Jadranska obala preplavljena je plakatima Milice Todorović, Seke Aleksić, Ace Lukasa, Jelene Karleuše i mnogih drugih srbijanskih pjevača turbo folka koji pune hrvatske klubove. Plakat koji objavljujemo snimljen je u središtu Split. Dok se hrvatska javnost prepirala oko zabrane Bajaginog koncerta u Karlovcu i pokušaja zabrane u Varaždinu, Jadran se zabavljao na koncertima srbijanskih folk zvijezda kojima je, ako je suditi po sve većem broju nastupa, Hrvatska postala jedan od najsigurnijih izvora zarade. Javna svađa oko zabrane koncerata u Hrvatskoj počela je glasnom izjavom eurozastupnika Ivana Jakovčića o Thompsonu kako nikad neće pjevati u Areni. Jakovčić je to kazao u tjednu kad se za koncert u Puli pripremao Bajaga što je izazvalo bijes tradicionalne hrvatske javnosti. “Ne može hrvatski branitelj u Puli, a može glazbenik koji je pjevao okupatorima u Kninu“. Kao reakcija na Jakovčićevu izjavu branitelji u Karlovcu su tražili, a gradski vlasti udovoljile, da se otkaže Bajagin koncert na Danima piva. Slijedio je sličan zahtjev 7. gardijske u Varaždinu, ali njihov želju gradonačelnik Čehok odbio. Bajaga je pjevao na vrlo posjećenom koncertu prvi dan Špancirfesta. Dok se rokeri svađaju cajke nesmetano prolaze po Hrvatskoj. U ljetno doba pune klubove po obali, početkom jeseni preselit će na kontinent. Najviše u Zagreb i prigradska naselja. I nikome ne smeta. A kao i bi ako HDZ-ove podružnice Božićne domjenke slave uz cajke. Povremeno se pojavi usamljena reakcija, ili čak zgražanje, o tome tko nam “truje mladež” i na tome stane. U ljevičarskim medijima mogu se pročitati analize da nitko ne prosvjeduje protiv cajki jer ih naviše slušaju upravo oni koji prosvjeduju protiv Bajage, a to su branitelji. To baš i nije točno, jer je od rata prošlo 25 godina, branitelji su već zašli 50. godine života (i više), a na cajkama je ipak mnogo mlađi svijet. Svojedobno je Svetlana Ceca Ražnjatović, jedan od simbola za cajke, zabrinuto izjavila: “Da sam znala da će me hrvatska deca slušati nikad ne bih ni počela pevati.“ Iako se u Hrvatskoj stvara dojam da cajki ima na svakom ćošku, što i plakati iz Dalmacije sugeriraju, cajke u Hrvatskoj ipak nisu dominantna pojava. Nije da ih nema, ali glasnoća kojom dopiru do javnosti višestruko umnožava dojam njihove nazočnosti. Cajke se uvijek slušaju u sitnijim satima, slušaju se na svadbama i drugim proslavama, slučaju se vrlo glasno, ali ipak mnogo manje nego što se u raspravama o njima sugerira.