci. Dok smo mi ratovali, politička je elita stvarala svoju moć, političku i financijsku. Nismo imali takvu namjeru, niti nas je zanimao novac i politika, za nas je važna bila samo obrana domovine u kojoj će svi pristojno živjeti, u kojoj će svi koji je osjećaju svojom domovinom imati ista prava.« S Bogom i zajedništvom možemo nadići sve te teškoće O smanjenju prava braniteljima Deur je rekao: »Smanjenje mirovina, u posljednje tri godine više od 30 posto, njihovo neusklađivanje s rastom troškova života i plaća čini se godinama i to je samo još jedan pokušaj poniženja hrvatskih branitelja. Zar se dijete poginuloga hrvatskoga branitelja mora sramiti svoga otca, ili udovica, ili roditelji? Stalno ih se prikazuje i etiketira kao teret društvu. S time se mora stati, jednostavno se to mora presjeći jer to su naši kolege. Kad danas razmišljam o ratnim strahotama, na primjer o Vukovaru, pamtim da me životni put kao mladoga čovjeka odveo u nešto za što nisam ni znao do kojih će granica ići. Sjećam se šoka kad sam prvi put vidio raskomadane prijatelje s kojima sam sat ranije sjedio i pričao. Što čovjek može čovjeku napraviti. Nakon što smo se iz Erduta jedva uspjeli izvući, isto se dogodilo i u Vukovaru nakon što je, početkom listopada, došao i general Kapular i rekao da smo u okruženju. U tom trenutku noge su mi se odsjekle, bio je to običan ljudski strah o kojem se malo priča. Kud sad ponovno, pomislio sam tada, ali čovjek se suživi sa situacijom, s tim strahom, jer za drugo nema vremena. Morao sam se sam čupati, a Bog mi je dao snagu da sve prebrodim, da preživim činjenicu da se moram boriti sam sa sobom i povesti privatni rat da bih izišao iz te situacije.« Predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba ističe da Domovinski rat treba predstaviti u Europskoj uniji kao simbol otpora i borbe protiv komunističkoga režima te protiv srpskoga nacionalizma i okupacije, a ne blatiti branitelje. »Odlučili smo se za svoga kandidata koji će ići na listu za izbore u Europski parlament, onoga koji će časno i pošteno zastupati hrvatske branitelje i vrijednosti Domovinskoga rata, a to je Ivica Tolić«, navodi Deur. »Ne smije se zaboraviti da pojedincima smeta Crkva kao institucija jer je nisu uspjeli razbiti u vrijeme komunizma, pa pokušavaju danas. Crkva je uvijek bila uz branitelje, hrabrila ih, poticala da nikad ne izgube vjeru u Boga i čovjeka te da ljube svoju domovinu. Ako je čovjek vjernik, on ljubi svoga bližnjega, bori se protiv nepravde, poštuje slabijega, pomaže siromašnom, jednostavno ga nije strah ničega. Ne boji se jer je svjestan da s Bogom može sve. Pa to smo dokazali i pokazali u Domovinskom ratu, zato sam uvjeren da i danas možemo nadići sve te teškoće s Bogom i zajedništvom. A naša braniteljska stranka je jedino Hrvatska i za nju ćemo se boriti, i ne ćemo dopustiti da itko ruši njezine vrijednosti.« Lustracija se provodi samo na braniteljima Osvrćući se na pitanje lustracije, Deur kaže: »Kad je počelo prozivanje i maltretiranje hrvatskih generala, shvatili smo da branitelji ulaze u noćne more. Postali su najomraženiji, krivi za sve, za svaki segment društva, sve je vrvjelo od priča o lažnim invalidima, lažnim braniteljima, kriminalcima i ratnim zločincima. Te ljude tjeralo se iz vojske, umirovljavalo ih se na način neprimjeren civilizaciji. Pitam – pa koji to mladi čovjek želi ići u mirovinu? Koji je to hrvatski branitelj htio ići u mirovinu sa 30 godina? Na drugoj strani, kako bi zaštitili svoj kriminal, političari tjeraju tvrtke u stečaj, ljude bacaju na ulicu. Žalosno je kad ministar branitelja govori koliko košta jedan branitelj. Pojedinci mi znaju reći u šali: 'Neka nam dadne taj novac, a mi ćemo njemu svoje statuse.' Odgovorno tvrdim da se samo na braniteljima provodi lustracija, a kriminal, veleizdaja i dalje cvjeta. Treba stati i jednostavno reći da nema više povlačenja. Važno je samo da su branitelji složni onako kako su bili na početku devedesetih i sve će se riješiti na dobrobit hrvatskih građana. Neprestance se odvlači pozornost od stvarnoga problema, a to je onaj socijalni. Već je svima voda do grla i nešto se mora učiniti. Pa hrvatska poljoprivreda može hraniti četiri puta toliko stanovnika, a namjerno je se uništava. Hrvatske vode, šume i druge blagodati samo traže domoljube i mudre gospodare. Hrvatska kultura, znanstvenici, sve je to prepoznatljivo u svijetu, a u nas se plaća za kojekakve cirkuse onima koji izruguju hrvatske vrijednosti. Gdje su to filmovi o Domovinskom ratu, gdje su filmovi o žrtvama? Zar slučaj novinarke HTV-a Prkačin nije najbolji primjer progona istine? No, unatoč svemu, s vjerom u Boga i slogom, branitelji ne mogu stati i mirno gledati daljnje osipanje i rasulo u državi za koju su se borili.« Izvorni članak pogledajte OVDJE