Četnici su '41. ali i '91. pokazali svoje fašističko lice!

27.07.2015. 21:06:51

-Pupavca treba strpati u 'politički rezervat' jer vrijeđa hrvatski narod! „Antifašisti nisu Indijanci da ih država štiti u rezervatu od okolnih fašista“, kliče srpski poglavica Milorad na jučerašnjem četničkom derneku u Srbu; ali, vrijeđa i 'okolne' Hrvate nazivajući ih fašistima! Četnički ustanak 1941. u prvom je redu bio uperen protiv hrvatskog naroda i tadašnje hrvatske države, nimalo antifašistički jer su i hrvatski komunisti u to vrijeme bili ljuti četnički neprijatelji. Ako tome dodamo da su četničkim ustanicima 'braća po oružju' bili talijanski fašisti onda je sasvim jasno da je ta pobuna imala izrazito fašističko obilježje, ne samo zbog savezništva s fašistima nego i zbog počinjenih, 'fašističkih' zločina Evo što o ljubavi četnika i partizana piše Kata Pejnović članica CKKPH za Liku, u zborniku 'Lika u NOB-u' 1941. godine, koje je objavilo beogradsko 'Vojno delo' 1963.godine: „U danima ustanka bilo je četničkih grupa i po Lici, ali se one nisu pojavljivale u pravoj boji. Kasnije, jedna grupa četnika u selima Medak i Počitelj… Svi ovi četnici koji su došli iz Beograda i povezali se u Lici imali su zadatak likvidirati istaknute članove Partije i rukovodstva (partizanskog)ustanka. Prva žrtva bio je španjolski dobrovoljac Mićo Radaković, koga su četnici u prvim danima ustanka zvjerski ubili pokraj Udbine. Druga žrtva bio je Marko Orešković, ubijen pri prelasku iz Like u Bosnu, u selu Očijevu. Četnička banda na čelu s Gavrom Stanojevićem ubila je iste godine u selu Medaku na spavanju komandanta odreda 'Velebit' Pekišu Vuksana, također španjolskog borca. Četnici su mu odsjekli glavu i odnijeli je Talijanima… Ista grupa četnika došla je te noći u selo Počitelj i ubila na najzvjerskiji način Vladu Cerina uhvativši ga na spavanju u jednoj seljačkoj kući. Cerin je bio partijski radnik iz Zagreba i djelovao je na tom području Like“….i za kraj jedna povijesna istina koju Pupovac prešućuje: Nakon što su 27. siječnja 1942. godine partizani zauzeli Donji Lapac, koji su držali Talijani i četnici, i nakon što je poginuo Stojan Matić, došlo je do definitivnog razlaza komunista i četnika. Istoga dana Gojko Polovina, koji je komunist postao tijekom studija prava u Beogradu i koji je po povratku u Liku postao sekretar kotarskog komiteta KP Gračac te se nametnuo kao jedan od zapovjednika (četničkoidnim!)ustanicima, krajem 1941. godine smijenjen je sa svih vojnih i partijskih dužnosti. Smijenjen je zato što su pod njegovim zapovjedništvom ustanici počinili strašne zločine. Štoviše, KP ga je osudila na smrt, međutim partijska presuda nije izvršena. Krajem 1944. ponovno je postao član KP. Radio je u Beogradu i bio na visokoj funkciji, a 1952. doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Njegova sestra Smilja udala se za Miku Tripala. Danas se smatra da je poznati Sinjanin Tripalo napredovao u političkoj hijerarhiji zbog toga što je, uz sposobnosti, imao i potporu hrvatskih Srba. Upravo zbog braka sa Smiljom Polovinom, prema nekim mišljenjima, Tripalo nije zaglavio u zatvoru nakon slamanja Hrvatskog proljeća. A sad nekoliko 'crtica' iz fašističko-četničke suradnje: U direktivama što ih je 29. srpnja fašistički general Dalmazzo izdao komandantima podređenih divizija, govori se o 'pobuni (srbijanskog, op. a.) naroda u Lici, koji naoružan ugrožava saobraćaj između Gračaca i Knina, i izgleda teži prema Kninu, a možda ima i druge ciljeve'. On navodi da su ustanici(Pupovčevi četnički 'Indijanci', op. a.) 'dali na znanje da nisu protivnici Italijana - i zaista oni pokazuju poštovanje prema našim oficirima i pomagali su im na uspostavljanju saobraćajnih veza itd. - i žele da naše trupe budu po garnizonima'. Na osnovi toga, Dalmazzo zaključuje da je riječ o elementima 'koji nemaju nikakvih komunističkih težnji', ali prijeti opasnost da ih 'mogu pridobiti vode, koji hoće pošto-poto da dižu pobunu', tj. da 'spriječe konsolidaciju' NDH i 'da bi održali duh ustanka i vrenja na Balkanu'. 37(34 V e z m ar, n. dj., 152. , 35 S t a n i s a v l j e v i ć, n. dj., 52-53. , 36 V e z m a r, n. dj., 155. , 37 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/1, 214-215.) Po zlu poznati fašistički general Giuseppe Bastianini uputio je telegram u Rim u kojemu govori o ustanku na spomenutim područjima. On je naglasio da otpor ustanika (četnika, dakako!) nije usmjeren protiv Talijana (fašista, dakako!). Kao primjer kojim to potkrepljuje navodi susret jednog talijanskog kapetana iz komande Druge armije s grupom ustanika u blizini Zrmanje, koji su mu 'izjavili da uopšte nisu komunisti već su im samo dozlogrdili ustaški progoni i klanja, da pokret nije uperen protiv Italijana i da stanovništvo Like želi da ima garnizon od italijanskih trupa'. Prema Bastianiniju, 'voda ustanika' je predao spomenutom kapetanu cedulju s molbom da je uruči talijanskoj komandi u Kninu. Njen tekst glasi: '(Srbijansko)stanovništvo Like moli italijansku vojsku da smesta zauzme čelnu zonu provincije jer ne može više da živi od hrvatskog tlačenja. Željno vas očekujemo. Stanovništvo i četnici'. Kao drugi primjer general Bastianini navodi podatak da je jedan talijanski pukovnik u blizini Zrmanje također došao u dodir s (četničkim-, op. a.) ustanicima, koji su mu pomogli da uspostavi prekinuti promet. 'Vođa ustanika mu je pokazao okružnicu izvučenu na ciklostilu, koju je izdalo rukovodstvo (četničkog!)revolucionarnog pokreta, a kojom se naređuje da ne treba uznemirivati ltalijane'. Svakako jedan od većih ratničkih podviga ustaničkih četnika bio je pokolj nenaoružanih težaka i palež kuća u selu Gata kod Omiša uz sofisticiranu podršku njihovih saveznika, talijanskih fašista! Zaključimo riječima prof. Ive Banca… „Suprotno tvrdnjama komunističke historiografije(vidi: Kata Pejnović), nisu četnici ubili Marka Oreškovića-Krntiju. Njegove ubojice bili su Srđan Rodić, Dušan Jovičić i Jovica Šipka, članovi KPJ ćelije u Očijevu(pljunuti antifašisti!, op. a.), koji su sudjelovali u kulen-vakufskom masakru rujna 1941. godine, a u kojemu je ubijeno najmanje 1670 muslimana, uključujući žene i djecu(navedeni ubojice svakako su Pupovčevi 'Indijanci' četničkog pedigre-a, op. a.). Po jednom mišljenju Orešković je bio žrtva vlastite politike jer je promicao oružani ustanak na liniji srpskog nacionalizma(žena mu je bila Srpkinja). Međutim, njegova je smrt još jedan razlog zašto se ustanak u Srbu ne može predstavljati 'antifašističkim' te uopće slaviti u demokratskoj Hrvatskoj“ – zaključio je prof. Banac. Sve navedeno dokumentirana je istina koju drski petokolonaš Milorad Pupovac neprestano ignorira nastojeći revidirati historiju pa bi ga stoga hrvatska vlast(ako ima muda!?) trebala, figurativno rečeno, strpati u politički egzil kako bi konačno prestao hrvatski narod (nekažnjeno!?)prozivati za fašizam. Jer, okrutni fašizam je bio sastavnica četničke pobune, kako one '41. tako i one, ne tako davne '91. Uostalom neka javno kaže što su njegova braća, Mladen i Vojislav 'radili' za vrijeme Domovinskog rata i da odgovori na otvorenu tvrdnju benkovačkog gradonačelnika Branka Kutije, citiram: „Tako je Mladen Pupovac (Obradov) otišao ni manje ni više nego u Obučni centar Alfa u Bruškoj kod kapetana Dragana. Hoće li protiv njega i protiv brata Vojislava (Milorad)podnijeti prijave na osnovi onog što su u Domovinskom ratu radili? Kakvu to poruku Milorad Pupovac šalje jer čini mi se da se vraćamo na retoriku s početka devedesetih godina prošlog stoljeća“, sic!   damir kalafatić

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.