Da je bratstvo i jedinstvo postojalo u promilima, ni Vukovar, ni Škabrnja se nikad ne bi dogodili

Da je bratstvo i jedinstvo postojalo u promilima, ni Vukovar, ni Škabrnja, ni Voćin ni Saborsko se nikad ne bi dogodilo. No unatoč baš takvoj povijesti Krešimir Beljak ističe ovih dana da “ i dalje vjerujem u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda”. Čovjek koji je danas, nakon svega, kadar ovo izgovoriti zapravo drži staru kuburu Grge Anđelinovića u ruci i spreman je sutra pucati u sve koji se sutra nisu kadri zakleti u bratstvo i jedinstvo Nedavno se navršilo stotinu godina od kad je na trgu bana Jelačića pod zapovjedništvom Grge Anđelinovica, brata od djeda uvažene zastpnice Vesne Pusić ubijeno 18 hrvatskih prosvjednika zbog stvaranja prve Jugoslavije. Povijest bilježi da je u masu pucao i djed jednog drugog danasnjeg uvaženog saborskog zastupnika, gospodina Pernara. Onda je uslijedila prva krvava Jugoslavija koja nije samo ubila Radića kao tadašnju metaforu hrvatstva ( iako Hasanbegović više nego opravdano ovih dana ukazuje na kapitalne razlike Starčevića i Radića) nego je pokrala Hrvatsku, započela sa njenim raseljavanjem, nametnula ovdašnje Srbe kao žandarsku i vojničku vlast koje su svako malo po hrvatskim selima vršile zločine, a doniranjem zemlje Pravoslavnoj crkvi širom Hrvatske uspješno nametnula još jednog svog pobočnika u toj ukupnoj okupaciji. Onda je došao krvavi drugi svjetski rat nakon kojeg su hrvatski Srbi dobili ustavni status naroda sto znači da je Hrvatima oduzeta čak i teoretska državnost. Sve je to pratila potpuna srpska vlast i prevlast u svim segnentima društva. Kad sam se krajem 80-tih počeo baviti novinarstvom direktor TV Zagreb je bio Srbin, direktor kompletne Vjesnikove kuće je bio Srbin, čak je i glavni urednik Sljemena bio Srbin. Na radiu 101 glavni urednik nije bio Srbin ali je kao urednička ispomoć pozvana jedna kolegica Biljana iz Srbije. O direktorima širom Hrvatske, o policiji, vojsci, diplomaciji, pravosuđu i toj kadrovskoj politici da ne govorim. Sve se to skupa nije zvalo srpskom uzurpacijom vlasti i neviđenim terorom već se zvalo bratstvom i jedinstvom, a sugeriranje da nije normalno da je od 19 direktora u rafineriji Sisak, 18 srpske nacionalnosti, tretirali se kao “ prebrojavanje sa pozicija hrvatskog nacionalizma”. I onda je došao novi hrvatsko – srpski rat u kojem se bratstvo i jedinstvo manifestiralo tako da je 98 posto Hrvata bilo protjerano sa teritorija koje su hrvatski Srbi kontrolirali. Da je bratstvo i jedinstvo postojalo u promilima, ni Vukovar, ni Škabrnja, ni Voćin ni Saborsko se nikad ne bi dogodilo. No unatoč baš takvoj povijesti Krešimir Beljak ističe ovih dana da “ i dalje vjerujem u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda”. Čovjek koji je danas, nakon svega, kadar ovo izgovoriti zapravo drži staru kuburu Grge Anđelinovića u ruci i spreman je sutra pucati u sve koji se sutra nisu kadri zakleti u bratstvo i jedinstvo. Beljakovom izjavom HSS se skladno uklopio u Amsterdamsku koaliciju, Glasa i IDS-a, pa eventualnoj neupućenoj publici HSS-a valja naznačiti da je glas za HSS glas za politiku bratstva i jedinstva. Gore od svih navedenih činjenica jest fakat da danas u Hrvatskoj još jedino na Facebooku možete napisati ove retke. Tihomir Dujmović/ kamenjar.com