'Dok ne dođemo na Dravu nema mira u zapadnoj Slavoniji', riječi su Veljka Džakule. On Hrvate optužuje za etničko čišćenje

Džakula je 1992. godine mirotvorski tvrdio da nema mira u Zapadnoj Slavoniji, zatim biva uhapšen 1995. godine u brdima iznad Pakraca od strane hrvatske vojske kao jedan od vođa pobune.

Srpski demokratski forum (SDF), optužio je hrvatsku Vladu da najavom ukidanja izbjegličkog statusa želi zaustaviti povratak izbjeglih Srba te, kako navode u ovoj organizaciji, provesti završni čin etničkog čišćenja. Predsjednik Upravnog odbora SDF-a Veljko Džakula, u priopćenju upozorava kako bi odluka Vlade o ukidanju izbjegličkoga statusa za osobe izbjegle iz Hrvatske imala dugoročne i ozbiljne posljedice na tu skupinu stradalnika kao i na status i položaj Srba u Hrvatskoj. Nakon ovih ozbiljnih optužbi iz Džakulinih usta valja posjetiti tko se zaista krije iza maske čovjeka koji se danas predstavlja kao mirotvorac. Naime, on je bivši predsjednik Srpskog oblasnog vijeća Zapadne Slavonije te predsjednik SAO Krajine, ali i vođa pobunjenih Srba okupljenih u tzv. SAO Zapadnu Slavoniju. Džakula je prema vlastitim tvrdnjama probleme devedesetih pokušao riješiti mirnim putem zbog čega je napadan od čelnika tzv. SAO Krajine te etiketiran kao izdajica. Ipak, zapisnici sa sjednica tadašnjih parainstitucija iz 1992. godine ne idu u prilog njegovim tvrdnjama. Na sjednici Narodne skupštine tzv. Srpske oblasti Zapadna Slavonija, 10. svibnja 1992. godine, Džakula je podnio izvještaj o radu civilnih organa vlasti u proteklom periodu. Izvještaj je započeo povijesnom lekcijom o vjekovnom njegovanju srpske kulture i običaja u Zapadnoj Slavoniji koje je naprasno prekinula jedna 'fašistička' stranka.

- Desio se apsurd da se jedna, kasnije se pokazalo, fašistička stranka HDZ izuzetno agresivno nastupala prema srpskom narodu i njegovom nepriznavanju. Mi smo se tu brzo snalazili onako kako smo najbolje umjeli i mogli - rekao je Džakula, koji je tada objašnjvao zašto su Srbi na referendumu 12. svibnja 1991. glasovali za pripojenje Srbiji. Hrvatski sabor, u kojem su bili poslanici hrvatskog naroda u velikoj većini, nije prema njemu Srbe priznavao kao narod. "Ako su oni preko svojih institucija vlasti i proganjali i smjenjivali Srbe omalovažavali i ismijavali, ako su počeli sa rehabilitacijom svih onih nama omraženih ljudi kao što je Stepinac i njemu slični.. onda je normalno da taj srpski narod koji je živio u Hrvatskoj sa istim tim hrvatskim narodom ima pravo na nepovjerenje prema svima njima i da shvati da mu ne žele dobro", kazivao je Džakula. Nakon toga optužio je Hrvate za izazivanje rata tvrdeći da je trebalo nekako onemogućiti Hrvatsku da izazove rat koji joj je bio potreban te da je tim ratom Hrvatska željela i nametnula priznanju u svijetu. Potom je opisao i kako se narod prihvatio oružja.

- Neprijatelj, da bi se obračunao sa narodom Zapadne Slavonije, da bi ucijenio vlasti Jugoslavije, da bi dokazao kako ipak Srbi ne mogu živjeti zajedno, htio je presijeći Zapadnu Slavoniju sa svojom jedinom i bliskom vezom Bosanskom Krajinom i napao je Okučane....Tada se pokazala izuzetna spremnost ljudi iz Okučana koji su bez nekih velikih strategijskih planova uspjeli obraniti i držati Okučane prvih nekoliko dana, sami. Bilo je najznačajnije, najvažnije sačuvati slobodne Okučane i čist prostor, da bi neposredno nakon nekoliko dana i Banjalučki korpus napravio proboj, a zatim se povukao. Nakon toga su, kaže Džakula, počela hapšenja i progoni koji će voditi istrebljenju srpskog življa. Džakula se kritički osvrtao na odlazak Srba u Istočnu Slavoniju tvrdeći kako je činio sve da se to ne desi penjući se po traktorima i prikolicama. Govori i o svojoj odlučnosti da istjera pripajanje Zapadne Slavonije Jugoslaviji;- Jer krenuti u srpski pokret, izdići se u momentu kad je to bilo veoma teško, sa svima onima koji su na to bili spremni, posustati, napustiti ih kad im je najteže, mislim da bi bio najveći čin izdaje. Tu pak otkriva i svoje velikosrpske pretenzije te koliko je doista mirotvorac.

No, najkraće rečeno Džakula je 1992. godine mirotvorski tvrdio da nema mira u Zapadnoj Slavoniji, zatim biva uhapšen 1995. godine u brdima iznad Pakraca od strane hrvatske vojske kao jedan od vođa pobune. Isti taj Džakula kandidirao se za predsjednika države protiv koje se pobunio, a već 2012. godine bio je gost hrvatskog predsjednika na proslavi Oluje. Stoga je danas, nakon svega krajnje licemjerno prozivati Hrvate za etničko čišćenje Srba.

• Autor: Iva Međugorac
• Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Izvorni članak pogledajte OVDJE