DNEVNIK JEDNOG RATA – VINKOVCI: Film koji morate pogledati (VIDEO)

Vinkovci imaju svoje junake. To su svi oni koji su ostali u gradu kako bi se i hrvatski branitelji koji su tamo došli iz cijele Hrvatske i dijaspore osjećali sigurnijim. Ovo je film o njima... Dokumentarni film „Dnevnik jednog rata – Vinkovci“ podsjetnik je na Domovinski rat i događaje na istočno-slavonskoj bojišnici. Početak radnje je petak, 19. srpnja 1991., kada su Vinkovci prvi puta granatirani. Od toga datuma gotovo da nije bilo dana u kojem nije bilo „gruvanja“ iz sela u kojima su do tada mirno živjeli pripadnici srpske manjine. Film prati ratne događaje u gradu, ali i okolici, posebice u Nuštru koji je bio prva linija obrane prema Vukovaru. U filmu govore hrvatski branitelji – dotadašnji radnici, seljaci, profesori, liječnici, učenici, glazbenici… Ukratko, ljudi koje je rat učinio svjedocima velikosrpske agresije, neprikosnovenim zaštitnicima doma, obitelji i vjere. Autentičnost teških dana stvaranja slobodne i neovisne Hrvatske potvrđuju mnogi vrijedni arhivski snimci što su ih zabilježili snimatelji amateri i vinkovački ratni fotoreporteri. Nevjerojatan je podatak da je na okupiranom dijelu bivše općine Vinkovci u jesen 1991. bila najveća koncentracija oklopa JNA: 320 tenkova i 250 borbenih vozila. Svaki je dan bio težak, ali svima je najteže pao 18. studenoga kada je okupiran Vukovar. Pa ipak beznađe koje se tada uvuklo među ljude preraslo je u inat da Slavonija, a s njome i Hrvatska, nikada neće biti pokorena. Vinkovci imaju svoje junake. To su svi oni koji su ostali u gradu kako bi se i hrvatski branitelji koji su tamo došli iz cijele Hrvatske i dijaspore osjećali sigurnijim. Najteže je bilo u bolnici koja se nalazila tek petstotinjak metara od prve crte bojišnice. Dnevno je zbrinjavala više desetaka ranjenih vojnika ali i civila. Iako je smrt bila posvuda, nikada nije nedostajalo kulturnih zbivanja – koncerata, likovnih izložbi, promocija knjiga. U tom gradu muze nikad nisu šutjele. To je jačalo moral i hrabrilo vjeru da će se Hrvatska izboriti za svoju samostalnost. Grad je preživio sve nedaće. Dočekao je Božić i novu 1992. godinu pod granatama. Iako pod uzbunama, već se osjećalo ozračje najavljivanog međunarodnog priznanja Hrvatske. Radnja filma staje s povijesnim datumom: 15. siječnja 1992. kada je Hrvatska nakon svih muka konačno i međunarodno priznata. Napadi na grad su nastavljeni, ali sve je bilo drukčije i lakše sa spoznajom da Hrvatsku više nitko neće i ne može uzeti onima koji su živjeli i umirali za nju… Producentica Ksenija Abramović Scenaristica i redateljica Nada Prkačin Snimatelj i montažer Ivan Lovrić Autor glazbe Željko Barba Animacija i grafički dizajn Nikola Uroić