Davor Marijan: Armija BiH zauzela je Travnik jer je bio predviđen za sjedište hrvatske provincije

Povodom 25. obljetnice stradanja, progona i zločina nad Hrvatima Travnika, Dnevnik.ba objavljuje razgovor s Davorom Marijanom, povjesničarom iz Hrvatskog instituta za povijest. Marijan smatra kako je muslimansko vrhovništvo bilo iznimno zainteresirano za prostor Središnje Bosne što je uključivalo i Travnik, kao najveći grad u dolini Lašve. “Cilj je bio zauzeti kompletan prostor što su dijelom i uspjeli. Na tom popisu Travnik je svakako najveći uspjeh, kako po brzini zauzimanja grada, tako i po njegovoj vrijednosti. Travnik, je što ne treba zaboraviti predviđan za sjedište provincije koja je trebala biti u hrvatskom dijelu”, rekao je Marijan u razgovoru za Dnevnik.ba. Podsjeća i na riječi Rasima Delića, načelnik Glavnog stožera tzv. Armije BiH 1994. godine o zauzimanju hrvatskih enklava u Središnjoj Bosni. “U veljači ili ožujku 1994.(postoje različiti nadnevci) Rasim Delić se pohvalio da je ‘HVO eliminisan sa područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Owenovom planu sa centralom u Travniku'”, kazao je Marijan. U jednoj od knjiga, Marijan je naveo kako je napad tzv. Armije BiH na postrojbe HVO-a u Travniku bio najdramatičniji dio muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH. “U svega par dana muslimanska vojska je zauzela grad i protjerala većinu hrvatskog stanovništva. Ne treba zaboraviti da su Hrvati nekoliko desetljeća bili većina u tom gradu. S druge strane poraz HVO-a u Travniku srpske snage su jako iskoristile u svoje promidžbene svrhe i prikaz rata u kojem svi ratuju protiv svih”, smatra Marijan. Tvrdi i kako je Republika Hrvatska odnos prema muslimanskom Sarajevu ratnih devedesetih promijenila nakon pada Travnika. “Sve se to zbilo u svega desetak dana koji su bili iznimno teški za Hrvate u Središnjoj Bosni i što je najavilo još nekoliko dramatičnih epizoda, počevši od nasrtaja na Novi Travnik i protjerivanja Hrvata iz Kaknja”, podsjeća Marijan. Osim daleko brojnijih i jačih snaga tzv. Armije BiH, na području Travnika još 1992. došli su i islamski dobrovoljci, mudžahedini. Uz kamp na Orašcu, sjedište odreda neko vrijeme bilo je i u selu Mehurić u dolini rijeke Bile. Uz postrojbe tzv. Armije BiH počinili su zločine nad civilima u selima Miletići i Bikoši. Još 1992. grupa mudžahedina postrojila se ispred travničke Medrese, a pozdravio ih je travnički muftija, Nusret ef. Abdidbegović. Marijan smatra kako je u kontekstu radikalnog islamizma Zenica bila nedodirljiva, ali da je Travnik jedna od jačih ispostava tog vida izražavanja vjere. “Nema dvojbi da je 3. korpus muslimanske vojske osnovan za rat s HVO i da mu je svrha bila postizanje punog nadzora nad Središnjom Bosnom. Brzo po osnutku, glavnina 305. brdske brigade sastavljena od prognanika iz Jajca poslana je u dolinu Vrbasa i to je bio okidač za sukob u siječnju 1993. u Uskoplju. Tu je već očita namjera zauzimanja prostora dolina Vrbasa i Lašve i stvaranja teritorija čije bi političko i vojno središte bilo u Zenici”, smatra Marijan. Iako su mudžahedini i pripadnici 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH diljem Središnje Bosne ostavljali svoje krvave tragove, u predmetu protiv hercegbosanske šestorke pred Haaškim tribunalom utvrđeno je kako je HVO u Središnjoj Bosni izmislio mudžahedine. Marijan smatra kako su se takvi navodi u presudi u predmetu Prlić i ostali dogodili jer su sukobljene strane imale zagovornike diljem svijeta, a u tom moru prepletenih interesa Hrvati su najlošije stajali. “Iza Hrvatske nije stala ni jedna respektabilna svjetska sila i zato su najlošije prošli u zakulisnim igrama moći. Dio tih igara je i Haški sud koji je sve vrijeme postojanja bio politički instrument. A kada sud djeluje po političkim smjernicama i očekivanjima svojih osnivača tada je konstrukcija o izmišljenim mudžahedinima više pravilo no izuzetak”, smatra Marijan. Tvrdi i kako će proći dugo vremena da se stvorena slika o tome da je HVO izmislio mudžahedine u Središnjoj Bosni i promijeni. “Kada se bude analiziralo sukladno znanstvenim metodologijama to više neće utjecati na političke procese koji se odvijaju pred našim očima”, zaključio je Marijan u razgovoru za Dnevnik.ba Kamenjar