Braniteljski registar kao 'prevara stoljeća' na koju su se mnogi nasukali!

Ono što prosječan Hrvat nije shvatio je činjenica da lažni branitelj nema ništa pretjerano materijalno, osim iskaznice kojom može mahati i lagati o svojim ratnim podvizima. Pravi posao bio bi objava lažnog ratnog vojnog invalida koji, to se s pravom može reći, ovisno o stupnju invalidnosti, prima pristojnu mirovinu, invalidnost, ostvaruje pravo na vrlo povoljne kredite i uživa niz pogodnosti koje bi trebao uživati samo pravi RVI.

I ovih dana svjedoci smo vještine kojom Vlada 'maže oči' donošenjem intrigantnih i ne baš suvislih zakona kako bi preusmjerila hrvatsku javnost sa ključnih problema koji diskreditiraju upravo krojače naših sudbina. Nacija se svjesno uzburkala uvođenjem Zdravstvenog odgoja, braniteljskog registra, dvojezičnosti u Vukovar a naposlijetku teatralnim privođenjem Boljkovca kako bi se npr. barem malo odmakli od sramote zvane Lex Perković. Potrebno je, dakle, detektirati pravi problem  u pravom trenutku i imati ga na umu neovisno o spinovima kojima vladajući sad već vrlo dobro barataju.

Registar branitelja - mamac na koji su se upecale male ribe

Osvrnimo se npr. na braniteljski registar čije je objavljivanje izazvalo žučne polemike, razdor među branitelja, upiranje prstom u 'susjeda koji je u registru, a nije ratovao ni dana' i općenito potrebitost za javnim obznanjivanjem nečega što je u svijetu izvjestan presedan. Izlika pod kojom se ušlo u ovaj projekt kojeg su mnogi istinski branitelji u početku pozdravili, bila je 'konačna istina', odnosno raskrinkavanje lažnih branitelja koji svojim povlasticama 'sišu' novac iz državnog proračuna. Bilo je logično da će prosječan Hrvat željeti znati, zbog kojeg se to lažljivca uzima i iz njegovog džepa. Ono što prosječan Hrvat nije shvatio je činjenica da lažni branitelj nema ništa pretjerano materijalno, osim iskaznice kojom može mahati i lagati o svojim ratnim podvizima. Pravi posao bio bi objava lažnog ratnog vojnog invalida koji, to se s pravom može reći, ovisno o stupnju invalidnosti, prima pristojnu mirovinu, invalidnost, ostvaruje pravo na vrlo povoljne kredite i uživa niz pogodnosti koje bi trebao uživati samo pravi RVI. Riječ je o nemaloj grupaciji koju je vrlo teško prokazati, jer se ranjavanja i invalidnosti vide samo u ratnom putu kojeg branitelj može, a i ne mora, priložiti u registar. Pravi RVI nema potrebu javnog pokazivanja svog ratnog puta na kojem, između ostalog, piše VOJNA TAJNA, a lažni ga sigurno neće pokazati jer bi time prokazao i zapovjednika koji mu je ovu laž potpisao. I tu se krug zatvorio. O registru koji pokazuje samo koji si sektor i vremenski period boravka na bojišnici, više niti riječi i sve je na kraju ispalo 'ćorav posao'. Vlada je i tad uspjela masama baciti bubu u uho i svjesno je lagala kad je obećala kako će ovaj projekt istine raskrinkati 'lažnjake' znajući pritom da od toga neće biti ništa.

Pavković: Cilj objave Registra bio je razjedinjenje branitelja. Uspjeli su.

Problem je prepoznao i Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata koji je ovih dana opet potegnuo pitanje Registra:

- U početku mi se to nije činilo kao loša ideja, ali što vrijeme više odmiče, sve mi je jasnije da braniteljski registar prevara stoljeća! Netko se podlo poigrao kad je rekao da će obznanjivanjem sudionika Domovinskog rata biti odvojeno žito od kukolja. Volim reći, tresla se brda – rodio se miš! Pođite samo od načina na koji je taj registar osmišljen. U njemu nema ime prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, nema ni Gojka Šuška, ali je zato tamo sramotan podatak da je dva dana borbenog sektora imao Denis Kuljiš! Što se u međuvremenu dogodilo s tim popisom? Ništa. Zbog čega je objavljen? Čini se isključivo zbog toga da se "okrene ploča" na drugu stranu, da se odvuče pogled od niza problema ljudi koji su stvarali hrvatsku državu. I još zbog nečeg: da se branitelji razjedine. Ako je to bio cilj i svrha ovog popisa, Matić je uspio – kazao je Pavković.

Kuljiš: Živi sam primjer besmisla registra, a iskaznicu nosim kao bizarni artefakt

Mladen Pavković upozorio je i na 'aljkavo odrađen posao' i loše osmišljen način uvida u Registar:

- Nije mi jasno o čemu se mislilo kad se odlučivalo o načinu pristupa ovim podatcima. Nemaju svi branitelji, i ne samo oni, internet. Zar nikome nije sinulo da bi trebalo tiskati neku brošuru koja bi mogla biti svima dostupna. Evo, neka meni daju ovlasti, ja ću izdati registar u obliku knjige. Ovako, mnogi ne mogu doći do informacija, a čak i oni koji mogu žale se jer morate znati datum rođenja, pa ime oca i majke... Sve su zakomplicirali i kao da zapravo nisu ni željeli iznijeti stvari na vidjelo. Koristim ovu priliku da opet javno postavim pitanje, gdje se i kada Kuljiš borio (dva dana!), tko mu je bio zapovjednik, u kojoj je ratnoj postrojbi proveo tako "mnogo" vremena, odnosno tko mu je potpisao tih famoznih dva (borbena) dana? Samo taj slučaj dovoljan je da se više ničemu ne čudimo – završi je Pavković iako je i sam Kuljiš svojevremeno rekao kako svoj slučaj navodi kao 'primjer grotesknosti čitave situacije, zbog čega svoju iskaznicu stalno nosi sa sobom. Tako ju je jednom i izvadio na televiziji emisiji tijekom diskusije s "generalskim banditima" kako bi im pokazao da je svatko mogao postati branitelj. Kuljiš je u ratu proveo samo jedan dan, sve dok, kako kaže, nije dobio potvrdu da je nesposoban za vojsku.

- Dobio sam braniteljsku iskaznicu, nosim ju kao jedan bizarni artefakt - rekao je tada Kuljiš.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE