ČAST NA PRODAJU!!!

Najsretniji dan u mjesecu mi je kada plaća "legne" na račun. Taj sretni trenutak se dogodio jutros. Brže bolje uzela sam olovku u ruke pa krenula zbrajati... Ovaj kredit, plus onaj kredit, onaj dug plus režije, plus hrana... Uh brzo me sreća napustila... ..ali dobro je, ovaj mjesec sam natukla noćnih, pa bi napokon mogla kupiti one cipele što ih gledam već tri mjeseca. Brzinom munje pretvorih se u ženu. Šminka,  haljinica  i osmijeh, izjurih na ulicu... Putem prema trgovini, zastadoh na pijaci, počastila sam se buketićem cvijeća. Oduvijek su mi bile super one žene koje gradom šetaju sa buketom cvijeća u rukama. Nekako djeluju profinjeno... ajd eto profinila i ja sebe! Zagrabih dalje kroz pjiacu..., kad čujem neki glas... Gospođo hoćete li kupit moju čast?! WTF!!! Pogledah čovjeka u oči... reko ti se sa mnom šališ? Kaže on ne... i pogled baci na kutiju tik do njegovih nogu. Na kutiji su stajali ordeni i zahvalnice iz Domovinskog rata. Ubi me sram u tom trenutku... Pitam sve prodajete, jesu Vaši?? Da gospođo, svi su moji..ali što mi vrijede kad sam gladan! Zar je to moguće? Postidih se sebe,  postidih se Države i ljudi... Koliko tražite za njih? KAŽE ON 300 KUNA! MOŽE KUPIT ĆU IH POD JEDNIM UVJETOM...samo ako će te staviti te sve ordene na svoju košulju i ponosno sa mnom otići u prvu kafanu na rakiju! Čovjek se nasmija... kaže valja ti ova mala...pružili smo ruke kao sklopljen posao...ja izvadih 300 kn i dado mu ih... Prizor ravan filma... Ja i čovjek sa ordenima ulazimo u kafić...sjedamo i pričamo kao da se sto godina poznajemo. Priča njegovih dana herojstva zaslužuje barem pet knjiga... i počasti! Dok mi je pričao svoj ratni i životni put, ordeni na njegovoj košulji su bljeskali i kao da su ga svojim sjajem stavili u tom trenutku iznad svih časnih ljudi koje poznajem. Na rastanku...pružih ruku..., a on skine jedan orden i stavi mi u dlan... i reče "Stavi ga mala kad poželiš prkositi papcima bez duše"! Nastavi prema trgovini sa cipelama, stadoh ispred izloga.-.  uhh jebaji ga para nemam, platila sam nečiju čast. Pogledah se u izlogu trgovine, izvadih onaj orden,  zakači ga na rever sakoa, lupih petama i reče "Sve za čast, ali čast nikome"! Heroji Domovinskog rata... Vi ste naše ordenje...ma fučkaš cipele...hahha...njih ću kupiti za pola godine kad ušparam od ove jebeno dobre hrvatske plaće!!!!!!