Nije prvi put da nam naši „reformirani“ komunisti pokušavaju prodati „muda pod bubrege“. Na to smo navikli od 1945. do danas, a upravo nas predsjednik SDP-a uvjerava kako su on i njegova neokomunistička bratija jako dobro ispekli zanat kad su u pitanju laži i obmane, odnosno propaganda i specijalni rat i da u tomu ne zaostaju za kumrovečkim bravarom, Rankovićem, Đilasom i društvom.

Nakon što je prije nekoliko dana izbila afera oko sukoba interesa spomenutog lika koji je na čelu Partije (SDP-a), on se danas dosjetio kako doskočiti tomu – iako je famozno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa jasno i glasno zaključilo da je u pitanju upravo to: dakle, sukob interesa – i objasnio nam kako „nije primio novac za stipendiju privatne poslovne škole već samo znanje te da i kad bi htio vratiti novac, ne zna kako bi to izveo, jer nije dobio novac.“

Zgodno i smiješno do bola.

No, da se vratimo na sukob interesa (moju omiljenu temu).

Ja kao dužnosnik neke političke stranke, odem primjerice, u neku firmu koja se bavi iznajmljivanjem automobila i dobijem gratis (besplatno) luksuzni BMW (ili kakvu drugu visoku klasu vozila), koristim ga dok mi treba (u visini najma od 263.000 kuna), vratim vozilicu kad dođe vrijeme i – nikom ništa.

Kad me tko pita, odgovor je jednostavan: Nisam dobio novac! Kuš! Što imate vi s time!?

Ili, odem u Dubai (privatno ili službeno – svejedno) i neki mi šeik iz čista mira (zbog lijepih očiju ili kakvog sličnog razloga) pokloni gratis ljetovanje u trajanju od desetak dana, po prilici vrijedno cca 263.000 kuna. Kad novinari to „iskopaju“ i pitaju me, ja se okomim na njih i uzvratim: „Pa što hoćete?! Nisam dobio lovu! Mrš marvo!“

Primjera bi moglo biti bezbroj, ali ne bih dalje.

Davor („domovine sin“) se do te mjere pravi nevješt da je to tragikomično. I uvredljivo za zdrav razum.

I nehotimice se sjetim pokojnog Miljenka Smoje, kad je u ono vrijeme „zlatnog doba komunizma“ jednom prigodom napisao:

„Ma nije meni krivo ća mi lažu, nego ća misle da im virujen“.

Eto, i uvjereni ljevičar Smoje je znao ponekad oplesti po svojim „drugovima“, što se Bernardiću i sličnim likovima ni u snu dogoditi ne može. Oni su zauzeti traženjem „ustaša“ i „fašista“ po Hrvatskoj (na vrata im dabogda došli – kad ih već toliko zovu).

I onda, dodaje još Davor („domovine sin“) gostujući na TV N1 (u emisiji „Novi Dan“):

„Cijeli sam život primao stipendije, mnogi u Hrvatskoj su primali različite stipendije, ali laž je da sam primio novac. Nisam primio niti kunu, niti lipu. Primio sam jedino znanje i znam da mi nije olakotna okolnost to što sam stekao znanje, a ne novac“.

(Vidi: https://kamenjar.com/bernardic-nisam-primio-novac-ne-mogu-ga-niti-vratiti/; stranica posjećena 11.11.2019.)

Ne znam u kojoj je školi to bilo i što je Bernardić završio, ali što se znanja tiče, mirne duše mogu reći da je tih 263.000 kuna bačen novac. Možda dečko ima neke skrivene talente, ali, bogme, ono što javno prezentira je blago rečeno – katastrofa. Uz sve to, toliko je mentalno ograničen i patijski usmjeren da mi je prosto nevjerojatno da mlad i obrazovan čovjek ima tako ozbiljan defekt.

Naš Davor („domovine sin“), cijeloga je života primao stipendije, kako sam kaže.

To zacijelo može značiti samo kako je bio ili jako važan državi i društvu, dakle, izuzetno talentirani učenik i student s vrhunskim ocjenama (genijalac koji je sve oko sebe bacao u sjenu – neka vrsta Einsteina), ili je iz nekog drugog razloga kroz cijelo vrijeme obrazovanja bio na državnim jaslama – recimo, kao pripadnik privilegirane, povlaštene kaste.

Koliko vidimo, genijalac zacijelo nije. Imate pravo pogađati (ako vam je baš do toga) zašto su mu državne jasle bile na usluzi.

Podsjetimo na kraju (ipak):

„Povjerenstvo za sukob interesa utvrdilo je da je Davor Bernardić povrijedio načelo transparentnog djelovanja iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa, kada je 2014. prihvatio stipendiju visoke poslovne škole Cotrugli u iznosu od 263.000 kuna.“

(Vidi: isto - )

I sad ja pitam:

Kako to da je za Tomislava Karamarka bila dovoljna i sumnja da mu je supruga bila u eventualnom sukobu interesa i da ga se na temelju toga otjera s mjesta potpredsjednika Vlade i eliminira u mogućem dolasku na čelnu poziciju izvršne vlasti u državi, a naš se skojevac Davor Bernardić tako bahato i prepotentno izruguje i Povjerenstvu i javnosti i podcjenjuje inteligenciju svih nas?

Dakako da je moguće, kod nas je sve moguće kad su djeca komunizma u pitanju.

Hrvatska je posljednja oaza komunističko-staljnističkog mentaliteta u Europi.

Tko to ne zna ili ne vidi, ili je njihov ili mu nešto s glavom nije u redu.