ČUDESNE HRVATSKE BLIZANKE POKORILE SVIJET I PONOSNO NAJAVILE: ‘NAMA JE PLAN BITI POPUT SINKOVIĆA!‘

Ivana i Josipa Jurković u dvojcu ‘bez‘ osvojile su prvo žensko zlato na SP-ima do 23 godine. 

Iskreno, otišle su u Račice po to zlato. Pričale su o njemu i na početku sezone kad im je u fokusu bila borba za Olimpijske igre. Ivana i Josipa Jurković, 21-godišnje blizanke iz Vela Luke, silno su željele u svojoj posljednjoj sezoni u konkurenciji do 23 godina napraviti nešto veliko. A za djevojke koje su ove godine već bile 5. na seniorskom EP, koje su Svjetski kup završile ukupnom pobjedom u dvojcima ‘bez,’ to nešto veliko morala je biti medalja. I to ne bilo koja, zlatna medalja.

Josipa i Ivana Jurković, Svjetski kup Zagreb 2021

 DARKO ZIBAR

I uzele su ju. Bez problema, izravno su se kvalificirale u A finale pobjedom u svojoj kvalifikacijskoj skupini, a onda su finale kontrolirale od prvog do posljednjeg zaveslaja. Pobjeda nije bila niti jednog trenutka ugrožena.

Josipa i Ivana Jurković, Svjetski kup Zagreb 2021

I uzele su ju. Bez problema, izravno su se kvalificirale u A finale pobjedom u svojoj kvalifikacijskoj skupini, a onda su finale kontrolirale od prvog do posljednjeg zaveslaja. Pobjeda nije bila niti jednog trenutka ugrožena.

- Nazdravljamo, veselimo se, ali nismo još svjesne da smo ponovo svjetske prvakinje.

Zlato nakon loma rebra

Prvi put su to postale prije četiri godine u Litvi, ali juniorke i u četvercu ‘bez’, sad su to napravile same - sestra uz sestru i sestra za sestru jer...
- Ovo zlato posvećujem nama dvjema, treneru i roditeljima, ali najviše Josipi. Iza mene je i ozljeda, fraktura rebra zbog koje sam bila tri mjeseca aut, a zbog nje sam se vratila brže nego sam vjerovala da je moguće. Trenirala sam jako puno, uložila sam jako puno, a cijelo to vrijeme mi je ona bila silna podrška i htjela sam ju učiniti ponosnom. Da, ovo je prvenstveno za nju - ističe Ivana i nastavlja...

- Ta naša veza je toliko jaka da se ne može ni s čim usporediti. Bila sam sretna, jako sretna kad smo 2017. postale svjetske juniorske prvakinje, ali ovo je ipak nešto posebno baš zato što smo to napravile nas dvije.

Emocije su se teško stišavale, a obje su imale pune oči suza dok je Račicama odjekivala hrvatska himna u njihovu čast.
- Ne možeš izdržati, toliko je emocija da jednostavno ne možeš ne zaplakati.

Sviđa im se biti na postolju, jako sviđa ili kako bi Ivana rekla...
- Tek se mi trebamo pokazati, ovo je samo jedna stepenica u odnosu na sve ono što želimo napraviti.

Snovi nam se ispunili

Kako su krenule, treba im vjerovati da će tako i biti.
- I nismo još gotove za ovu godinu, čeka nas još EP do 23 godine i onda u listopadu seniorsko SP u Šangaju. Tamo će nam biti cilj doći što bliže najboljima, ali kako nas dvije volimo reći - s ludom glavom je sve moguće, pa ni u Šangaj nećemo ići samo da bismo nastupile.

Josipa i Ivana Jurković

 VK TREŠNJEVKA

Doduše, moguće je da SP-a u Šangaju neće biti, ali ima vremena do tada. Josipa je odslušala sve što je njezina blizanka ispričala i zaključila zlatnu priču...
- Ja iskreno još ne vjerujem da smo osvojile zlato. Nakon četiri godine sve se napokon isplatilo. Od kad veslamo, 11 godina, sanjamo da nas dvije budemo svjetske prvakinje i sad smo to uspjele. Znamo koliko smo se trudile za ovo, znamo kako nam je bilo kad se Ivana ozlijedila, ali vjerovale smo u sebe i znale da to možemo.

Nije bilo lako proteklih godina ni treneru Saši Vukojičiću, trebalo se izboriti i s njihovim temperamentom, s ‘bubicama’ normalnim za odrastanje, ali njih troje je uspostavilo prijateljski odnos pun povjerenja i sad zajedno ubiru plodove.
- Već u kvalifikacijama je bilo izgledno da će biti zlato, ali bio sam oprezan, pogotovo u odnosu na Amerikanke. Cure su rekle da su ih iznenadile kako su se držale uz njih, ali su bile spremne na to i odveslale su sve dogovoreno. Bilo je malo grča, ali to je i normalno, čekale su ovo četiri godine, a ovo im je bila posljednja prilika u ovoj konkurenciji - zadovoljan je Saša Vukojičić.

Nije ono što smo htjeli

I braća Anton i Patrik Lončarić su se nadali medalji, zapravo ne samo nadali nego su vjerovali da su spremni za nju na temelju svega što su izgradili ove godine i napretka koji su ostvarili. Nije ispalo po željama, jednu medalju (srebro) i u muškim dvojcima ‘bez’ osvojili su blizanci, ali ne naši nego Litavci Dovydas i Domantas Stankunas. Zlato je otišlo Britancima, bronca Turcima, naš je dvojac bio četvrti.

- Nije to bilo no što smo htjeli, ali 4. mjesto je dobar rezultat i možemo izvući dobru pouku iz cijelog ovog natjecanja. Britanci nas nisu iznenadili, ali iskreno jesu srebrni Litavci i brončani Turci, vjerovali smo da smo spremni i da možemo do medalje, ali nismo očekivali da će biti baš ovako jaka konkurencija. Mi malo jesmo zakazali jer je cijela godina pokazivala da smo napredovali i da smo jači nego prije, ali nije ovo ništa što bi nam nabilo stres, samo je još veći motiv - rekao je Patrik Lončarić.

Oni su 2000. godište, znači i iduće sezone će iči na SP do 23 godine, imat će priliku da se kao i sestre Jurković oproste od ove konkurencije s medaljom.
- I to je dodatni motiv, iako mi nismo ograničeni samo na mlađe seniore, vidimo sebe i u pravom seniorskom veslanju, ali korak po korak. Ovo nije loš rezultat, ali smatramo da možemo i vrijedimo više i dat ćemo sve od sebe da to i pokažemo.