CRNE MAMBE: PRIJEDLOG ZA POKRETANJE POSTUPKA ZA OCJENU SUGLASNOSTI ZAKONA S USTAVOM

PRIJEDLOG ZA POKRETANJE POSTUPKA ZA OCJENU SUGLASNOSTI ZAKONA S USTAVOM i to: članaka 80., 89. i 94. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) te članka 178. stavaka 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN157/13, 151/14), sa člankom 1. stavkom 1., 3., 14., 58. stavkom 3. i 90. stavkom 4. i 5. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) PODACI O PREDLAGATELJIMA Predlagatelj – nositelj Prijedloga: UDRUGA CRNE MAMBE, Zagreb, Radićevo šetalište 20, OIB: 69061478911 Predlagatelji: UDRUGA U IME OBITELJI, Zagreb, Ulica kralja Zvonimira 17, OIB: 27741674988 UDRUGA HRVATSKIH VOJNIH INVALIDA DOMOVINSKOG RATA DUGO SELO, Dugo Selo, Biskupa Augustina Kažotića 4, OIB: 53536911303 UDRUGA HRVATSKIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA 121. BRIGADE – PUKOVNIJE NOVA GRADIŠKA, Nova Gradiška, Ulica Zrinskih 1, OIB: 62595862569 UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA REPUBLIKE HRVATSKE – GRADA ZAGREBA I ZAGREBAČKE ŽUPANIJE, Zagreb, Ljudevita Posavskog 33, OIB: 60411767479 UDRUGA DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA „ŠTRASERI“, Zagreb, Ilica 48, OIB: 60126304470 UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE, Rijeka, Šetalište Andrije Kačića Miošića 6, OIB: 27756222602 JOŽEK ŠTIGNJEDEC, Zagreb, Davora Zbiljskog 2, OIB: 69198819427 PODACI O PUNOMOĆNICIMA: Punomoćnik: Odvjetničko društvo Planinić i partneri j.t.d., Zagreb, Hebrangova 30, po odvjetnicima Krešimir Planinić, Domagoj Šoljić, Ivana Popović Odvjetnik Dražen Lančić, Zagreb, Tuškanova 32 ____________________________________________________________________________________ Temeljem članka 38. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN br. 99/99, 29/02, 49/02) predlagatelji podnose sljedeći prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske članaka 80., 89. i 94. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) te članka 178. stavak. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN157/13, 151/14) I. Člankom 80. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je: (1) Starosna mirovina, prijevremena starosna mirovina, invalidska mirovina i obiteljska mirovina koja se ostvaruje prema posebnom propisu pod povoljnijim uvjetima ili se određuje na povoljniji način od načina određivanja mirovine prema ovome Zakonu, a u cijelosti ili dijelu se određuje na temelju staža osiguranja iz članka 25. ovoga Zakona, razdvaja se na dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu i dio mirovine ostvaren na temelju staža osiguranja iz članka 25. ovoga Zakona. (2) Dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu utvrđuje se tako da se svota mirovine određena prema ukupnom mirovinskom stažu umanji za dio mirovine za staž osiguranja iz članka 25. ovoga Zakona. (3) Dio mirovine za staž osiguranja iz članka 25. ovoga Zakona izračunava se tako da se cijela mirovina podijeli s ukupnim mirovinskim stažem i tako dobivena vrijednost mirovine po godini mirovinskog staža pomnoži s faktorom preračuna iz stavka 4. ovoga članka, i s ukupnim stažem osiguranja iz članka 25. ovoga Zakona, i preračunava u osobne bodove primjenom aktualne vrijednosti mirovine iz članka 88. stavka 1. ovoga Zakona. (4) Pri određivanju dijela mirovine prema stavku 3. ovoga Zakona koji se odnose na staž osiguranja iz članka 25. ovoga Zakona faktor preračuna iznosi za: 1) mirovinu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih hrvatskih branitelja: a) starosnu, prijevremenu starosnu, invalidsku i obiteljsku mirovinu prema općem propisu koje su povećane prema posebnom propisu 0,85 b) invalidsku i obiteljsku mirovinu ostvarenu prema posebnom propisu, kao i obiteljsku mirovinu ostvarenu prema općem propisu nakon smrti korisnika invalidske mirovine ostvarene prema posebnom propisu 0,40 c) invalidsku mirovinu određenu razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na invalidnost ostvarenu prema posebnom propisu 0,45 2) mirovinu pripadnika Hrvatske domovinske vojske mobilizirane od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945. i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih pripadnika 0,85 3) mirovinu sudionika Narodnooslobodilačkog rata i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih sudionika: a) sudionika Narodnooslobodilačkog rata prije 9. rujna 1943., odnosno 13. listopada 1943. godine 0,70 b) sudionika Narodnooslobodilačkog rata od 9. rujna 1943., odnosno 13. listopada 1943. do 15. svibnja 1945. godine 0,85 4) mirovinu bivših političkih zatvorenika i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih osiguranika 0,55 5) mirovinu članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih osiguranika 1,0 6) mirovinu zastupnika u Hrvatskome saboru, bivših članova Vlade Republike Hrvatske, sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i glavnog državnog revizora i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih osiguranika 0,45 7) mirovinu ovlaštenih službenih osoba unutarnjih poslova i pravosuđa i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih djelatnika 0,60 8) mirovine bivših članova Izvršnog vijeća Sabora i administrativno umirovljenih saveznih javnih službenika i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih osiguranika 0,75 9) mirovine ostvarene prema Zakonu o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja i pravima po osnovi nezaposlenosti zaposlenika u Istarskim ugljenokopima »Tupljak« d.d. Labin i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih korisnika 0,75 10) mirovine radnika profesionalno izloženih azbestu i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih korisnika 0,90 11) mirovine djelatnih vojnih osoba koje su ostvarene i određene na temelju Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika koji je 8. listopada 1991. preuzet u Republici Hrvatskoj kao republički zakon 0,65 12) mirovine djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba te radnika na poslovima razminiranja, koje se ostvaruju i određuju na temelju Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, Zakona o humanitarnom razminiranju i Zakona o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih osiguranika 0,65 13) mirovine osiguranika članova posade broda u međunarodnoj i nacionalnoj plovidbi i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih osiguranika 0,90 i 14) mirovine osiguranika kojem je u ukupan mirovinski staž uračunat i staž osiguranja navršen do 8. listopada 1991. prema Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika, i plaće (osobni dohodak i posebni dodaci) ostvarene u bivšoj JNA u iznosu od 63,22%, i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih osiguranika iznosi 0,90. (5) Osobni bodovi za dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu iz stavka 2. ovoga članka određuju se tako da se ukupni osobni bodovi umanje za osobne bodove za dio mirovine izračunate prema stavku 3. ovoga članka. (6) Za izračun dijelova mirovine prema ovome članku pod stažem osiguranja iz članka 25. ovoga Zakona smatra se uz efektivno razdoblje provedeno po osnovi rada u obveznom mirovinskom osiguranju i vrijeme staža osiguranja koje se osiguraniku koji je radio na osobito teškim i za zdravlje štetnim radnim mjestima ili zanimanjima računalo s povećanim trajanjem prema propisima koji su bili ili su na snazi u razdoblju u kojemu je staž osiguranja ostvaren. (7) Na mirovine pripadnika bivše JNA, preuzete sukcesijom bivše SFRJ, čije je korištenje osigurano na temelju općeg propisa koji je bio na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona, mirovine pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koje se ostvaruju na temelju Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini i mirovine bivših službenika u saveznim tijelima bivše SFRJ preuzetih člankom 38. Zakona o mirovinskom osiguranju ne primjenjuju se stavci 1. i 2. ovoga članka. Člankom 89. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je: (1) Za mirovine ili dio mirovine određene, odnosno ostvarene prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima, aktualnu vrijednost mirovine utvrđuje odlukom Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za mirovinski sustav, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra nadležnog za financije. (2) Vlada Republike Hrvatske utvrđuje aktualnu vrijednost mirovine na način da aktualnu vrijednost mirovine iz stavka 1. ovoga članka može uskladiti najviše do stope usklađivanja aktualne vrijednosti mirovine iz članka 88. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona. Člankom 94. stavkom 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je: (2) Mirovine ili dio mirovine ostvarene, odnosno određene prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima usklađuju se od 1. siječnja i od 1. srpnja svake kalendarske godine prema aktualnoj vrijednosti mirovine iz članka 89. ovoga Zakona ako je realni rast bruto društvenog proizvoda prema podacima Državnog zavoda za statistiku u svakom od tri prethodna uzastopna tromjesečja najmanje 2,0% u odnosu na isto tromjesečje prethodne kalendarske godine i ako je deficit državnog proračuna u istom razdoblju manji od 3%. Člankom 178. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14) propisano je: (1) Korisnicima kojima je dio mirovine određen, odnosno ostvaren prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima Zavod će donijeti rješenje o dijelovima mirovine prema članku 80. ovoga Zakona koji im pripadaju na dan 31. prosinca 2014. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka korisnicima kojima je dio mirovine određen, odnosno ostvaren prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima iz članka 80. stavka 4. točaka 1. a), b) i c) Zavod će donijeti rješenje o dijelovima mirovine koji im pripadaju na dan 30. lipnja 2015. (3) Rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Zavod će donijeti u roku od 60 dana od dana kada je utvrdio dijelove mirovine. II. Odredbom članka 1. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske određeno je: Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država. Odredbom članka 3. Ustava Republike Hrvatske određeno je: Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Odredbom članka 14. Ustava Republike Hrvatske određeno je: (1) Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. (2) Svi su pred zakonom jednaki. Odredba članka 58. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske određuje: (3) Posebnu skrb država posvećuje zaštiti hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih branitelja. Odredba članka 90. stavka 4. i 5. Ustava određuje: (4) Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. (5) Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje. RAZLOZI NA KOJIMA SE TEMELJI TVRDNJA O NESUGLASNOSTI ZAKONA S USTAVOM I. Ovaj prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona sa Ustavom podnosi se radi zaštite prava ciljane skupine stradalnika Domovinskog rata i to: udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih branitelja, i hrvatskih ratnih vojnih invalida kojima je zajedničko da na duljinu staža osiguranja iz članka 25. Zakona o mirovinskom osiguranju utječe činjenica da je trajanje osiguranja neovisno o volji osiguranika, budući im je služba u oružanim snagama prestala po sili zakona, i to zbog smrti odnosno budući je utvrđena nesposobnost za djelatnu vojnu službu, a temeljem članka 205. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Spomenuta ciljana skupina stradalnika Domovinskog rata prema statističkim izvještajima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od studenog 2015. godine broji ukupno 72.209 pripadnika. Prilikom podnošenja ovog prijedloga polazi se od prakse Ustavnog suda koji je u svojim dosadašnjim odlukama isticao sljedeće: - "sloboda zakonodavca u redefiniranju kataloga osiguranih prava iz podsustava mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti podložna je samo općim ustavnim ograničenjima, to jest obvezom zakonodavca da ... uvažava zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite opća ustavna dobra i vrednote, osobito Ustavom zajamčena ljudska prava i temeljne slobode pojedinaca. U području mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti ti se zahtjevi najjasnije očituju u obvezi zakonodavca da pri redefiniranju kataloga osiguranih mirovinskih prava ne naruši samu bit 'prava na mirovinu', pri čemu nove zakonske mjere ne smiju proizvesti Ustavom zabranjene diskriminacijske učinke" – Odluka i Rješenje Ustavnog suda broj: U-I-988/1988 i dr. od 17.03.2010. godine (NN 40/10). - "eventualni gubitak određenog dijela (postotka) dotadašnje mirovine ili drugog mirovinskog davanja, koji može biti posljedica novih zakonskih mjera kojima se redefiniraju dotada osigurana mirovinska prava, ne znači a priori i narušavanje biti "prava na mirovinu", sve dok je takav eventualni gubitak određenog dijela dotadašnjeg mirovinskog davanja rezultat generalnog redefiniranja osiguranih prava i razmjeran je po svojim učincima" – Odluka i Rješenje Ustavnog suda broj: U-I-3610/2010 od 15.12.2010. godine (NN 4/11), - "posebnosti u mirovinskom osiguranju pojedinih skupina osoba, osiguranih u specifičnim okolnostima, mogu se opravdati ako postoje okolnosti koje te slučajeve razlikuju od drugih, a postoji legitiman cilj drugačijeg postupanja prema njima, pri čemu se ostvaruje načelo razmjernosti" - Odluka i Rješenje Ustavnog suda broj: U-I-988/1988 i dr. od 17.03.2010. godine (NN 40/10). Stupanjem na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju NN(157/13), konkretno članka 80 Zakona o mirovinskom osiguranju propisan je novi način određivanja mirovina osobama koje inače ostvaruju mirovine pod povoljnijim uvjetima, odnosno kojima se mirovina određuje na povoljniji način od mirovina svih ostalih adresata Zakona o mirovinskom osiguranju. Time su ovakvim novim načinom određivanja mirovina obuhvaćeni adresati Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, a time i ciljana skupina čija se prava štite ovim Zahtjevom – konkretno udovice, roditelji i djeca poginulih hrvatskih branitelja, i hrvatski ratni vojni invalidi. Sukladno navedenom članku 80. stavku 1. mirovine su razdvojene na dva dijela – tzv. opći dio mirovine koji se izračunava isključivo temeljem staža osiguranja iz članka 25. Zakona o mirovinskom osiguranju, te tzv. posebni dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu. Dio mirovine za staž osiguranja ciljanoj skupini se usklađuje kao mirovine iz općeg mirovinskog sustava, na jednak način kao svim ostalim adresatima Zakona o mirovinskom osiguranju. Međutim, posebni dio mirovine koji je ostvaren prema posebnom propisu – Zakonu o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, ovisi o aktualnoj vrijednosti mirovine koju sukladno osporenom članku 89. Zakona o mirovinskom osiguranju utvrđuje Vlada svojom odlukom. Kod svih ostalih adresata Zakona o mirovinskom osiguranju aktualna vrijednost čitave mirovine ovisi o stopi promjene prosječnog indeksa potrošačkih cijena i stopi promjene prosječne bruto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a pritom je člankom 88. stavkom 7. Zakona o mirovinskom osiguranju propisan i zaštitni mehanizam koji se sastoji u tome da se aktualna vrijednost mirovine ne usklađuje ako je stopa usklađivanja jednaka ili manja od nule. Dakle, aktualna vrijednost posebnog dijela mirovine nije Zakonom o mirovinskom osiguranju definirana na način da ovisi o tržišnim uvjetima, već isključivo ovisi o odlukama Vlade, ne postoji zaštitni mehanizam iz članka 88. stavka 7. Zakona o mirovinskom osiguranju, te je shodno tome podložna političkim manipulacijama i trenutnom raspoloženju izvršne vlasti. Gledano u praksi, onaj dio mirovine koji se ciljanoj skupini priznaje u posebnom dijelu, za ciljanu skupinu je nepovoljniji jer ovisi o odluci Vlade koja određuje aktualnu vrijednost mirovine, te stoga isti nije konstantan i zaštićen. Stoga su i posebna prava ciljane skupine, priznata temeljem zasluga u Domovinskom ratu, i zbog kojih bi mirovina trebala biti ostvarena pod povoljnijim uvjetima, u trenutnom zakonskom rješenju uzeta u obzir samo u posebnom dijelu mirovine, ovisna o odlukama Vlade, iako bi ista trebala biti konstantna i zaštićena. U slučaju smanjenja iznosa posebnog dijela mirovine (odlukom Vlade o smanjenju aktualne vrijednosti mirovine) došlo bi i do automatskog smanjenja navedenih prava, a time bi se izgubila i osnovna zakonska postavka o određivanju mirovine za ciljanu skupinu na povoljniji način. Hrvatski ratni vojni invalidi, udovice, roditelji i djeca poginulih hrvatskih branitelja imaju razumno pravo očekivati da će njihova mirovina biti sukladna njihovim zaslugama iz Domovinskog rata, a ne da će navedena prava ovisiti o trenutnom raspoloženju Vlade. Gramatičkim tumačenjem odredbe članka 80. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju proizlazi da su sva prava gore navedene ciljane skupine, a koja se ne uzimaju u obzir prilikom određivanja mirovine na temelju staža osiguranja iz članka 25. Zakona o mirovinskom osiguranju, priznata posebnim propisima, konkretno Zakonom o pravima hrvatskih branitelja (a ne i Zakonom o mirovinskom osiguranju). Međutim, ciljana skupina većinu svojih prava ostvaruje upravo iz Zakona o mirovinskom osiguranju, dok su prava koja isti ostvaruju iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji svedena samo na određena povećanja; tako je prilikom određivanja invalidske mirovine određen polazni faktor 1,50 za HRVI, odnosno 1,85 za pripadnike gardijske postrojbe i specijalne policije, te za dragovoljce, te je propisan i poseban način izračuna osobnog boda na način da se prosječan vrijednosni bod pomnoži sa polaznim faktorom i mirovinskim stažem od 40 godina umjesto sa faktorom izračuna 1,0 kako je to predviđeno u općem mirovinskom sustavu te se ovako dobiveni osobni bodovi povećavaju za 45% prema članku 18 stavku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Sva ostala prava, koja se sukladno članku 80. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ne uzimaju u obzir prilikom određivanja mirovine na temelju staža osiguranja iz članka 25. Zakona o mirovinskom osiguranju (u tzv. općem dijelu mirovine), već se uzimaju u obzir prilikom određivanja mirovine ostvarene prema posebnim propisima, za ciljanu skupinu proizlaze upravo iz Zakona o mirovinskom osiguranju, te stoga kako nisu ostvarena prema posebnim propisima već Zakonom o mirovinskom osiguranju, trebala bi biti uzeta u obzir prilikom određivanja tzv. općeg dijela mirovine, dijela u kojem aktualnu vrijednost mirovine ne određuje svojom odlukom Vlada Republike Hrvatske, već ovisi o tržišnim uvjetima. Tako pravo na priznanje vrijednosnih bodova za najmanje 40 godina mirovinskog staža sa mirovinskim faktorom 1,0 kod određivanja invalidske mirovine zbog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovanog ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću jest pravo koje ciljanoj skupini proizlazi iz Zakona o mirovinskom osiguranju, međutim, prilikom određivanja mirovine, ovo pravo se ciljanoj skupini utvrđuje u posebnom dijelu kao da isto pravo proizlazi iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Usporedbe radi, radnicima - adresatima Zakona o mirovinskom osiguranju kod kojih je nastupio gubitak radne sposobnosti zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti se vrijednosni bodovi za najmanje 40 godina mirovinskog staža sa mirovinskim faktorom 1,0 kod određivanja invalidske mirovine utvrđuju u tzv. općem dijelu mirovine, odnosno kod istih aktualna vrijednost mirovine ne ovisi o odluci Vlade. Zaključno, iz svega navedenoga glede posebnog dijela mirovine može se zaključiti sljedeće: - u posebnom dijelu mirovine priznaju se posebna prava ciljane skupine, koja proizlaze iz zasluga u Domovinskom ratu, međutim ista prava, koja su stečena, novim zakonskim rješenjem nisu i konstantna, budući na promjenjivost istih prava utječe Vlada svojom odlukom o visini aktualne vrijednosti mirovine, - iako bi u posebnom dijelu mirovine trebala biti samo prava koja ciljanoj skupini priznaje Zakon o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, prilikom određivanja posebnog dijela mirovine uzimaju se u obzir i prava iz Zakona o mirovinskom osiguranju, što je za ciljanu skupinu nepovoljno jer i u tom dijelu, za razliku od svih ostalih adresata Zakona o mirovinskom osiguranju, aktualna vrijednost mirovine ovisi o odlukama Vlade. II. ZABRANA RETROAKTIVNOSTI Sve prethodno opisano, budući se sukladno spornoj odredbi članka 178. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14) primjenjuje i na mirovine koje su ranije određene prema starijim propisima, u suprotnosti je s odredbom Ustava Republike Hrvatske koja propisuje zabranu retroaktivnosti zakona. Naime, članak 178. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuje da će se i onim braniteljima koji su već ostvarili mirovinu prema ranijim propisima o mirovinskom osiguranju, donijeti novo rješenje o dijelovima mirovine sukladno članku 80. Zakona o mirovinskom osiguranju. Dakle, navedena odredba utječe i mijenja one pravne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu spornih odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju. Braniteljima se prava iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja, kao i prava koja su im priznata Zakonom o mirovinskom osiguranju (vrijednosni bodovi za najmanje 40 godina mirovinskog staža sa mirovinskim faktorom 1,0 kod određivanja invalidske mirovine) prenose iz tzv. općeg, zaštićenog dijela mirovine, u posebni dio mirovine koji ovisi o odlukama Vlade, što znači i o trenutnoj političkoj situaciji. U praksi se može očekivati da bi se smanjenjem posebnog dijela mirovine, za isti postotak smanjivala i prava koja su ciljanoj skupini priznata temeljem zasluga u Domovinskom ratu, koja bi kako je već navedeno trebala biti konstantna. Za retroaktivno djelovanje moraju postojati posebno opravdani razlozi, koji u konkretnom slučaju ne postoje. Naime, u Prijedlogu Zakona o mirovinskom osiguranju, koji je Hrvatska Vlada uputila zastupnicima Hrvatskog sabora stoji da je donošenje novih rješenja o razmjernim dijelovima mirovina "potrebno radi propisane mogućnosti različitog usklađivanja dijelova tih mirovina". Međutim, kako je već navedeno i opisano u točki I i II ovog Zahtjeva, donošenjem novih rješenja ne mijenja se samo tehnički rješenje o mirovini na način da se ista razdvaja na dva dijela – onu na temelju staža osiguranja i onu ostvarenu prema posebnom propisu, već ista i suštinski mijenja prava osiguranika adresata članka 80. Zakona o mirovinskom osiguranju, te je stoga zakonodavac bio dužan navesti koji su to posebno opravdani razlozi da se osiguranicima koji već ostvaruju mirovinu ista razdvoji na dva dijela - opći dio koji se određuje na jednak način kao i mirovina u općem mirovinskom sustavu, te na posebni dio ostvaren prema posebnim propisima u kojem usklađivanje mirovina vrši Vlada, te u kojem stoga njihova osobna situacija postaje neizvjesna. Iz samog Prijedloga Zakona o mirovinskom osiguranju je nadalje razvidno da "će se po osnovi usklađivanja mirovina smanjiti rashodi za mirovine i mirovinska primanja u odnosu na važeći način usklađivanja mirovina za približno 100 mil. kuna u 2014. i 190 mil. kuna u 2015. godini". Dakle, ako su novim razdvajanjem mirovina, i usklađivanjem mirovina odlukom Vlade ostvarene uštede od 100 odnosno 150 milijuna kuna, očigledno je da su time u konačnici smanjena prava ciljane skupine, te da se spornim zakonskim rješenjima koja su predmet ovog Zahtjeva nije htjelo samo razdvojiti mirovine kako to navodi zakonodavac u javnoj raspravi, već je cilj zakonodavca u što većoj mjeri oduzeti ciljanoj skupini prava iz mirovinskog sustava, prenijeti ista u što većem opsegu u posebni dio mirovine kojim Vlada usklađenjem mirovina može manipulirati te ostaviti što manji dio u općem dijelu mirovine, a sve bez opravdanja i bez ravnomjerne raspodjele tereta na sve korisnike proračuna. Radi pojašnjenja stvarnog gubitka stečenih prava donošenjem "novih" rješenja o dijelovima mirovina, ističu se posebnosti upravo ciljane skupine – naime, poginulim hrvatskim braniteljima, odnosno hrvatskim ratnim vojnim invalidima, kako je već navedeno, je služba u Oružanim snagama zbog okolnosti stradavanja u Domovinskom ratu prestala po sili zakona temeljem članka 205. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, bez njihovog utjecaja, te stoga isti u većini slučajeva nisu uspjeli prikupiti staž osiguranja. Stoga isti u općem dijelu mirovine kao staž osiguranja imaju relativno malo dana, te im se gotovo čitava mirovina sastoji od posebnog dijela, koji pak opetovano se ističe ovisi o trenutnom raspoloženju Vlade, odnosno njenoj odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine. U "novim" rješenjima o određivanju mirovine pripadnika ciljane skupine donesenima temeljem članka 178. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju dio mirovine određen temeljem staža osiguranja iznosi u pravilu od 0 % do 10% cijele svote mirovine, dok ostatak mirovine koji bi prema članku 80. Zakona o mirovinskom osiguranju trebao biti ostvaren prema posebnim propisima čini od 90% do 100% cijele mirovine. Takav omjer općeg i posebnog dijela mirovine proizlazi upravo iz činjenice da su ciljanoj skupini i prava koja proizlaze iz općeg mirovinskog sustava prebačena u posebni dio mirovine, dok su svim ostalim adresatima Zakona o mirovinskom osiguranju ta prava ostala u općem dijelu mirovine. U prilogu se dostavlja primjerak Rješenja donesenog temeljem članka 178. Zakona o mirovinskom osiguranju iz kojeg je razvidno da se mirovina korisnika (konkretno udovice čiji je suprug poginuo već prvi dan na bojištu) sastoji isključivo od posebnog dijela mirovine, i to budući poginuli hrvatski branitelj nije imao niti jedan dan staža osiguranja. Uzimajući u obzir da se tzv. posebni dio mirovine usklađuje odlukom Vlade, te isti nije konstantan, već promjenjiv, da bi Vlada svojom odlukom o aktualnoj vrijednosti mirovine mogla utjecati na drastično smanjenje posebnog dijela mirovine, jasno je da se radi o zadiranju u stečena prava pripadnika ciljane skupine, te povredi Ustavne odredbe o zabrani retroaktivnosti budući za istu retroaktivnost zakonodavac nije naveo opravdane razloge. Nadalje, iako je zakonodavac prilikom donošenja spornih zakonskih odredbi isticao kako se novim razdvajanjem mirovina ne dira u stečena prava ciljane skupine, valja napomenuti kako je u povodu žalbi na spomenuta "nova" rješenja temeljem članka 178. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, podnesenih zbog nejasnog i neobrazloženog smanjenja staža osiguranja iz članka 25. Zakona o mirovinskom osiguranju, a time i tzv. općeg dijela mirovine, Povjerenstvo za analizu rješenja o razdvajanju mirovina, izdalo Priopćenje kojim je obavijestilo da u vremenskom periodu od 30.05.1990. do 30.06.1996. godine, hrvatska država braniteljima koji su imali pravo na beneficirani radni staž prema Zakonu o obrani nije uplaćivala doprinose, te stoga navedene uplate (odnosno izostanak uplate) nisu evidentirane u staž osiguranja, nego u ukupan mirovinski staž. Pritom je bitno za naglasiti da su se u svim ranijim rješenjima o pravu na mirovinsko osiguranje, razdoblja provedena u Domovinskom ratu priznavala u staž osiguranja iz članka 25. Zakona o mirovinskom osiguranju. Dakle, novim rješenjima izravno je dirano u stečena prava ciljane skupine, jer im je neosnovano, i suprotno odredbama Zakona o obrani, u novim rješenjima smanjen staž osiguranja. Ciljana skupina nije jedina grupa koja u hrvatskom pravnom sustavu ostvaruje mirovine prema posebnim propisima. Jedna od grupa koja je mirovinu ostvarivala pod povoljnijim uvjetima su i zastupnici u Hrvatskom saboru, odnosno predsjednik Republike Hrvatske. Izmjenama zakonskih odredbi takve "povlaštene" mirovine su ukinute, međutim Naslovni sud je u svojoj Odluci i Rješenju broj: U-I-4113/2008 i dr. od 12.08.2014. godine prilikom odlučivanja o ustavnosti ukidanja povlaštenih mirovina obrazložio da "čini se nespornim da je predsjednik kojemu je mandat u tijeku računao s predsjedničkom mirovinom kad je prihvaćao dužnost, s obzirom da je to pravo bilo priznato”, kao i da "zastupnik koji je dužnost obnašao prije stupanja na snagu ovog Zakona ima pravo na zastupničku mirovinu prema propisima koji su važili u vrijeme kad je obnašao zastupničku dužnost, bez obzira na vrijeme podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na zastupničku mirovinu", te je ukinuo retroaktivnost zakona u odnosu na one koji su dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru, odnosno dužnost predsjednika Republike Hrvatske obnašali u vrijeme prije stupanja na snagu zakona kojim su ukinute povlaštene mirovine. S tim u vezi javlja se opravdano pitanje je li u skladu s legitimnim očekivanjima ciljane skupine (kojima bi se mirovina trebala ostvarivati i određivati pod povoljnjijim uvjetima zbog zasluga za vrijeme Domovinskog rata), da njihova mirovina u većem dijelu, a uzimajući u obzir da većina pripadnika ciljane skupine zbog prestanka službe po sili zakona nije mogla ostvariti dulji staž osiguranja, ovisi o trenutnoj političkoj volji Vlade, ili bi se primjenom jednakih kriterija kao i za predsjednika Hrvatske, odnosno zastupnike u Hrvatskom saboru trebalo činiti nespornim da uzimajući u obzir zasluge iz Domovinskog rata, i sukladno tome stečena prava, opravdano očekuju da će i ubuduće primati mirovinu sukladno tim stečenim pravima. Posebno iz citirane odluke Naslovnog suda proizlaze neke specifičnosti obavljanja dužnosti zastupnika Hrvatskog sabora. Tako se posebno ističu "neizvjesnosti i štetne posljedice obnašanja zastupničke dužnosti na "post-zastupnički život" osobe", koji su se uravnotežavali institutom zastupničke mirovine (koji se pak sastojao od dvaju elemenata: posebne zakonske osnovice za obračun mirovine i povoljnijih uvjeta za umirovljenje bivšeg zastupnika s obzirom na dob i radni staž). Potom Naslovni sud ističe kako se opći mirovinski režim može protegnuti i na zastupnike u Hrvatskom saboru (dakle radi se o ukidanju povlaštenih mirovina) bez postavljanja pitanja ustavnosti takve odluke zakonodavca "ako u pravnom poretku postoje prikladni zakonski mehanizmi koji djelotvorno rješavaju opisane strukturalne probleme zastupničkog mandata". I u slučaju ciljane skupine valja imati na umu neizvjesnosti i štetne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu – ranjavanje i smrt te nemogućnost nastavka službe u Oružanim snagama. Notorni su problemi s kojima su se pripadnici ciljane skupine našli prilikom završetka Domovinskog rata, poglavito vezano uz nemogućnost daljnjeg poslovnog djelovanja, te je istima takve probleme nadomještao postojeći mirovinski sustav. Međutim, osporenim zakonskim rješenjima kojima se uvodi novi način određivanja mirovine, koji u najvećem dijelu ovisi o odlukama Vlade, koji je stoga neizvjestan i ne daje pripadnicima ciljane skupine saznanje o mirovinama na koje mogu računati, ne mogu se nadomjestiti sve štetne posljedice "poslijeratnog" života hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. III. DISKRIMINACIJA U ODNOSU NA PRIPADNIKE HRVATSKE DOMOVINSKE VOJSKE MOBILIZIRANE OD 17.04.1941. DO 15.05.1945, SUDIONIKE NOR-A, VOJNE OSIGURANIKE BIVŠE JNA Članak 80. stavak 4. točke 1. b i c utvrđuju faktor preračuna prilikom određivanja općeg dijela mirovine hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u visini 0,40 odnosno 0,45. Nasuprot tome, faktor preračuna iz članka 80. stavka 4. točke 2., 3. i pogotovo 14. Zakona o mirovinskom osiguranju određuju faktor preračuna u većim iznosima. Navedeni faktori preračuna direktno utječu na visinu mirovine u općem dijelu mirovina, a usporedbom navedenih članaka razvidno je da su određeni u najmanjem iznosu kod određivanja invalidskih mirovina hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata, odnosno kod određivanja obiteljskih mirovina iza poginulih hrvatskih branitelja Domovinskog rata. U konkretnom slučaju uspoređuju se faktori preračuna za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, nasuprot faktorima preračuna za pripadnike Hrvatske domovinske vojske (pripadnike NDH), sudionike NOR-a te pripadnike vojske JNA. Isti osiguranici predstavljaju vojne osobe, koje imaju pravo na mirovine pod povoljnijim uvjetima zbog svojih "zasluga" za vrijeme ratnog stanja, te zbog navedenog predstavljaju usporednu skupinu. Međutim, temeljem činjenice sudjelovanja u različitim ratovima, što u konkretnom predstavlja i diskriminatornu osnovu, jednima (vojnim osobama iz Domovinskog rata) je priznat faktor preračuna u manjem iznosu u odnosu na druge (vojne osobe za vrijeme NDH, pripadnike NOR-a, odnosno JNA), iako za isto nema objektivnog i razumnog opravdanja, niti se takvim razlikovanjem postiže ikakav legitiman cilj. Zakonodavac je u boljem položaju u odnosu na faktor preračuna (koji direktno utječe na visinu mirovine) ostavio vojnike NDH, JNA i pripadnike NOR-a, a navedeno svojim Prijedlogom Zakona o mirovinskom osiguranju obrazložio okolnošću da je odgovarajući faktor preračuna "utvrđen na osnovi prosječnog broja korisnika, prosječne mirovine, prosječnih rashoda za mirovine, prosječnog staža na osnovi kojeg je ostvarena mirovina, prosječnog staža osiguranja i njegovog udjela u mirovini, rashoda za mirovine ostvarene prema povoljnijim uvjetima i njihov udio u ukupnim rashodima za mirovine te činjenice da se ove mirovine ostvaruju u prosjeku u mlađoj životnoj dobi nego mirovine ostvarene prema općim propisima te u prosjeku duže koriste". Dakle, uspoređujući prethodno navedene faktore preračuna proizlazi da je za hrvatske branitelje propisan najmanji faktor preračuna zbog činjenice da je veći broj korisnika mirovina, da su veći rashodi za takve mirovine, a sve u odnosu na pripadnike JNA, NOR-a i NDH, a pritom zanemarujući činjenicu da je upravo ciljana skupina dala najveći doprinos obrani suvereniteta Republike Hrvatske (vlastiti život, dijelove tijela i zdravlje). Također je prilikom usvajanja iste odredbe zanemarena i činjenica koja je već navedena u točki II ovog Zahtjeva – da većina pripadnika ciljane skupine zbog prestanka službe po sili zakona temeljem članka 205. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ima mali broj dana priznat kao staž osiguranja, a najmanjim faktorom preračuna im se dio mirovine ostvarene temeljem staža osiguranja i dodatno smanjuje u odnosu na druge pripadnike usporednih skupina. Dakle, razlog za manje mirovine pripadnika Domovinskog rata obrazlaže se okolnošću da je takvih korisnika mirovine brojčano više, da se izdvajaju veća sredstva za njihove mirovine u odnosu na vojnike NDH, JNA i pripadnike NOR-a. Ukoliko se uzme u obzir svrha zbog koje je uopće posebnim zakonima na povoljniji način uređen položaj pripadnika Domovinskog rata, odnosno pripadnika NOR-a, NDH ili JNA, dolazi se do zaključka kako broj korisnika mirovina, odnosno rashodi za mirovine ne mogu opravdavati razlikovanje i diskriminaciju hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Uvidom u statističke izvještaje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za studeni 2015. godine vidljivo je da je broj korisnika mirovina u općem mirovinskom sustavu 1.132.923, dok je ukupni broj korisnika mirovina ostvarenih prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji samo 72.209. Pritom je zakonodavac trebao imati na umu da se broj korisnika mirovina temeljem sudjelovanja u Domovinskom ratu smanjuje te da je godišnja smrtnost korisnika tih mirovina sve veća. Ukoliko je cilj zakonodavca bio ostvariti uštede u proračunu, isto je mogao ostvariti i bez provođenja diskriminacije, i to na način da se svima iz usporednih skupina kojima su mirovine određene pod povoljnijim uvjetima faktor preračuna izrazi istim brojem. Suprotno, ovako se očigledno hrvatskim braniteljima Domovinskog rata priznaju manje mirovine i manja prava temeljem njihova sudjelovanja u ratu u odnosu na vojnike NDH, pripadnike NOR-a, odnosno JNA. Logično pitanje koje se ovakvim zakonskim rješenjem nameće svakom hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata je bi li invalidnost izražena visinom mirovine vrijedila više da je prouzročena na isti način, ali ne sudjelovanjem u Domovinskom ratu, nego sudjelovanjem u JNA. Posebno valja napomenuti kako su u svim segmentima uređenja mirovina Zakonom o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) vojni osiguranici JNA ostavljeni u boljem položaju od pripadnika ciljane skupine. Naime, istima je dokupljen staž osiguranja od 1970. godine do 08.10.1991. godine (iako pritom za navedeni dokupljeni staž vojni osiguranici nisu uplatom doprinosa osigurali sredstva), a potom im je i člankom 185. Zakona o mirovinskom osiguranju prilikom određivanja mirovine priznato uračunavanje plaće u visini od 63,22 %. Pritom iz obrazloženja Prijedloga članka 185. Zakona o mirovinskom osiguranju proizlazi da je visina plaće od 63,22 % priznata prema preuzetom Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika (NN 73/91) i Pravilniku o osobnim dohocima i drugim uvećanim primanjima aktivnih vojnih lica i vojnika po ugovoru o radu na određeno vrijeme (Službeni list, broj 15/90) po kojima plaću čine osobni dohodak i posebni dodaci ((osobni dohodak po činu odnosno klasi, osobni dohodak prema položaju, osobni dohodak po osnovi minulog rada, armijski dodatak). Dakle, radi opravdanja priznanja plaće u visini od 63,22 % predlagatelj zakona poziva se na zastarjele propise iz bivše SFRJ. Nadalje, dok je spornim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju svim pripadnicima ciljane skupine određeno da će im Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po sili zakona odrediti mirovine sukladno novom načinu određivanja mirovina iz članka 80. Zakona o mirovinskom osiguranju, vojni osiguranici bivše JNA imaju povlaštenu mogućnost izbora novog određivanja mirovine, budući je člankom 185. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da će se mirovina ponovno odrediti na njihov zahtjev. Dakle, ukoliko bi primjenom članka 185. Zakona o mirovinskom osiguranju mirovina vojnom osiguraniku bivše JNA bila nepovoljnija od one određene prema ranijim propisima, vojni osiguranik jednostavno neće podnijeti zahtjev za novim određivanjem mirovine. U konačnici je takvim zakonskim rješenjem došlo do porasta mirovina vojnih osiguranika bivše JNA od 10 do 30 %. U konkretnom slučaju očigledno je da eventualne uštede u proračunu nisu ravnomjerno raspoređene na sve korisnike, jer je dokupljivanje staža, a potom i priznanje određene visine plaće dodatni trošak, a ne ušteda državnog proračuna. Stoga se ovdje opetovano ukazuje na okolnost da su uštede u državnom proračunu postignute na način da je teret istih svaljen samo na hrvatske branitelje, odnosno ovdje ciljanu skupinu, dok su mirovine vojnih osiguranika bivše JNA određene na način da uzrokuju dodatne nepotrebne rashode, a time i diskriminacija između navedenih dviju skupina nema objektivnog i razumnog opravdanja. Ako se stajalište Ustavnog suda izneseno u Odluci i Rješenju broj: U-I-988/1988 i dr. od 17.03.2010. godine (NN 40/10) podvede pod članak 80. stavak 1., 2., 3. i 4. Zakona o mirovinskom osiguranju, jasno je da smanjenje prava hrvatskih branitelja do kojih je došlo pobijanim zakonskim odredbama nije rezultat generalnog redefiniranja osiguranih prava, niti je takav gubitak razmjeran po svojim učincima, već su nasuprot tome hrvatskim braniteljima prava smanjena, dok su vojni osiguranici JNA drugim zakonskim odredbama istog zakona stekli dodatne pogodnosti. IV. DISKRIMINACIJA U ODNOSU NA RADNIKE KORISNIKE INVALIDSKE MIROVINE U točki I ovog Zahtjeva već je opisano kako se prilikom određivanja općeg dijela mirovine iz članka 80. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ne uzimaju u obzir prava koja su svim ostalim adresatima Zakona o mirovinskom osiguranju priznata u općem dijelu – tako se u općem mirovinskom sustavu vrijednosni bodovi za najmanje 40 godina mirovinskog staža sa mirovinskim faktorom 1,0 kod određivanja invalidske mirovine zbog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovanog ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću utvrđuju u tzv. općem dijelu mirovine. Nasuprot tome, adresatima Zakona o pravima hrvatskih branitelja, konkretno udovici, roditeljima ili djeci poginulog hrvatskog branitelja prilikom određivanja obiteljske mirovine, odnosno hrvatskom ratnom vojnom invalidu prilikom određivanja invalidske mirovine se isti ti vrijednosni bodovi za 40 godina mirovinskog staža sa mirovinskim faktorom 1,0 priznaju u tzv. posebnom dijelu mirovine u kojem usklađivanje mirovine vrši Vlada Republike Hrvatske. Kako bi u posebnom dijelu mirovine sukladno zakosnkom izričaju trebala stajati samo prava koja predstavljaju povlastice priznate posebnim propisima, to je ovakvim zakonskim uređenjem zakonodavac ciljanoj skupini ozljede zadobivene u ratu (a budući je služba u Oružanim snagama za vrijeme rata za ciljanu skupinu bila zaposlenje, to je riječ o ozljedama na radu) kvalificirao kao povlastice, dok je svim ostalim zaposlenicima ozljeda na radu priznata u općem mirovinskom sustavu (koji odgovara općem dijelu mirovine određenom za pripadnike ciljane skupine). Diskriminatorna osnova ovdje proizlazi iz okolnosti da se ozljeda odnosno invalidnost ciljanoj skupini hrvatskih stradalnika domovinskog rata utvrđuje i priznaje u posebnom dijelu mirovine, dok se svim ostalim korisnicima invalidske mirovine priznaje u općem mirovinskom sustavu odnosno općem dijelu mirovine. Posebni dio mirovine nepovoljniji je u odnosu na opći dio mirovine jer u pravne odnose unosi nesigurnost. Naime, posebni dio mirovine je promjenjiv, ovisan o odluci Vlade, te se u istom ne primijenjuje zaštitni mehanizam iz članka 88. stavka 7. Zakona o mirovinskom osiguranju, i stoga ne predstavlja konstantu kao opći dio mirovine kod svih ostalih adresata Zakona o mirovinskom osiguranju. U konačnici zbog promjenjivosti i ovisnosti posebnog dijela mirovine o odluci Vlade moguće je da hrvatski branitelji odnosno članovi poginulih branitelja za priznatih 40 godina mirovinskog staža sa mirovinskim faktorom 1,0 ostvare mirovinu u manjem iznosu nego korisnici invalidske mirovine sa istih priznatih 40 godina mirovinskog staža sa mirovinskim faktorom 1,0, i to isključivo budući se navedeni faktori kod hrvatskih branitelja izračunavaju u posebnom dijelu koji usklađuje Vlada, a kod svih ostalih u općem dijelu koji je nezavisan od odluka Vlade. Takvo stanje je u suprotnosti i s odredbom članka 58. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske o posebnoj zaštiti hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih branitelja. Oni bi u konačnici zbog novog načina određivanja i usklađivanja mirovina mogli biti u socijalno lošijem položaju u odnosu na korisnike općeg mirovinskog sustava, te navedena posebna zaštita iz članka 58. stavka 3. Ustava ostaje samo odredba koja se ne primijenjuje u praksi. Posebno se ističe kako hrvatskim ratnim vojnim invalidima postojanje profesionalne ili opće nesposobnosti za rad, kao uvjet za stjecanje prava na invalidsku mirovinu, određuje zdravstvena komisija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, i to prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Dakle, prilikom priznanja prava na invalidsku mirovinu hrvatske ratne vojne invalide procjenjuju i vještače oni isti vještaci i po istim pravilima koja vrijede za sve ostale adresate Hrvatskog zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno za korisnike koji su ozljedu na radu ili profesionalnu bolest zadobili u radnom odnosu. Dakle, u odnosu na jedne i druge, postupak priznanja prava na invalidsku mirovinu je isti, hrvatskim ratnim vojnim invalidima invalidnost ne utvrđuje neka posebna vojna komisija, po posebnim pravilima, već se isto provodi sukladno općim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga je priznanje prava po osnovi invalidnosti u posebnom dijelu mirovine još upitnije, i očigledno dovodi do neopravdane diskriminacije hrvatskih ratnih vojnih invalida, odnosno članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja (prilikom određivanja obiteljske mirovine) u odnosu na radnike koji su ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest zadobili na svom radnom mjestu izvan rata. V. POSEBNA ZAŠTITA CILJANE SKUPINE Hrvatski branitelji, hrvatski ratni vojni invalidi, udovice, roditelji i djeca poginulih hrvatskih branitelja predstavljaju ustavno dobro, zakonodavac im je dužan pružiti posebnu zaštitu temeljem članka 58. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske. Međutim, odredbe članka 80. i 187. Zakona o mirovinskom osiguranju čine upravo suprotno jer stavljaju adresate istih odredbi u nepovoljniji položaj u odnosu na sve ostale adresate Zakona o mirovinskom osiguranju, i to budući posebni dio mirovine, u kojem se utvrđuju i prava iz Zakona o mirovinskom osiguranju (vrijednosni bodovi za najmanje 40 godina mirovinskog staža sa mirovinskim faktorom 1,0 kod određivanja invalidske mirovine zbog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovanog ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću) čini ovisnim o aktualnoj vrijednosti mirovine koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske. Kako je već ranije navedeno, a uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja ovdje ciljane skupine, moguće je da prilikom utvrđivanja invalidske mirovine hrvatskog ratnog vojnog invalida koji je direktno iz školskih klupa otišao u rat i čija se gotovo čitava mirovina sastoji isključivo od posebnog dijela, ima manju mirovinu od radnika (pa i sa samo nekoliko dana staža osiguranja) kojem je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan ozljedom na radu, i to budući mirovina takvog radnika, konkretno aktualna vrijednost mirovine ovisi o stopi promjene prosječnog indeksa potrošačkih cijena i stopi promjene prosječne bruto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a pritom je člankom 88. stavkom 7. Zakona o mirovinskom osiguranju propisan i zaštitni mehanizam, dok posebni dio mirovine hrvatskog ratnog vojnog invalida ovisi o aktualnoj vrijednost mirovine koju određuje Vlada Republike Hrvatske. Kao primjer može se uzeti i u točki II ovog Prijedloga već navedena udovica iza poginulog hrvatskog branitelja čiji je suprug primjerice poginuo prvi dan na bojištu – mirovina će se u tom slučaju sastojati samo od tzv. posebnog dijela koji je promjenjiv i unosi nesigurnost u pravni poredak. VI. POVREDA DEMOKRATSKOG UREĐENJA I VLADAVINE PRAVA Prilikom donošenja Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) predlagatelj propisa je čitavu javnu raspravu oko Nacrta prijedloga Zakona o mirovinskom osiguranju sveo samo na 15 dana internetskog objavljivanja i prijepiske (od 03. do 18.10.2013. godine). U konkretnom slučaju radi se o opsežnom i složenom zakonu, čiji su instituti i pravni termini često nejasni i pravnicima, te je za njegovo razumijevanje, a potom široku i sadržajnu javnu raspravu potrebno više od 15 dana. Posebno je takvim postupanjem prekršena odredba članka 11. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana. Uz činjenicu da je javna rasprava prekratko trajala, nezakonito postupanje proizlazi i iz okolnosti da je u javnoj raspravi o Nacrtu prijedloga Zakona o mirovinskom osiguranju bio jedan tekst članka 80. stavka 4. točke 1.a i b, dok je drugačiji tekst istog članka unesen u usvojeni i danas važeći Zakon o mirovinskom osiguranju. Naime, u Nacrtu prijedloga Zakona o mirovinskom osiguranju koji je objavljen na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje spomenute odredbe su glasile: (4) Pri određivanju dijela mirovine prema stavku 3. ovoga Zakona koji se odnose na staž osiguranja iz članka 25. ovoga Zakona faktor preračuna iznosi za: 1) mirovinu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih hrvatskih branitelja: a) starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu 0,85 b) invalidsku mirovinu 1,0 U konačnom i usvojenom tekstu Zakona o mirovinskom osiguranju, isti članak koji dakle nije bio predmetom javne rasprave glasi: (4) Pri određivanju dijela mirovine prema stavku 3. ovoga Zakona koji se odnose na staž osiguranja iz članka 25. ovoga Zakona faktor preračuna iznosi za: 1) mirovinu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. i za obiteljsku mirovinu ostvarenu nakon smrti tih hrvatskih branitelja: a) starosnu, prijevremenu starosnu, invalidsku i obiteljsku mirovinu prema općem propisu koje su povećane prema posebnom propisu 0,85 b) invalidsku i obiteljsku mirovinu ostvarenu prema posebnom propisu, kao i obiteljsku mirovinu ostvarenu prema općem propisu nakon smrti korisnika invalidske mirovine ostvarene prema posebnom propisu 0,40 Dakle, prilikom javne rasprave zainteresirani sudionici su mogli raspravljati o faktoru preračuna za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu hrvatskog branitelja 0,85, odnosno za invalidsku mirovinu 1,0. Sadašnje osporavano zakonsko rješenje o kojem se nije raspravljalo razlikuje faktor preračuna za starosnu, prijevremenu starosnu, invalidsku i obiteljsku mirovinu prema općem propisu koje su povećane prema posebnom propisu 0,85, odnosno faktor preračuna za invalidsku i obiteljsku mirovinu ostvarenu prema posebnom propisu, kao i obiteljsku mirovinu ostvarenu prema općem propisu nakon smrti korisnika invalidske mirovine ostvarene prema posebnom propisu 0,40. Iz navedenoga je razvidno da usvojeni i važeći tekst Zakona o mirovinskom osiguranju unosi dvije bitne promjene u odnosu na Nacrt prijedloga Zakona o mirovinskom osiguranju. Prvenstveno uvodi razlikovanje mirovina hrvatskih branitelja – ovdje ciljane skupine koje se ostvaruju i određuju prema posebnom propisu (Zakonu o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji), te mirovine hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata prema općem propisu (Zakonu o mirovinskom osiguranju) koje su povećane prema posebnom propisu (Zakonu o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji), te je za svaku od navedenih dviju skupina odredio različiti faktor preračuna, tako da isti za ciljanu skupinu iznosi samo 0,40, dok za drugu skupinu iznosi 0,85. Drugo što je različito između Nacrta prijedloga Zakona o danas važećeg Zakona jest višestruko smanjenje samog faktora preračuna – naime predloženi faktor iz javne rasprave 1,0 koji je trebao biti isti za sve invalide Domovinskog rata, u samom Zakonu o mirovinskom osiguranju promijenjen je u 0,40 odnosno 0,85. Slijedom navedenoga, zainteresiranoj javnosti je onemogućeno raspravljati o pitanjima koja ih se direktno tiču, onemogućeno im je iznijeti stavove i iste braniti, a nemoguće je utvrditi i prihvatljivost spomenutih odredbi za društvo u cjelini. Nadalje je izravno prekršena odredba članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama koji propisuje da informacije koje tijela javne vlasti objavljuju odnosno daju (pa tako i nacrti zakona i drugih propisa) moraju biti pravodobne, potpune i točne. Isti Zakon naime propisuje i obvezu tijela javne vlasti na svojim internetskim stranicama objavljivati nacrte zakona za koje se provodi postupak savjetovanja sa javnošću. U konačnici je takvim postupanjem zakonodavac prilikom donošenja Zakona o mirovinskom osiguranju prekršio ustavna načela iz članka 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske. Naime, "donošenje propisa prema predviđenim pravilima i/ili demokratskim proceduralnim standardima temeljni je zahtjev koji proizlazi iz vladavine prava u demokratskom društvu. Postupak u kojem se taj zahtjev ne poštuje nesuglasan je s člankom 1. Ustava, to jest s demokratskim uređenjem Republike Hrvatske, i s člankom 3. Ustava, to jest s vladavinom prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske" – Odluka Ustavnog suda broj U-II-1304/2013 od 16.07.2013, NN 99/13. Donošenjem propisa bez ikakve javne rasprave (konkretno u odnosu na članak 80. stavka 4. točke 1.a i b), a i donošenjem propisa bez dovoljno duge javne rasprave zakonodavac je postupio suprotno načelima transparentnosti, otvorenosti i uključivanja, koji su uz prikladan "vremenski okvir i uvjete koji omogućuju pluralizam stajališta i valjanu raspravu o prijepornim pitanjima ključni zahtjevi demokratskog društva" - Odluka Ustavnog suda broj U-II-1304/2013 od 16.07.2013, NN 99/13. VII. Zaključno vrlo bitno je za naglasiti da je ciljana skupina svjesna financijske krize u kojoj se nalazi Republika Hrvatska, ne protivi se razdvajanju mirovine na opći dio u kojem bi se priznala sva prava koja za ciljanu skupinu proizlaze iz Zakona o mirovinskom osiguranju, te na posebni dio u kojem bi bila samo i isključivo prava iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, da se točno utvrde dijelovi koji bi se financirali iz doprinosa, odnosno dijelovi koji bi se financirali iz državnog proračuna Republike Hrvatske, ali da se isto napravi sukladno Ustavu, zakonskim propisima, i u konačnici bez diskriminirajućih učinaka opisanih u gornjim točkama. VIII. Slijedom navedenog predlagatelji p r e d l a ž u da Ustavni sud Republike Hrvatske pokrene postupak za ocjenu ustavnosti odredbi članka 80., 89., i 94. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) te članka 178. stavak. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN157/13, 151/14) te nakon provedenog postupka temeljem članka 55. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske poništi, podredno ukine ovim prijedlogom osporavane odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. U Zagrebu, 04.02.2016. godine Predlagatelji: Odvjetničko društvo Planinić i partneri j.t.d. odvjetnik Krešimir Planinić Odvjetnik Dražen Lančić POPIS PRILOŽENIH DOKUMENATA: - Punomoći, - Primjerak Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim je određena mirovina udovici umrlog hrvatskog branitelja, - Priopćenje Povjerenstva za analizu rješenja o razdvajanju mirovina od 17.09.2015. godine, - Statistički izvještaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o broju korisnika mirovina od studenog 2015.