Da se ne zaboravi

Zaborav briše sve …sjećanja, uspomene… Nešto i treba zaboraviti, a nešto se ne smije zaboraviti. Tako se sigurno ne smije zaboraviti veliki hrvatski vizionar Bruno Bušić. Ne smije se zaboraviti niti da su ga 1978. ubili upravo oni koji se danas u Hrvatsvo zaklinju. Ubili su ga jer ih je Bruno već tada prepoznao i o njima rekao slijedeće: …Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako .. …No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje …kako nas tada spasiti od nas samih?!” Sliku spomenika Bruni Bušiću sa groblja u Parizu, poslao nam je naš čitatelj Stjepan Poropatić. Napravio ju je pokojni Zdenko Artuković. Niti Zdenka se ne smije zaboraviti. I on je bio veliki borac za Hrvatsku državu i u njenom stvaranju dao je veliki doprinos. Hrvatski Glas Berlin Izvornu vijest možete pogledati OVDJE