Čičak: ‘Prosvjedi kojima se traži ostavka ministra su državni udar?

Čičak: ‘Prosvjedi kojima se traži ostavka ministra su državni udar? Takva retorika nije smiješna, ona je bolesna i nakaradna’ Retorika o državnom udaru je totalitarni komunistički način razmišljanja, to je bolest. Tko krši nepovredivost sakralnih prostora ulazi u vrlo opasnu zonu ponašanja. Branitelji koji prosvjeduju ne krše zakon, nego Vlada krši temeljna ljudska prava, i slobodu izražavanja! Kaže nam to Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog Helsniškog odbora za ljudska prava, ogranka jedne od najuglednijih međunarodnih organizacija za ljudska prava. “Smije li Vlada zabraniti braniteljske prosvjede, jednostavno reći mi vam ne dozvoljavamo prosvjedovati jer vam nismo izdali dozvolu?”, upitali smo Ivana Zvonimira Čička. Naime, brojne presude Europskog suda za ljudska prava su vrlo jasne: Vlada nema pravo zabraniti prosvjed protiv sebe same, niti to može pravdati razlozima “državne sigurnosti”, kamoli nekakvim podjelama u društvu. “Ne“, kategoričan je Čičak. “Građanski neposluh ne poštuje takozvane “pozitivne norme”, zato i jest neposluh”, kaže nam. Njega smo kontaktirali ne samo zato jer je jedan od vodećih aktivista koji se bavi područjem ljudskih prava u Hrvatskoj, već i iz još dva razloga: Svojedobno se o njemu govorilo kao o mogućem posredniku između branitelja koji prosvjeduju i Vlade, što na kraju nije realizirano. A kao drugo – Ivana Zvonimira Čičak je sedamdesetih, u doba maspoka, bio organizator velikih prosvjeda u Zagrebu protiv tadašnjih komunističkih vlasti, najmasovnijeg prosvjeda kojeg Hrvatska pamti.  Poznata je njegova rečenica iz 1970., kad je svojem govoru na izbornoj skupštini Sveučilišta rekao “Dosta je bilo manipulacije u ovom društvu”. Izabran je za studentskog prorektora mimo volje partije, zalagao se za autonomiju sveučilišta, demokratizaciju zemlje, i promjenu Ustava u korist RH, protiv “srpskohrvatskog” jezika, što ga je u konačnici koštalo tri godine zatvora. Vlada dakle ne može tek tako, dekretom, samovoljno, zabraniti prosvjede protiv sebe same? “Vlada može sve, samo je pitanje koliko je to inteligentno.” Pitanje je i koliko je u skladu s člankom 42. ustava i standardima ljudskih prava. Krše li branitelji ikakav zakon prosvjedom? Mora li vlada odobriti prosvjede da bi oni bili legalni, i može li se uopće govoriti o ilegalnim prosvjedima samo zato jer ih vlada nije odobrila? “Ne, vlada prije svega krši temeljna ljudska prava, i slobodu izražavanja. Kad se nešto događa u dogovoru i vlastima i policijom, to nisu prosvjedi nego manekenstvo. Svaka vlast naravno može zabraniti svaki prosvjed protiv sebe, samo to je osobina totalitarnih država”. Svjedočili smo pokušaju policije da izvuče prosvjednike iz crkve. Čak i 1971. kad se prosvjedovalo zbog vas tadašnja vlast poštivala autononomija sveučilišta, pa Narodna milicija nije upadala na sveučilište i tamo uhićivala studente u jeku maspoka? “Mi smo organizirali demonstracije protiv vlasti na Trgu Bana Jelačića i nismo od nikog dobili nikakvu dozvolu. Skupilo se 150 000 ljudi. Postoji nešto što se zove tradicija nepovredivosti sveučilišta i crkve, to je tradicija više nego zakon. Smiješno je tu govoriti o zakonu,  tko krši nepovoredivost sakralnih prostora ulazi u vrlo opasnu zonu ponašnja.” Međutim po medijima se stalno ponavlja kako je ovaj prosvjed ilegalan, jer policija za njega nije izdala dozvolu. Zbog čega zapravo vlada tereti organizatore prosvjeda? “Što je to ilegalno kad se radi o javnim prosvjedima? To je smiješna terminologija. To su budalaštine za mene. Policija kaže da je to narušavanje javnog reda i mira, vade se na to. Prosvjed je nasilan? Najgore je kad policija daje kvalifikaciju jednog događanja. Nek čuvaju takve termine za puno gora vremena.” Mediji imaju još oštriju retoriku od policije, za dio medija su prosvjedi sa zahtjevom smjene ministra pokušaj državnog udara, što je malo smiješno obzirom da svakodnevno u Europi prosvjednici traže smjenu ovog ili onog ministra… Naime tada bi svaki prosvjed protiv bilo koje demokratski izabrane vlade bio državni udar? “Državni udar? To nije smiješno, nego je takva retorika bolesna i nakaradna. To je nakazni totalitarni komunistički način razmišljanja, to je bolest. Dio medija podržava jedan represivan način razmišljanja.” Gledamo prosvjede ovih dana u kojima se u Makedoniji traži ostavka premijera Gruevskog, gledamo demonstracije po EU, no jedino kod nas izgleda javni prosvjed nije svačije demokratsko pravo već samo nekih društvenih skupina… “Ovi su iznijeli par praznih plinskih boca, a svakodnevno gledamo demonstracije po Europi gdje s molotovljevim koktelima gađaju policiju i pale automobile. Što je to onda, ako je ovo nasilni prosvjed?” Ima li temelja da zbog pokušaja ograničavanja prosvjeda, organiziranja protuprosvjeda, protuustavne i nezakonite zabrane prosvjeda, branitelji dignu tužbu Europskom sudu za ljudska prava protiv ove vlade? “Neka podignu, ali mislim da je ta priča završena”. Imali smo demonstracije protiv vlade Jadranke Kosor, sa zahtjevom za njenom ostavkom, no tada to nije bio državni udar iako ju je isto tako imenovao na izborima izabrani parlament… “Ne, tada je bilo u redu prosvjedovati. Postoje dvostruki kriteriji, svatko u ovoj državi navija za svoje. Tada su mediji pozivali na prosvjede”. Sa svoje strane, nadamo se da će svoj stav o slobodi javnog okupljanja izraziti i drugi lideri organizacija za ljudska prava, naročito oni koji se obično oglase kad se u javnosti povede debata oko istospolnih brakova, ali kad je ugroženo temeljno ljudsko pravo na slobodu govora i javnog okupljanja, i temeljno demokratsko pravo na prosvjed protiv vlade – izabrane ili ne – jednostavno šute.