Evo osnovne teme. Radost. To je evanđelje, to je početak spasenja: „Raduj se!“ U današnjem odlomku gotovo je svaka riječ prožeta pozdravom: „Zdravo!“ (grčki haire = raduj se).  Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret. Taj grad u prezrenoj Galileji nikada nije spomenut u Starom zavjetu. I upravo tamo Bog šalje anđela, i upravo tamo pronalazi i izabire Mariju za jedinstvenu zadaću. Bog nas uvijek iznova iznenađuje. I to u pozitivnom smislu. Daje nam uvijek i više nego što očekujemo i više nego što zaslužujemo. Kao što je Bog izabrao prezreni Nazaret: Iz Nazareta da može biti što dobro!? (Iv 1,46). To se i nama dogodilo. I još uvijek nam se događa. Bog nas izabire i određuje za svoju djecu. Po krštenju to doista i postajemo. Povjerava nam svoju riječ, povjerava nam sakramente, na nas izlijeva milost opraštanja i milost izabranja. Zato što bismo bi toga bili na poseban način dostojni? Nipošto. Jednostavno, jer nas ljubi. Haire! Raduj se! Djevici. Evanđelista Luka naglašava da je Marija bila djevica da bi naglasio da je utjelovljenje Božjeg Sina djelo Duha Svetoga (uz Marijinu suradnju). Čisti Božji dar. U tome nam smislu Marijino djevičanstvo može biti znak. Mi nismo kadri sami u sebi začeti nešto dobro. Bog je onaj koji nas izabire i po Duhu Svetome oplođuje milošću da bismo bili kadri činiti Božje stvari i rađati, donositi Krista u ovaj svijet. Velik je to Božji dar. Haire! Raduj se! Zdravo, milosti puna (= raduj se, zamilovana, ti koja uživaš Božju naklonost). Božja naklonost nadilazi svako Marijino iščekivanje. Njezino je izabranje jedinstveno u cijeloj povijesti spasenja. Puna milosti i majka Spasiteljeva! Međutim, svakome je dana milost primjerena njegovoj ulozi i njegovu mjestu u svijetu. Bog i nas izabire. Nismo slučajno postavljeni tamo gdje jesmo. Bog nas tamo treba. Dogodi se da čovjek u svojoj ludosti pomisli da se nalazi na nekom uglednom mjestu samo zbog svojih sposobnosti i svoga ugleda. Mi kršćani znamo da Bog svime upravlja i da očekuje da čovjek upravo na svome mjestu i položaju čini dobro i vrši njegovu volju, baš kao što Mordokaj poručuje kraljici Esteri, Židovki da se zauzme za svoj narod: „Tko zna, nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?“ (Est 4,14). Veliko je i naše dostojanstvo. Haire! Raduj se! Gospodin s tobom. Gospodin je s Marijom. Nije sama i ne treba se bojati niti blagovijesti o svom izabranju, niti onoga što se od nje očekuje. I ovdje se pronalazimo. Sada i mi dobro znamo: nikad više nećemo biti sami. Što god Gospodin od nas tražio, on je s nama. Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više (Iz 12,2). Stvarno: Haire! Raduj se! Kako će to biti? Kako odgovoriti na Božji poziv, kako biti „na visini zadatka“? Lako. Jer Bogu ništa nije nemoguće! On koji nas poziva, on daje i snage. Neka mi bude! Kako nam zvuče poznato ove riječi. Po sebi razumljive. Međutim, to Bogu kazati znači shvatiti ono sržno, ono što je Isus rekao u svojoj smrtnoj borbi: „Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22,42). Kršćanski život to i jest: traženje volje Božje. Nikad se neću pokajati. Kršćanine, haire! Raduj se! Gospodin je pred vratima. Dr. Zvonko Pažin, svećenik