Čudna pomirba Bojana Glavaševića

Dok ispred Ministarstva branitelja gori vatra, doslovna i metaforička, Glavašević jr. "zalijevao je cvijeće" zboreći o "sreći koja je nespojiva s mržnjom". Odgledavši emisiju Nedjeljom u dva još jednom sam se uvjerio, a znao sam i prije, u Hrvatskoj je stvorena politička klima, točnije platforma, gdje caruju laži, nevješto kamuflirana "šumarska ideologija" kojoj na čelu blista petokraka, "teška pitanja", opet "nova pravednost", sad pod egidom "reforme i novih temelja", dakako sve u drugom pokušaju osvajanja predsjedničkog mandata: sin legendarnog Siniše Glavaševića pokušao nam je sat vremena prodavati "novu pomirbu", zapravo niveliranje krivice odnosno samozaborav u jasnom razlikovanju agresora i žrtve, izbjegavajući temu o braniteljima, stalno se vraćajući na "domaći teren" frazama o "civilnim žrtvama" gdje se često "ne zna" tko je ispalio granatu. Osobno, imam urođenu averziju i tikove na pojmove "civilno", bilo da je riječ o "civilnom društvu", raznoraznim udrugama ili drugim "civilnim" inačicama, što je u današnjoj Hrvatskoj uglavnom sinonim za podrivanje Hrvatske! Za djelatnost onih koji Hrvatsku nikad nisu htjeli i koji teška srca prihvaćaju Hrvatsku. No vratimo se Bojanu Glavaševiću. Dok ispred Ministarstva branitelja gori vatra, doslovna i metaforička, Glavašević jr. "zalijevao je cvijeće" zboreći o "sreći koja je nespojiva s mržnjom". Branitelji u Savskoj traže svoja prava i svakako smo očekivali drukčiji ton emisije, fokusiran prije svega na branitelje. Čekao sam da se malo slegnu dojmovi Ovo je rekao sin legendarnog oca i dodao – protiv mene povela se hajka, mržnja...a koliko su se "dojmovi slegli" brzo ćemo vidjeti. Prosvjedi u Savskoj ne mogu trajati ad infinitum, beskonačno... Snimka odnosno isječak od 1 minute i 43 sekunde Bojanovog govora u Vukovaru nije stvar "izvučena iz konteksta", njegova rečenica o ratnicima s druge strane bez PTSP-ija kao i civilne žrtve srpske nacionalnosti, u najmanju je ruku neprimjerena i to je blaga ocjena jer, ta Bojanova rečenica lako može biti i samostojeća, ne treba je "izvlačiti iz konteksta." Govori sasvim dovoljno sama za sebe. Nisam fan Stankovićevih emisija, ali ne pamtim da je netko dobio manju ocjenu gledatelja, a ona iznosi 4.38 za Bojana Glavaševića. Prevedeno, gledatelji nisu (po)vjerovali njegovoj priči. A da Bojan Glavašević ne kaže ono što ne želi, svjedoči i voditeljevo pitanje o lošim rezultatima Vlade, na što je desna ruka Freda Matića eskivirao odgovor gubeći se u nedorečenostima svoga poimanja "civilnih žrtava". Njegovo privatno mišljenje malo koga zanima, bitni su zakoni, no ovdje opet dolazimo do prepoznatljive političke platforme, koja je jača i od zakona, i gdje danas u Hrvatskoj dvije stvari nisu na visokoj cijeni - hrvatstvo i jasno razlikovanje agresora i žrtve u Domovinskom ratu! Bojan Glavašević je tek jedan kotačić koji slijedi tu i takvu politiku, političku platformu kojom mnogi u Hrvatskoj nisu zadovoljni, ne samo branitelji. Zasad su šutljiva većina, no vrlo je vjerojatno i više je nego izvjesno, skorašnji predsjednički izbori, rekao bi dr. Milan Kujundžić u svom stilu "ako i kada ih bude" - ponudit će, nadam se i vjerujem, neku novu sliku Hrvatske. Branitelji i civilne žrtve rata dva su pojma Ne odgovara istini Glavaševićeva rečenica iz emisije Nedjeljom u dva kada kaže "u tom isječku govora iz Vukovara uspoređivao sam civilne žrtve rata": o toj temi dalo bi se još nadugačko pričati, no branitelje je očito s pravom zasmetala Glavaševićeva tvrdnja, parafraziramo, da je PTSP imanentan samo hrvatskim braniteljima, dok su srpski ratnici bili pošteđeni toga... Nesmotrenost? Olako potezanje riječi? Teško. Bojan Glavašević je rekao ono što misli. Pričica o Ivanki i Jovanki koje idu ulicom i padne granata... baš i ne drži vodu iz jednostavnog razloga – u danima velikosrpske agresije, gdje su stotine tenkova krenule na Vukovar pod petokrakom JNA koja je ubrzo zamijenjena kokardom, nisu bili najbolje vrijeme za druženje Ivanke i Jovanke! Naknadno retuširanje povijesne istine oko Domovinskog rata i nategnute pomirbe svakako nije najsretnije rješenje iz jednostavnog razloga: kao i PTSP tako će Srbe mimoići i katarza za brojne zločine, dok će Hrvati koji su bili žrtve, pored PTSP-ija oboljeti i od frustracija i nemoći pred političkom platformom koja dominira u rasponu od medija do zakona, gdje su zločinci nerijetko olako abolirani i gdje pravda nije zadovoljena! U emisiji se čula i Glavaševićeva rečenica: "Ne mogu se ispričati za nešto što mi je grubo imputirano" - no je li uistinu tako? Ton i slika nude nam neku drugu verziju. I nema tu nikakvih "retoričkih pitanja" ili "simbolike" - ne može biti više istina o Domovinskom ratu! To nam govori elementarna logika, istina je jedna ili je nema! Moram priznati, dopala mi se Glavaševićeva misao o "demokratskoj higijeni", no koliko je Hrvatska na nju spremna? Još važnije je pitanje, koliko su na nju spremne političke elite koje se smjenjuju na vlasti i gdje se ne zna tko je više naštetio Hrvatskoj! Njenom identitetu u neizvjesnoj budućnosti. Nije daleko od istine Glavašević jr. tvrdnjom – čovjek koji mrzi ne može biti sretan. Dodajem, da bi čovjek bio sretan, pravda mora biti zadovoljena, a istina jedna i svima razumljiva. I svakako se ne bih složio s Glavaševićevom tvrdnjom – najvažnija lekcija o i u Vukovaru nije ona ratna, nego ona u miru. No, zašto bi uopće i bila potrebna "lekcija u miru" da nije bilo one krvave ratne? Ako Bojana Glavaševiće "vrijeđa huškanje na mržnju ili neplaćanje poreza" naći će utjehu u Šerbedžijinim interpretacijama, no što ćemo s huškanjem na laži i krivotvorine, s huškanjem na neistinu? Zar opet možemo "biti burazeri" kao da se ništa nije dogodilo? Zašto ne bi istina o Domovinskom ratu i dostojanstvo branitelja bila jedan od glavnih kriterija i temelja Hrvatske, ne samo ove na izmaku 2014. godine? Hrvatske nastale u Domovinskom ratu? Tu nam ne trebaju nikakve, ama baš nikakve "nove pravednosti, reforme i možda novi temelji!" Baš kao ni Glavaševićeve "osobne impresije" o mržnji i civilnim žrtvama: trebaju nam pravedni zakoni hrvatski intonirani i njihova dosljedna primjena. Jedan od njih je i dorečen Zakon o hrvatskim braniteljima: juridički i ljudski.  

• Autor: Mirko Kalanj
• Photo: Robert Anic/PIXSELL

Izvorni članak možete pogledati OVDJE