BRANITELJI U MIRU: Tri ratna prijatelja sa svojim ekstradjevičanskim 'uljem života' na svjetskom tronu

26.03.2019. 20:50:51

  Riječ je o Velimiru JurićuMladenu Kocijančiću i Martinu Milasu koji su se prije desetak godina odlučili na novi početak  i zasadili najveći maslinik u Južnoj Istri između Vodnjana i Pule te redovito osvajaju zlatne medalje na svim domaćim sajmovima i natjecanjima, a sada su dobili i prestižno međunarodno priznanje. Naime, prestižni klasifikacijski vodič za vrhunska maslinova ulja, svojevrsni svjetski almanah pod nazivom 'Flos Olei', koji svake godine ocijeni na tisuće ekstradjevičanskih ulja iz cijelog svijeta, naše je branitelje i maslinare proglasio  najboljim novim proizvođačem ulja na svijetu za 2019. godinu, što je, ističe naš sugovornik Velimir Jurić, uistinu najveće međunarodno priznanje koje su kao proizvođači mogli dobiti.  Napominje kako se zadnjih pet godina u edicijama tog vodiča  nalaze među 500 najboljih, no ove godine su uvršteni u top 20 kategorija i to kao najbolji u jednoj od njih.

Različiti ratni putevi

Jurić nam otkriva da kao branitelji imaju različite ratne putove.  "Ja sam hrvatski dragovoljac iz 204. Vukovarske brigade koja je branila Vukovar", priča taj Vukovarac koji je bio zarobljenik srpskih koncentracijskih logora; prvo u vojarni Vukovar, zatim u zloglasnom Veleprometu, Srijemskoj Mitrovici.....Imao je 34 godine kada je počeo rat 1991. godine. "Ministarstvo obrane poslalo me nakon Zagreba gdje sam bio na liječenju u Istru, odnosno u Pazin gdje sam radio kao načelnik skrbi hrvatske vojske za Istarsku županiju te sam 1997. godine umirovljen kao ratni vojni invalid", navodi naš sugovornik. Otkriva nam kako je njegov prijatelj, ratni drug i partner u poslu Martin Milas iz Opatovca kod Vukovara te da je u ratu bio u legendarnim Tigrovima, dok je treći ratni drug i poslovni partner, a riječ je o Mladenu Kocijančiću, jedini iz Istre, točnije iz Pule, a u ratu je bio u 119. Istarskoj brigadi. Sva trojica su ratni vojni invalidi.

Bez olakšica

Zanimalo nas je gdje su se upoznali i kako su se odlučili pokrenuti posao. I zašto baš maslinarstvo. "Martin i ja upoznali smo se i sprijateljili u Puli i brzo smo uvidjeli da mirovina nije rješenje.  U to vrijeme je izašao vladin program 'Podizanje trajnih nasada na opožarenom šumskom zemljištu', na koji smo se javili i predali papire za dobivanje koncesije nad tim državnim zemljištem za idućih 50 godina", priča naš sugovornik, pojašnjavajući kako je bila riječ o riskantnom zemljištu, odnosno šumi koja je već gorjela tri puta. Nevjerojatno je da su odmah morali platiti koncesiju  za svih 50 godina unaprijed, i pri tom, napominje, kao branitelji nisu imali nikakvih olakšica. Zapravo, natezali su se s državom dvije godine, a zadužili su se kod Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Koncesiju su platili impresivnih 750 tisuća kuna ne računajući pri tom sredstva potrebna za pripremu zemljišta, strojeve....."Kod nas je sve bilo kako ne možeš", otkriva nam Jurić, no ratni se drugovi nisu dali obeshrabriti.  Zajedno su od prvog dana; od ideje do realizacije. Kada se ulazi u tako riskantan projekt koji zahtijeva veliki kredit i ulaganja normalno je za pretpostaviti da su pokretači barem donekle znalci na području kojim će se baviti. Jurić nas demantira i otkriva kako su znali vrlo malo o maslinarstvu te da su u šali govorili da im je 'šljiva ko šljiva'. Kvaka je u tome što su bili skloni učenju i spremni uložiti jako puno truda i rada. "Jako smo se puno raspitivali i učili, pohađali školu za maslinare i prije svega slušali struku. Bili smo potpuni novaci u tom poslu", otkriva.

Nikad nije kasno

"Ja sam s 50 godina krenuo u taj projekt, dok su Mladen i Martin imali 41 godinu. Tada je maslinarstvo bilo u uzletu, no da bi završili u vrhu morate biti kvalitetni", ističe Jurić. U koncesiju su dobili 80 hektara zemlje u jednom komadu, što je, otkriva, neuobičajeno velik komad za Istru. Na skoro 60 hektara podigli su maslinik i zasadili 15 tisuća sadnica maslina. Momci su tako postali veliki  maslinari. Danas imaju četiri zaposlena, a njihova tvrtka 'Oleum Maris' je čisti d.o.o.  Navodi kako su u tom poslu potrebna stalna ulaganja, a i samoj maslini treba nekoliko godina da dođe do prvog roda. "Mi sada rastemo, naša proizvodnja je svake godine sve veća. Naš nasad je mlad i možemo uskoro računati na ozbiljniji nastup na međunarodnom tržištu na kojem je osim kvalitete važna i količina", ističe. Trenutno proizvode 20 tisuća litara maslinova ulja godišnje, a plan im je kada maslinici budu u punom rodu, proizvoditi oko 50-tak tisuća litara  godišnje. Ulje prodaju preko tzv. web shopa (e-trgovina) u cijeloj Europi i njihova se ulja mogu naći u kvalitetnijim trgovinama u Hrvatskoj, ali ne i u velikim trgovačkim centrima koji nisu spremni platiti vrhunski proizvod. Jurić je inače diplomirani ekonomist koji govori tri strana jezika i u tvrtki se bavi komercijalom. Na žalost, navodi, pripadaju onom manjem postotku branitelja koji se nisu dali obeshrabriti i koji su odlučili da postoji život i nakon rata. Naš sugovornik to dobro zna jer je kao bivši dopredsjednik Hvidre Istarske županije vrlo  dobro upoznat s problemima i nevoljama braniteljske populacije.  No predaja ogorčenju i depresiji nije bio njegov izbor, iako je s traumama bivšeg zarobljenika srpskih koncentracijskih logora za to imao itekakvo opravdanje. Jurić, Kocijančić i Milas odabrali su drugačiji put i taj entuzijazam pretočili u svoje vrhunsko ekstradjevičansko maslinovo ulje koje su brendirali pod nazivom 'Oio Vivo'. U starom vodnjanskom slengu to znači -ulje života.

Autor: