Vijesti

Čestitamo Dan Hrvatske ratne Mornarice

18. 09. 2017. 09:41

Počeci Hrvatske ratne mornarice sežu u rani srednji vijek i pomorske sukobe hrvatskih kneževina, a kasnije i Hrvatskog Kraljevstva s Mlečanima, Arapima i drugim protivnicima. Dan Hrvatske ratne mornarice slavi se 18. rujna u sjećanje na taj dan 887. i pobjedu flote pod knezom Branimirom nad Mlečanima kod Makarske. Hrvatski pomorci i brodovi sudjelovali su u raznim bitkama i mornaricama tijekom stoljeća. Od konačnog habsburškog preuzimanja Istre i Dalmacije 1815., ustrojava se prva moderna ratna mornarica na hrvatskom području.

Gotovo sve važne mornaričke luke i tvrđave bile su na hrvatskom dijelu Jadrana, a više od trećine pripadnika bili su Hrvati. Hrvatski partizani su 1942., tijekom talijanske okupacije Jadrana, osnovali gerilsku partizansku mornaricu koja je uz pomoć Britanaca oslobodila primorje od Nijemaca i Talijana. Moderna Hrvatska ratna mornarica osnovana je tijekom osamostaljenja Hrvatske od Jugoslavije, čije je brodovlje i luke preuzela, u rujnu 1991. Sudjelovala je aktivno u Domovinskom ratu, a od 2015. i u mirovnim operacijama i NATO-vim vježbama i izvan Jadranskog mora. Hrvatska ratna mornarica (kratica HRM) grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske. Njezina uloga i namjena je štititi integritet i suverenitet Republike Hrvatske na moru i s mora. Nositeljica je i organizatorica pomorske obrane Republike Hrvatske. Odlukom predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana od 12. rujna 1991. kojom je imenovao zapovjednika admirala Svetu Leticu - admirala s preko četiri desetljeća iskustva u ratnoj mornarici, koji će biti na čelu HRM za čitavog trajanja Domovinskog rata - službeno je započelo ustrojavanje Hrvatske ratne mornarice osnivanjem prvih vojnih postrojbi. Prvi brod u floti bio je desantno jurišni brod DJB-103 koji je otet Jugoslavenskoj narodnoj armiji 15. rujna 1991. dok je bio na remontu u Veloj Luci.

Osvajanje prvih skladišta i vojne opreme

Već su tijekom rujna stvoreni uvjeti za snažno suprotstavljanje agresoru na moru i primorju. U akciji "Zelena tabla - Mala bara", 14./15. rujna 1991. osvojena su skladišta streljiva i naoružanja, a u Tatinjama skladišta morskih mina čime je HRM došla do prvih snažnih oružnih sustava. Tijekom Bitke za Šibenik od 16. do 22. rujna 1991. snage 113. brigade i postrojbe PU Šibenske zarobile su u vojarni Kuline 15 ratnih brodova i plovila dok su radnici ondašnjeg Mornaričkog tehničkog remontnog zavoda Velimir Škorpik preuzeli Zavod u svoje ruke i 19 ratnih brodova i plovila. Mlade hrvatske snage su tak važan plijen uspjele obraniti u teškim borbama, izvojivši prvu značajnu pobjedu u Domovinskom ratu, kojom je omogućeno formiranje snažne ratne mornarice^[1]: neprijatelj će u narednim godinama s poteškoćama održavati ispravnost plovila koja su mu preostala, a superiorna hrvatska brodogradnja će uspijevati podizati borbenu sposobnost zarobljenih plovila i unaprjeđivati tehnološku razinu oružanih sustava.

Zarobljeni brodovi i plovila

Zarobljena 34 ratna broda i plovila u Šibeniku činila su približno četvrtinu cjelokupne flote JRM. Zapoviješću zapovjednika HRM-a 24. rujna ustrojena je Ratna luka Šibenik, a 29. rujna zarobljeni brodovi ustrojeni su u dvije borbene skupine:

Udarne pomorske snage (UPS) organizirane u "Mješoviti divizion RTOP, RČ, TČ i PČ"

s brodovima:

RTOP-402 - danas RTOP-21 Šibenik
TČ-222 - u HRM pod imenom TB-51 Vukovar
RČ-310 - u HRM pod imenom OBM-41 Dubrovnik
PČ-171 - danas OB-01 Novigrad
PČ-180 - danas OB-03 Cavtat
PČ-181 - danas OB-04 Hrvatska Kostajnica

Obalne pomorske snage (OPS)

Su činili svi ostali brodovi s barkama koji su uglavnom djelovali u priobalju. Premda je većina bila u lošem stanju, nedostajali su ili su bili oštećeni pogonski dijelovi i naoružanje, odmah se pristupilo njihovom osposobljavanju i opremanju pa su ti brodovi, uz nekoliko zarobljenih u pojedinačnim akcijama - tako primjerice OB-02 Šolta koji je zarobljen tijekom Boja u Splitskom kanalu - postali temelj izgradnje HRM-a. Od odlučujuće važnosti za nadzor obalnog ruba i međuotočkog prostora bilo je preotimanje obalnog topništva JRM-a i ustrojavanje obalnih topničkih bitnica (OTB). U rujnu su osvojene OTB 90 mm na Žirju (14. rujna), OTB 100 mm Zečevo (16. rujna), OTB 88 mm na Smokvici (19. rujna), OTB 88 mm Marinča rat na Šolti (20. rujna), OTB 85 mm Ražanj na Braču (24. rujna), OTB 88 mm Ražnjić i OTB 85mm Privala na Korčuli (17. rujna). Ustroj i popuna izvedeni su do 21. rujna, a 1. listopada od dijela topova osvojenih u Rogoznici i na otoku Šolti ustrojene su OTB Kašjuni i Duilovo u Splitu.

Borbena djelovanja HRM-a u jesen 1991.

U studenom 1991. na moru je vladala pomorska blokada koju je oglasila Jugoslavenska ratna mornarica i važila je opća zabrana plovidbe za sve brodove. Na srednjedalmatinskom području tu zadaću je provodila Taktička grupa (TG) "Kaštela" koja je, uz veliki patrolni brod (VPBR-31 "Split"), imala i dvije raketne topovnjače (RTOP-401 i 403), raketni čamac (RČ-306), torpedni čamac (TČ-220) te jedan patrolni čamac (PČ-176) i bila je apsolutni gospodar situacije. Stupanj provedbe blokade bio je vrlo velik. S otoka su vraćani čamci koji su prevozili bolesnike na dijalizu u splitske bolnice, zabranjeno je bilo isplovljavanje ribaricama i svim plovilima koja su mogla prevoziti ljude. Ploviti je mogao samo onaj koji je imao dopuštenje vojnih vlasti, a to je značilo da se nešto prevozi za njihove potrebe. Dne 14. studenog diverzanti Hrvatske ratne mornarice su priručnim daljinski navođenim torpedom pogodili i teško oštetili patrolni čamac PČ-176 Mukos koji je JRM napustila. Taj je brod kasnije otegljen u remontno brodogradilište u Šibeniku gdje je ubrzo popravljen i uveden u operativnu uporabu. Danas plovi u sastavu 1. divizijuna Obalne straže pod oznakom OB-02 i nosi ime "Šolta". U znak odmazde 15. studenog u 6:42 sati s VPBR-31 Split je otvorena paljba po gradu Splitu - gradu po kojem je dobio ime.^[2] Nakon toga, cijela taktička grupa "Kaštela" je otvorila paljbu po Splitu, Braču i Šolti. Uslijedio je i odgovor HRM-a koja je sa svojih topničkih bitnica otvorila paljbu po brodovima JRM-a. Djelovanjem topničkih bitnica brodovi JRM-a su bili prisiljeni na povlačenje. U pomoć je bilo upućeno 6 zrakoplova tipa Jastreb. Međutim, djelovanjem protuzračne obrane s otoka Brača oborena su dva zrakoplova i tako je onemogućeno njihovo djelovanje. Ovaj pomorski boj je poznat kao Boj u Splitskom kanalu. Nakon boja u Splitskom kanalu TG "Vis" koja je operirala južno od Splitskih vrata povukla se u uvalu luke Vis, a TG "Kaštela" se, u svom povlačenju prema Neretvanskom kanalu, u popodnevnim satima 15. studenog 1991. godine, sastala s TG "Ploče" sastava tri minolovca (ML-143 "Iž", ML-144 "Olib" i ML-153 "Blitvenica"). Obalne topničke bitnice HRM-a s Pelješca i Korčule su u prijepodnevnim satima 16. studenog 1991. godine otvorile vatru po dijelovima TG "Kaštela" i TG "Ploče". Došlo je do izmjene vatre, uslijed čega je oštećeno nekoliko brodova JRM-a. Od posljedica djelovanja topničkih bitnica HRM-a minolovac ML-144 je bio primoran nasukati se u hvarskoj uvali Torac, a ML- 143 je potonuo kod otoka Šćedro. Taj boj je poznat kao Boj u Korčulanskom kanalu. Ostali brodovi su se iz Korčulanskog kanala povukli na otok Vis. Bojevi u Splitskom i Korčulanskom kanalu su izuzetno značajni za noviju hrvatsku povijest. Naime, to je prva samostalna borba te velika i konačna pobjeda snaga Hrvatske ratne mornarice nad znatno nadmoćnijim pomorskim snagama Jugoslavenske ratne mornarice u Domovinskom ratu. Tom je pobjedom Hrvatska ratna mornarica deblokirala sve hrvatske luke, osim Dubrovnika. Uspješnim minskim djelovanjima, djelovanjima obalnog topništva te diverzantskim akcijama Hrvatske ratne mornarice tijekom bojeva u Splitskom i Korčulanskom kanalu, Jugoslavenska ratna mornarica je bila prisiljena na povlačenje iz unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja. Sve ostale aktivnosti koje je JRM poduzimala svodile su se na mjere borbenog osiguranja vlastitih snaga. Iako je još neko vrijeme vladalo stanje proglašene pomorske blokade, na nju se nitko više nije osvrtao, a putnički i trgovački brodovi slobodno su plovili unutarnjim morskim vodama RH. Izuzetak je bila pomorska komunikacija prema Dubrovniku koju su još uvijek kontrolirali brodovi JRM-a, nadzirući sve terete koji su trajektima pristizali u Dubrovnik. Stoga je težište bojnih djelovanja HRM-a u 1992. godini bilo premješteno sa središnjeg dijela jadranskog pomorskog bojišta na njegov južni dio, u obrani kojega je vrlo značajan doprinos imao odred naoružanih brodova Dubrovnik.

Jačanje HRM tijekom domovinskog rata i preuzimanje inicijative na Jadranu

Makar je primirje 1991. godine HRM dočekala s znatno manjim brojem operativnih plovila od broja koji je ostao JRM, preuzela je pretežni dio ratnih luka; u svibnju 1992. godine JRM napušta i luke na Visu i Lastovu, koje su bile od presudne važnosti za kontrolu plovidbe Jadranom i smještali su flotu JRM neposredno u hrvatsko obalno more. U preostalim dobrim lukama u Boki kotorskoj, predstavljala je JRM manju prijetnju, osobito obzirom da je - lišena značajnijih brodograđevinih kapaciteta - bila suočena s problemima u održavanju. Hrvatska brodogradnja je, s druge strane, predano radila na osposobljavanju zarobljenih brodova (od kojih je znatan dio bio na remontu, ili zarobljen nakon oštećivanja u borbama) i unaprjeđivanju flote HRM. Između ostalog, 1992. godine je u službu uveden brod znatne vatrene moći RTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV., sagrađen u Brodogradilištu Kraljevica; 1994. godine u skopu združene vježbe HRM-a i HRZ i PZO "Posejdon 94" biti će izvedeno prvo testno lansiranje švedskih protubrodskih raketa RBS-15 s raketnih topovjača RTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV i RTOP-21 Šibenik^[3], ostvarivši time prednost pred protivničkom flotom koja je raspolagala sličnim starijim sustavima P-15 sovjetskog podrijetla. U sklopu HRM ustrojeno je i mornaričko pješaštvo: postrojba "Vange" sudjeluje u teškim borbama za kontrolu nad Novigradom i Novskim ždrilom tijekom Operacije Maslenica u siječnju 1993. Još ranije je Mješoviti odred mornaričko - desantnog pješaštva, osnovan na području Dubrovnika 1. studenog 1991. god., sudjelovao u obrani tog područja, u kojoj je iznimno važnu zadaću transporta prema opkoljenom gradu izvršio i Odred naoružanih brodova Dubrovnik. HRM je do kraja domovinskog rata uspješno kontrolirala hrvatsko teritorijalno more i osiguravala pristup hrvatskim lukama.