“Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska, njima se ponosi čitava Hrvatska!”, bilo nekada davno, a danas mržnja, zavist i zločestoća! Uvodne riječi drage su mi od malih nogu i uvijek sam mislio kako u Lijepoj našoj postoji taj ugodni i pozitivni rivalitet, jer tako su mi pričali oni stariji navijači Hajduka i Dinama. Naravno, uvijek će tu biti onog navijačkog bockanja, ali za sve postoji granica pa tako i u ovom slučaju. Priznajem, dobro sam se prevario. Također, ova uvodna krilatica koristila se kad su naši voljeni branili ovu prekrasnu zemlju od agresora, a onda nije bilo bitno jesi li ‘purger’, ‘dalmatinac’ ili ‘slavonac’. Svi smo bili kao jedan. Zašto sam uopće krenuo ovo pisati? Zato jer mi je pun kufer iskompleksiranih idiota koji se nalaze i na jednoj i na drugoj strani. Dinamo je ovih mjeseci prolazio veličanstveni uspjeh u Europi, napokon je ostvareno to famozno ‘europsko proljeće’, i to vjerojatno baš onda kad se nitko tome nije nadao. Na žalost, onda se jave ONI. Zamisli tu ludu glavu kad ide raditi lažne profile s kojih ide namjerno provocirati navijače Dinama i izražavati podršku nekakvoj Benfici ili bilo kojem drugom klubu koji igra protiv našeg u Europi. Glavni lik ove priče je iskompleksirani navijač Hajduka koji mrzi, ali ono baš MRZI. Naravno, njemu smeta apsolutno sve što nema veze sa Splitom i Hajdukom. Mrzi sve oko sebe i voli samo svoje. Nekako podsjeća na onog starijeg ‘gospodina’ Ivu Begu koji je otvoreno pokazao koliko mrzi taj prokleti Zagreb. Kako opisati osobu koja se više veseli porazu najvećeg rivala nego pobjedi voljenog kluba? E dragi moj, jesi li se pogledao u ogledalo i bacio pogled na sve grijehe voljenog kluba? Ne, neću sada iznositi prljavo rublje Hajduka, ali ga ima, i to jako puno! Od blokiranog računa pa sve do kupljenih titula. Jesu li se oni onda borili protiv toga? Jesu! Znate kako? Vrhunac borbe je bio maleni transparent ‘uprava odlazi’ i to je sve. Znam da će ovo nekima biti teško shvatiti, posebno dječurliji koja je naučena da mora mrziti Dinamo od malih nogu. Gotovo svaki nogometni klub ima prljavog rublja iza sebe i baš nitko nije čist, ali, zaista je fora gledati malenog hajdukovca kako se koprca u vlastitom blatu dok drugi osvajaju trofeje i u gradove im dolaze velikani iz Europe. Naravno da je šutio dok je Hajduk bio na vrhuncu moći jer onda nije bilo vremena za famozno poštenje i pozitivu. Znate, gledao sam tijekom Svjetskog prvenstva prošle godine onaj famozni Podcast Inkubator koji je kao goste imao trenera Krunu Jurčića i poznatog sportskog novinara Milana Stjelju. Praktički savršeni gosti i bilo ih je baš gušt slušati, a onda je upravo Jurčić rekao jednu fantastičnu rečernicu: “Najprljaviji novac na svijetu nalazi se u nogometu…”. I to je činjenica od koje se ne može pobjeći. A sad idemo malo na rezultate i sadašnjost. Što je to Hajduk danas? Sjećam se objave na FB stranici ‘Nogometne vijesti’. Vraćam vas u svibanj, 2013. godine. Hajduk je onda posljednji put osjetio slast osvajanja nekog trofeja. U pitanju je bio hrvatski Kup kojeg su zasluženo osvojili rušenjem Lokomotive. Sjećam se kako smo to s guštom ispratili jer smo se ponadali da je to povratak jakog Hajduka kojeg svi tako priželjkujemo već godinama. A što nakon toga? Apsolutno ništa! Često znamo dobiti poruke tipa ‘zašto mrzite Hajduk?’, pa ‘zašto ništa dobro u vezi Hajduka? Samo Dinamo ili Rijeka. Pa odgovor vam se nalazi pred nosom. Je li možda zato što Bijeli već godinama nisu ozbiljan hrvatski klub? Što se tu ima pohvaliti? Redovito ispadanje u Europi? Prodaja ključnih igrača za kikiriki? Dovođenje prosječnih stranaca kojima se daju top ugovori, a vrhunac hajdučkih dana im je “pršut party”? Pogledajmo sad malo rezultate u domaćem prvenstvu gdje se obožavaju žaliti. Hajduk od sezone 2012/13. gleda u leđa Dinamu i Rijeci, a od ove godine i Osijeku. Redovito zaostaju po 20 ili 30 bodova za prvakom, ali drugi su krivi za to. Europa? Hajduk je prava tragedija kad su u pitanju europske utakmice. Splitski velikan samo je jednom zaigrao u grupnoj fazi Europske lige, a to je bilo u sezoni 2010/11. Sve ove godine obilježene su ispadanjem od prosječnih klubova tipa Dunaffer, Shelbourne, Debrecen, Žilina, Dila Gori, Slovan Liberec. A realno, radi se o klubovima koji Hajduku ne bi trebali ozbiljno zaprijetiti. I tko je zato kriv? Opet Bruno Marić ili Zdravko Mamić? Fascinira da je jedna Rijeka u samo 2-3 europske sezone nadmašila Hajdučke rezultate u 20 godina! Toliko krivih poteza je napravljeno u ovih nekoliko godina, a ipak je dovoljno da budu posvađani sa praktički svima. I kako objasniti takvim mozgovima da su oni sami krivi za situaciju u kojoj im se nalazi voljeni klub. Što tek objasniti za navijače? Torcida prije 10 ili 20 godina i ova danas su sasvim različite priče. Pričaš o ljubavi, a vlastitom klubu ideš raditi sranja na stadionu nekakvim transparentima koji nemaju veze s nogometom. Kome to treba? Tu je i fantomska udruga koja će te odmah razapeti ako im nabaciš kontru. U prijevodu, ne smiješ ništa loše reći za njihov Hajduk inače si odmah automatski postao ‘mamićevac’ ili tako nešto. Samo probaj kritizirati i odmah si označen kao neprijatelj kluba. Fora, zar ne? I tako, mi smo već u 2019. godini, a zatucani mozgovi se nisu pomakli sa mjesta. Redovito se rugaju Dinamu ili Rijeci što se ispada od Juventusa, PSG-a, Milana, Arsenala, Bayerna, Seville, Benfice… dok je njima vrhunac da se odradi Play-off utakmica Europske lige i to je kraj sezone. Ipak ne, tu i tamo se pojavi onaj simpatični balon euforije koji zna potrajati nekoliko tjedana sve dok ih ne sruši Rudeš ili Gorica pa se s vrate u realnost koja ih peče i boli već godinama. Nekako mi se čini da su takvi biseri produkti pojedinih medija koji onako pokvareno i negativno pišu o hrvatskom sportu, a to godinama traje i traje. Uvijek nekakvo ismijavanje i zavist u raznim tekstovima. A sad zamislite situaciju iduće sezone… Hajduk ispada u Kupu tamo negdje u osmini finala ili četvrtfinala, pa se do Europe može doći samo ako budu peti na tablici. I onda borba za to peto mjesto sa Goricom, Interom i Belupom. Ali ajde, ipak Hajduk uzima to važno peto mjesto u hrvatskom prvenstvu i eto Europe! Hoćeš li onda reći ‘Hvala Dinamo’? Teško… U ovih godinu dana vidjeli smo kako nogomet može donijeti pravu radost jednoj tako malenoj zemlji. Vatreni su nas oduševili u Rusiji, a tu radost malčice je produžio zagrebački Dinamo. I nije bitno što je to Dinamo, zaista nije. Neka iduće godine to bude upravo Hajduk, Rijeka ili Osijek. Uvijek ćemo s istim intenzitetom pratiti uspjehe naših klubova. Zato, gospodo kompleksaši, uživajte u vašoj najvećoj pobjedi u karijeri… Dinamo je ispao od Benfice! Čestitamo što ste sretni zbog toga! PS. Ispričavam se svakom PRAVOM navijaču Hajduka koji se našao uvrijeđenim. Kad kažem pravim onda mislim na one koji su barem bili neutralni u dvoboju Dinama i Benfice, a ne kao majmuni koji su pisali retardirane komentare kako žele Modrima sve najgore. Tekst je napisan iz razloga što je autor alergičan na podjele u društvu. Ne spominjite mi Barcelonu i Real Madrid, Liverpool i Manchester United, Borussiju Dortmund i Bayern. Nas Hrvata je jako malo i moramo se držati zajedno. Kraj. http://nogometne-vijesti.hr/poruka-za-iskompleksirane-osobe-najveci-uspjeh-njihovog-kluba-ispadanje-dinama-od-benfice/?fbclid=IwAR1MNewypMHd6UR28Ug1vbnk8CKBnY_2yN1cva4XwFu4IlUrTDbf9SBUBn8 *Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti